Kao u crkvi

25. Muzički biennale Zagreb i Sfumato Zbora HRT-a: dir. Tonči Bilić, Muzej Mimara, 20. travnja 2009.

• 
  Zbor HRT-a u ciklusu Sfumato 20. travnja održao je izniman koncert, uvršten i u program 25. Muzičkog biennala Zagreb. Na programu je bilo velebno djelo uglednog suvremenog estonskog skladatelja Arva Pärta Pokajnički kanon gospodinu našem Isukrstu. Skladatelj, čija su djela često napisana na temelju religijskih tekstova, posegnuo je za pravoslavnim kanonom od devet pjesama, od kojih svaka počinje uvodnim stihom – irmosom. Slijede četiri tropara, protkana antifonim odgovorima, koji odgovaraju temi irmosa. Među njima su i intermezzi –himne.
  
  Pärtovi irmosi skladani su u punome zborskom zvuku, a tropari su recitativnog karaktera, sve u tradiciji ruskih crkvenih napjeva. Potom dolaze dva antifonalna odgovora. Stihovi intermezza imaju glazbeni karakter bliži bizantskome stilu. Sedalen u unisonu također je bliži bizantskome stilu, kao i kondak i ikos. Molitva nakon kanona jedinstvena je u oblikovanju i intenzitetu djelovanja. Izvornik se nalazi u najstarijim crkvenoslavenskim rukopisima, a pripisuje se sv. Andriji s Krete (oko 660 –740) kao dio Jutarnje koja objavljuje Kristov dolazak na svijet.
  
  U manastirima se kanon i danas pjeva u zoru, a u župnim crkvama pjeva se večer prije. Simbolizira transformaciju, prijelaz noći u dan, staroga u novo. Podsjeća na granicu između ljudskog i božanskog, slabosti i snage, trpljenja i otkupljenja, smrtnosti i vječnoga života. Težište neobično duge, ali impresivne skladbe za mješoviti zbor a cappella na tekstu je koji određuje karakter glazbe, tradicionalne na moderan način. To je i hvalospjev Bogu i jadanje nad vlastitom slabošću; zapravo tužbalica Adama koji se kaje zbog svojih grijeha pokorno moleći Krista za odrješenje.
  
  Odličan Zbor HRT-a odzvanjao je u prepunom atriju Muzeja Mimare pod znalačkim vodstvom šefa-dirigenta Tončija Bilića krajnje profesionalno, profinjeno i moćno, kao u crkvi ili u manastiru u vrijeme liturgije, kada se podiže pogled prema nadolazećem svjetlu koje na kraju kanona prodire kroz tek otvorena vrata raja, navješćujući Božju nazočnost.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 21. travnja 2009.

Piše: