Snažan emocionalni luk od napetosti do transcendentnog mira

Marie Lucia Kossjanenko, Sprechgesang, Instrumentalni ansambl, Wladimir Kossjanenko, dirigent, Preobražena noć i Pierrot Lunaire, Arnold Schönberg 150, Koncertna dvorana Ive Tijardovića, Hrvatski dom Split

• 

  Nije zgodno proricati tijekom koncertne sezone koji je koncert najbolji, koji najvrjedniji, ali ako išta možemo, to je za ovaj koncert priznati da je bio od iznimne važnosti. O stopedesetoj godišnjici rođenja Arnolda Schönberga u gradu Splitu prvi put izvelo se djelo Pierrot lunaire, op. 21. Prethodila je skladba Preobražena noć, tako da smo u jednoj večeri imali priliku čuti jedan važan Schönbergov presjek. Da ova važna obljetnica ne ostane neobilježena, pobrinuli su se splitski glazbenici uz potporu Hrvatskog doma koji uvijek nastoji obilježavati obljetnice.

  Moćna gomilica glazbenika okupila se pod ravnanjem dirigenta i umjetničkog voditelja Wladimira Kossjanenka koji je s jasnom vizijom iznio projekt. Ovaj violist, inače profesor na UMAS-u, niti tri tjedna prije ovog koncerta ravnao je važnim koncertom koji je u Splitu prošao pomalo nezamijećen. Umjetnička udruga Artemis, Umjetnička akademija u Splitu u suradnji s Konkatedralom sv. Petra u Splitu i Gradom Splitom organizirali su koncert pod nazivom Orgulje, gudači i timpani. Na programu je bila i jedna praizvedba, i to splitskog profesora kompozicije koji je ujedno i orguljaš. Slušali smo tako Swim without the river Ivana Božičevića za orgulje, gudače i timpane. Ipak, kako je i sam autor rekao u uvodnom obraćanju publici, koncert se prvenstveno održao zato što je profesor viole na splitskoj akademiji, red. prof. art. Wladimir Kossjanenko potakao svog kolegu da pred splitskom publikom napokon odsvira Poulencov koncert za orgulje, gudače i timpane.

  Ovim je skladbama prethodio Telemannov Koncert u G-duru za violu i gudače. Nakon takvog programa, ozbiljan zaokret je u tako malo vremena izvoditi Schönberga, i to tako da niti jedan program ne pati. Instrumentalni sastav brojio je još Martina Draušnika i Antoinettu Gojak na violinama, Stipu Marinića na violi, Zitu Draušnik i Hanu Rabadan na violončelu, Marka Zupana na flauti i piccolu, Bruna Philippa na klarinetu i bas klarinetu te Vesnu Podrug Kossjanenko na klaviru. Izvedbi gudačkog seksteta Verklärte Nacht (Preobražena noć) prethodilo je čitanje pjesme Richarda Dehmela po kojoj je skladba i nastala. Riječ je o noćnoj šetnji pod mjesečinom, kada žena otkriva muškarcu da je u drugom stanju, noseći dijete drugog čovjeka. Iako prvotna uznemirenost i zabrinutost prijete, ona se povuku čim muškarac odluči prihvatiti dijete kao vlastito, ispunjen razumijevanjem i mirom, nalik na spokojnu svjetlost noći i prostranstvo oko njih. Interpreti su bili akademski glumci Anita Gotovac i Davor Pavić, a samu izvedbu obogatila je pomno osmišljena rasvjeta koja je i publici u dvorani stvorila dojam rasvijetljenosti u noći. Sama izvedba uspjela je dočarati snažan emocionalni luk, prelazeći iz tjeskobne napetosti u pročišćeni, gotovo transcendentni mir. Orkestar se lijepo izborio s građenjem dramske napetosti, ali i s harmonijskom slojevitošću i romantičarskim bojama.

  Pierrot lunaire, op. 21 djelo je napisano za Sprechstimme, vokalnu dionicu koja nije u potpunosti izgovorena, nego izvođačica približno slijedi zapisane tonove, dok ritam ostaje strogo određen notnim zapisom. Uz to, interpretacija zahtijeva precizno oblikovanje fraza prema posebnim uputama koje stvaraju specifičnu melodijsku liniju nalik govoru. Djelo je nastalo nad tekstovima Alberta Girauda čiji su prijevodi bili projicirani na video-zidu iznad izvođača. Publika je tako bila u potpunosti uvučena u teme ljubavi, požude i duhovnosti, svijet zločina, okrutnosti i svetogrđa. Groteskni i morbidni motivi nisu bili problem za fantastičnu Marie Lucia Kossjanenko koja je snalažljivo i precizno vladala zahtjevnom tehnikom koju skladatelj zahtijeva, te je pritom bila izuzetno sugestivna, vrckava i uvjerljiva u iznošenju cijelog spektra osjećaja. U stavcima poput Der kranke Mond i Nacht uspjela je dočarati tjeskobnu tamu i nadrealni nemir, dok je u Mondfleck briljirala iznimnom dinamikom i izražajnim kontrastima.

  

  Instrumentalisti su bili sjajni, ali sva slava ove izvedbe pripala je njoj. Njena izvedba nije odavala dojam da je na pjevačkoj sceni tek relativno kratko: studij pjevanja upisala je tek prije tri godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Martine Gojčete-Silić. 2024. godine ju je na studentskom projektu dopala solistička uloga pripovjedača u Postolaru i Vragu Tomislava Uhlika, a ne sumnjamo da su mnoge zanimljive uloge pred njom. Ona je svojim minuciozno pripremljenim nastupom učinila da osjećamo kako je ovo njen Pierrot, a dodatno je pomogao i kostim klauna – bijelo lice, široka odjeća i karakteristična kapa –u koji se obukla po tradiciji izvođenja ovog djela u kazališnim ili režijski osmišljenim izvedbama. Premda je riječ bila o koncertnoj izvedbi, kretnje Marie Lucie Kossjanenko i općenita posvećenost detaljima pri donošenju izvedbe, moglo bi se govoriti o uspješno izrežiranoj izvedbi.

  

  © Petra Crnčević, KLASIKA.hr, 13. ožujka 2025.

Piše: