Nepoznati Puccini

Prva hrvatska izvedba opere Lastavica Giacoma Puccinija

  • Giacomo PucciniSto pedeseta obljetnica rođenja Giacoma Puccinija obilježena je 29. studenog 2008. i u ciklusu Lisinski subotom koncertnom izvedbom manje poznate skladateljeve opere Lastavica (La Rondine) u produkciji Zbora i Orkestra Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem maestra Nikše Bareze.

    Iako bi to djelo u tri čina bilo dovoljno za jednu večer, maestro Bareza je ipak odlučio iskoristiti prigodu i predstaviti još dvije kraće, također manje izvođene Puccinijeve skladbe: Preludij za 2. čin opere Manon Lescaut, koji autor nikada nije uvrstio u operu nego se zasebno izvodi, i nešto opsežniji Motet za bariton, zbor i orkestar u čast blagdana sv. Paolina.

    Puccini je taj operno intonirani motet napisao kao devetnaestogodišnjak tijekom školovanja u rodnom gradu Lucci, koja tog sveca slavi kao zaštitnika. Ujedno, to je prvo sakralno djelo Giacoma Puccinija koje je označilo završetak njegova obrazovanja u Institutu Pacini, prije nastavka školovanja na Milanskom konzervatoriju. Kasnije je dio tog materijala upotrijebio za svoju poznatiju Messa di Gloria. U izvedbi je sudjelovao prilično nepouzdan bas-bariton Boris Martinović, koji nije pomogao boljoj percepciji tog ionako nezanimljivog djela, koje je samo nepotrebno produžilo opsežnu večer.

    U središtu pažnje bila je ipak Puccinijeva lirska komedija Lastavica, koja u Zagrebu nikada nije izvedena, a i u svijetu je postala dio standardnog opernog repertoara tek osamdesetih godina prošloga stoljeća. No upravo u ovoj obljetničkoj godini Lastavica oblijeće svjetske operne kuće, pa je i maestro Bareza učinio vrijedan napor da i nama to nepoznato djelo predstavi u što boljem svjetlu. Doduše ne na sceni, nego u koncertnom obliku, što je dobrodošlo kao dragocjena informacija.

    Ermonela Jaho kao Violetta Valery, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Giuseppe Verdi, La Traviata, red. Dora Ruždjak Podolski, foto: Saša NovkovićArturo Chacón-Cruz kao Arcadio u Florencia en el Amazonas, foto: arturochaconcruz.comGlavne uloge Magde i Ruggera povjerene su gostima – albanskoj sopranistici Ermoneli Jaho i meksičkom tenoru Arturu Chacon-Cruzu koji su svoje zahtjevne uloge, pogotovo sopransku, solidno ostvarili, uz nešto scenskog pokreta. No još su bolji dojam pružili odlični hrvatski pjevači: sopranistica Ivana Kladarin i tenor Domagoj Dorotić, kao drugi ljubavni par, te tri izvrsne Magdine prijateljice sopranistice Marija Kuhar i Monika Cerovčec i mezosopranistica Martina Gojčeta Silić. Sudjelovao je i pouzdan bariton Tomislav Bekić kao Rambaldo Fernandez . U trinaest ostalih manjih uloga nastupili su pretežito članovi Zbora – vrlo pouzdani Mario Bokun, Berislav Puškarić, Ozren Bilušić, Milan Mišo Kravar, Ivana Garaj Korpar, Danijela Pintar, Mayumi Kamei, Daniela Perosa i Hrvoje Ivkošić.

    Postoji nekoliko inačica Lastavice i nekoliko različitih završetaka. Ova izvedba bila je četvrta i posljednja Puccinijeva inačica u kojoj su 1. i 2. čin kombinacije 1. i 2. verzije, a 3. čin je iz 3. verzije opere koja završava Ruggerovim napuštanjem Magde. Sam Puccini je vrlo cijenio to svoje lepršavo operno djelo u bečkom stilu, koje sadrži i elemente operete s mnogo tročetvrtinskih taktova i zato se toliko borio za njega. Barezina interpretacija bila je suptilna i pažljiva te dostojna posveta velikom talijanskom opernom skladatelju, iako smo se uvjerili da djelo ipak nije bez razloga bilo na margini Puccinijeva stvaralaštva.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 1. prosinca 2008.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...