Ljepota a cappella pjevanja

Zbor HRT-a i solisti, ciklus Sfumato: Hrvatska misa, Tomislav Fačini, dirigent, Lauba, 15. listopada 2024.

• 

  Zbor Hrvatske radiotelevizije počeo je novu sezonu 1924/1925. ciklusa a cappella koncerata Sfumato u dvorani Lauba u utorak, 15. listopada 2024. U program je bila uvrštena samo jedna skladba, Hrvatska misa u d-molu, op. 86 za mješoviti zbor, sopran, alt, tenor i bariton Borisa Papandopula (1906–1991). Koncert je održan večer uoči 33. obljetnice smrti skladatelja koji nas je napustio 16. listopada 1991. godine. (Iako u programskoj knjižici autorice Ane Vidić to nije spomenuto, možda bi se odabir skladbe mogao povezati upravo uz ovaj podatak.)

  Uz Zbor Hrvatske radiotelevizije nastupili su solisti Marija Kuhar Šoša (sopran), Martina Gojčeta Silić (mezzosopran), Roko Radovan (tenor) i Robert Kolar (bariton), a ravnao je šef-dirigent Tomislav Fačini. Papandopulova Hrvatska misa u d-molu više se puta u posljednjih nekoliko godina našla na koncertima Zbora HRT-a, jer je – prema riječima maestra Fačinija, ona morala biti „Repertoarno djelo (…) Zboru HRT-a. Nešto što se jednom probom može obnoviti i izvesti u bilo kojoj prigodi. (…)“. Ovim riječima maestro Fačini istaknuo je izvrsnost Zbora HRT-a u kome danas djeluju uglavnom pjevači sa završenom visokoškolskom glazbenom  naobrazbom. Od utemeljenja Zbora HRT-a 1941. godine mogli su se zborovođe (od prvoga Mladena Pozajića, zatim Dragana Gürtla, Borisa Papandopula, Sergija Rainisa, Slavka Zlatića, Vladimira Kranjčevića, Igora Kuljerića i Tončija Bilića) – zahvaljujući sve većem udjelu profesionalnih pjevača, upustiti u tumačenje zahtjevnih zborskih a cappella skladbi ili onih uz pratnju orkestra od renesansne vokalne polifonije 16. stoljeća do avangardne glazbe.

  

  No, je li Papandopulova Hrvatska misa nekom zboru doista „obnovljiva“ sa samo jednom probom (nakon više ranijih izvedbi)? Kako je napisala Ana Vidić u programskoj knjižici, to je „monumentalno djelo za zbor a cappella i četiri solista, čiju šesterostavačnu koncepciju ponajprije određuje tekst standardnog misnog ordinarija na hrvatskom jeziku, a skladatelj je oblikuje gotovo konvencionalno, no dramaturški istančano, nizanjem većih i manjih solističkih i zborskih točaka. Vješto spajajući tradicijski i umjetnički izričaj, stvara raskošno višeglasje koje katkad obuhvaća i dvanaest glasova, a harmonijskim rješenjima, naglim modulacijama te promjenama metra podsjeća na osebujnost vlastitog rukopisa unutar mahom homofonih i dijatonskih izbora (…)“. Sam skladatelj je za Hrvatsku misu rekao da je njen osnovni ugođaj „duboko religiozan i ozbiljan što već proizlazi iz izbora samog tonaliteta skladbe (d-moll)“.

  Prvi stavak mise Gospode pomiluj počinje tenor-solo melodijom većeg raspona, a nastavlja zbor. Upravo ovaj stavak koji počiva na samo tri kratke misli Gospode pomiluj – Kriste pomiluj – Gospode pomiluj najduljeg je trajanja, oblikovan je izmjenama nastupa zbora i solista. Tempo svih stavaka mise je polagan ili umjeren – uz iznimku nekoliko stihova iz Vjerovanja, a možda stilski različitiji od prethodnih doima se polagani stavak Jaganjče Božji u izrazito polaganome tempu, niže stupnjevanoj dinamici koji možda izražava skladateljeva razmišljanja o nezavidnim društvenim prilikama u Europi uoči početka Drugoga svjetskog rata. Skladba je nastala 1938. godine za vrijeme Papandopulova trogodišnjeg boravka u Splitu (1935–1938), a praizvedena je četiri godine kasnije u Zagrebu (u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske) na koncertu Hrvatskog pjevačkog društva Kolo pod ravnanjem skladatelja. U Hrvatskoj misi Borisa Papandopula može se pratiti njegova vještina vođenja glasova u kratkim polifonim odlomcima i kompaktnost homofonoga sloga, kao i nadahnuće hrvatskom staroslavenskom i glagoljaškom tradicijom te istočne pravoslavne crkve. Dionice solista čine se povremeno zamišljene kao instrumentalne, što se u visinama (osobito soprana) odražava na razumijevanje teksta. Pregledna harmonijska struktura može se podvesti pod okvire molske i durske ljestvice, ali povremeno je skladatelj posegnuo i za suzvučjima starih načina arhaičnoga prizvuka.

  

  Papandopulova Hrvatska misa, antologijsko djelo hrvatske duhovne glazbe prema mišljenju muzikologa, čekala je više od četiri desetljeća na novu izvedbu 1983. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama. [Nastupili su vokalni solisti Nada Ruždjak, Marija Klasić, Zrinko Sočo i Vladimir Ruždjak te Akademski zbor Ivan Goran Kovačić pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjčevića (1936–2000).] Od 90-ih godina prošloga stoljeća, iz vremena Domovinskoga rata, Papandopulova Hrvatska misa u d-molu ustalila se kao djelo zborskog a cappella repertoara, a Zbor HRT-a izvodi je na svojim koncertima od 2004. godine.

  Prvi zahtjev zborskog a cappella pjevanja (bez instrumentalne pratnje) jest sigurna intonacija, što su vokalni solisti i Zbor HRT-a u potpunosti zadržali tijekom cijele večeri. Vođeni mirnim, ali odrješitim pokretima maestra Tomislava Fačinija (koji i sam povremeno zapjeva) vokalni solisti i članovi Zbora HRT-a su nenametljivo i uvjerljivo pretvarali notni zapis u nadahnuto i izražajno pjevanje. Tekst mise, iako (publici) dobro poznat, morao je ostati razumljiv, što su vokalni solisti i članovi zbora ostvarili izvrsnom dikcijom. Publika je pratila suglasje (osobito skupnih nastupa), profinjeno raslojenu dinamiku i jasno oblikovane glazbene cjeline koje su izrastale na izrađenosti i najsitnijih detalja. Odabrani kvartet vokalnih solista različitih profesionalnih puteva, lijepih glasova i izvrsne pjevačke tehnike (Marija Kuhar Šoša, Martina Gojčeta Silić, Roko Radovan, Robert Kolar) savršeno je ostvario zajedničke nastupe sa zborom, a u nekoliko odlomaka istaknuli su se mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić i bariton Robert Kolar. Papandopulova Hrvatska misa podastrla je svu ljepotu a cappella zborskoga pjevanja kako ga zamišlja i ostvaruje Zbor HRT-a sa svojim šefom-dirigentom i gostima.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 28. listopada 2024.

  Program:

  Boris Papandopulo: Hrvatska misa u d-molu, op. 86 za mješoviti zbor, sopran, alt, tenor i bariton solo a cappella

  Solisti:

  Marija Kuhar Šoša, sopran
  Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
  Roko Radovan, tenor
  Robert Kolar, bariton

Piše: