Tragom Daniela Marušića

34. Osorske glazbene večeri, 12. srpnja – 20. kolovoza 2009.

• 
  Pune trideset i tri godine Daniel Marušić bio je na čelu jedinstvenog ljetnog glazbeno-scenskog festivala osnovanog 1976. te posebnom ljubavlju i upornošću slijedio i njegovao osnovnu ideju vodilju – promociju hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Od prelijepog gradića Osora na mjestu "gdje se ljube Lošinj i Cres", stvorio je kulturnu oazu u kojoj osim glazbe caruje i likovna umjetnost. Inicirao je restauracije postojećih spomenika te animirao likovne umjetnike da stvore nova vrijedna djela. Tako je primjerice nastao Križni put na zidovima Crkve Marijina Uznesenja i niz kipova na trgovima i ulicama grada, uključujući i impresivnu Aleju skulptura uglednih hrvatskih skladatelja, kojima su Osorske glazbene večeri pojedinih godišta bile posvećene.
  
  Festival je tako postao i ostao jedini hrvatski festival koji uz vrijedna djela svjetske glazbene literature najdosljednije njeguje i hrvatsko stvaralaštvo. Staro, katkada i zaboravljeno ili najnovije s obiljem narudžbi novih djela. Svaki umjetnik ili ansambl, domaći ili strani, obavezan je izvesti barem jedno hrvatsko djelo, a više od tri stotine praizvedbi od početka do danas govori dovoljno o vrijednosti takve ideje. Daniel Marušić pripremio je program i ovogodišnjih Osorskih glazbenih večeri, ali nažalost njegovom iznenadnom smrću 26. svibnja ove godine on je bio ponešto reduciran, a ulogu privremenog umjetničkog ravnatelja preuzeo je skladatelj i dirigent Berislav Šipuš, čija je skladba Plač osorski, praizvedena na samom kraju festivala bila ujedno i dirljiv oproštaj od velikog Daniela Marušića.
  
  Nastavak prijeđenog puta
  
  Ovogodišnje, 34. Osorske glazbene večeri u organizaciji Grada malog Lošinja (gradonačelnik Gari Cappelli i izvršna ravnateljica Martina Turkalj) i uz potporu Ministrarstva kulture RH bile su u cijelosti posvećene Danielu Marušiću. Autorica tekstova u programskoj knjižici dr. Zdenka Weber napisala je i dirljiv uvodni In memoriam, a na Danielovom stalnom mjestu na postolju s lijeve strane lađe osorske katedrale bila je postavljena fotografija, kao podsjetnik i apel da se nastavi dalje njegovim putem.
  
  U središtu Osorskih glazbenih večeri 2009. bila su dva skladatelja djed i unuk Josip Hatze i Ruben Radica, s nekoliko djela na raznim koncertima, a ukupan broj ovogodišnjih praizvedbi, prvih suvremenih izvedbi i izvedbi djela hrvatskih skladatelja bilo je 28. Osim već spomenutih Hatzea, Radice i Šipuša izvedena su djela Pavla Dešpalja, Gorana Listeša, Amanda Ivančića, Vlade Sunka, Marina Rabadana, Danijela Požgaja, Ive Josipovića, Franje Bosanca, Luke Sorkočevića, Davora Bobića, Stanka Horvata, Stjepana Šuleka, Nikše Njirića, Tomasa Cecchinija, Ive Mačeka i Sanje Drakulić.
  
  U razdoblju od 12. srpnja do 20. kolovoza održano je osamnaest koncerata, a nastupili su Hrvatski komorni orkestar pod ravnanjem Pavla Dešpalja, sa solistima pijanistom Daliborom Cikojevićem i sopranisticom Valentinom Fijačko, Zagrebački kvartet, gitarist Goran Listeš, Hrvatski komorni orkestar pod ravnanjem Berislava Šipuša, Hrvatski barokni ansambl pod umjetničkim vodstvom Laure Vadjon, Zagrebački kvartet saksofona i pijanist Ivan Batoš, Zagrebački gitaristički kvartet, Zagrebački solisti uz flautisticu Anu Benić i tenora Nikšu Radovanovića, Ad Gloriam Brass, duo Tamara Coha Mandić, flauta i Diana Grubišić Ćiković, harfa, talijanski umjetnici Rosario Cicero i Mario d´Agosto na renesansnoj i baroknoj gitari i lutnji, Hrvatska komorna filharmonija i sopranistica Klasja Modrušan pod ravnanjem Pavla Dešpalja, pijanistica Pavica Gvozdić, gitarist Darko Petrinjak, duo Laura Vadjon, barokna violina i Krešimir Has, čembalo i orgulje, Trio Brahms iz Moskve, te violinist Maxim Fedotov i pijanistica Galina Petrova, također iz Moskve.
  
  Praizvedba Plača osorskog
  
  Svi umjetnici s poštovanjem su svoje koncerte posvetili nezaboravnom Danielu Marušiću. Bila sam samo na posljednjem koncertu, koji je bio posebno dirljiv. NA njemu je praizvedena skladba Plač osorski Berislava Šipuša. Djelo je naime još prošle godine naručio Daniel Marušić sa željom da se zaokruži Osorska trilogija na tekstove iz Osorsko-hvarske pjesmarice iz 1533. Prva dva dijela svojevremeno je skladao i ravnajući sam predstavio Boris Papandopulo. Osorski requiem praizveden je 1977, a Osorski misterij 1979. Papandopulo međutim nije stigao dovršiti trilogiju. Učinio je to sada Šipuš Plačem osorskim – trećim dijelom Osorske trilogije sa srednjevjekovnim hrvatskim tekstovima po izboru akademika Nikice Kolumbića.
  
  Premda u tradicionalnom obliku velikih vokalno-instrumentalnih djela religijske i duhovne tematike za soliste, mješoviti zbor i komorni ansambl, to Šipuševo četrdesetominutno prikazanje Gospine muke ostvareno je komornim sredstvima kao posveta ne samo Marušiću, nego i Papandopulu te Luigiju Nonu i Olivieru Messiaenu. U velikom impresivnom luku rapsodički se i ulančano nižu apartne zvučne slike, a za vrlo dobru izvedbu pod ravnanjem autora bili su zaslužni ansambl Cantus, Mješoviti zbor Ivan Filipović (zborovođa Goran Jerković) i vokalni solisti sopranistica Monika Cerovčec, mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić, tenor Domagoj Dorotić i bas Goran Jurić.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 28. kolovoza 2009.

Piše: