Dosljedno promišljen i zaigran program malog, ali vrijednog festivala

7. Stradun Classic, 26. kolovoza - 1. rujna 2024., Dubrovnik

• Ove godine Stradun Classic, mali festival po broju dana ali ne i po kvaliteti, održan je u periodu netom iza Dubrovačkih ljetnih igara, od 26. kolovoza do 1. rujna u atriju Kneževa dvora. Četiri dana komornog muziciranja donijela su veliki broj izvođača i djela za razne komorne standardne sastave, ali i one neuobičajene.

  Osnivačica i idejna pokretačica festivala je renomirana klarinetistica Marija Pavlović, Dubrovkinja s belgijskom adresom i aktivna organizatorica glazbenih događanja koja svoju etabliranu, ali permanentno kontinuiranu uzlazeću karijeru solistice pomno godinama gradi. Kao umjetnička voditeljica Straduna Classic dovodi već sedmu godinu ugledne glazbenike, mahom ista imena s kojima, pretpostavljamo, surađuje i ne samo na ovom festivalu, s obzirom na to da u kratkom vremenu, uz par provjerenih dubrovačkih glazbenika, pripremaju festivalski  program, pa je stoga važno da inicijativni temperament i muzička estetika budu slični i ne dolaze u međusobni veliki raskorak. Ove godine na završnom koncertu uz Dubrovački simfonijski orkestar trebao je gostovati svjetska zvijezda i čelistički mag Mischa Maisky, međutim zbog bolesti bio je spriječen te se njegov nastup očekuje u 2025. godini. 

  Svaki od četiri koncerta nazvan je po konceptu programa, ponekad zbog doslovnog naziva djela ili vremenske odrednice u festivalu, a ponekad zbog višeslojnog interpretiranja glazbenog sadržaja. Tako se na prvom koncertu, nazvanom Uvertira, izvodio Sekstet za gudače iz Capriccia, op. 85 Richarda Straussa, Beethovenov Klavirski trio, op. 11, Papandopulov Scherzo za nonet te Hummelov Septet, op. 74.

  

  Drugi koncert, naslovljen Razglednice, uz Patetični trio Mihaila Glinke, Regerov Scherzino WoOI/6, Brittenov Fantasy kvartet, op. 2 i Gudački sekstet Souvenir de Florence, op. 70, predstavljeno je djelo Fantastična suita za klavir, flautu, klarinet i čelo hrvatskoga suvremenog autora, Dubrovčanina sa zagrebačkom adresom, Ivana Končića. Uz Borisa Papandopula na prethodnom koncertu, ovo je bio još jedan hrvatski skladatelj na festivalu. Ipak, kolikogod zastupljena djela domaćih autora u nekim ciklusima i festivalima, to je uvijek nedovoljno, s obzirom na to da afirmacija hrvatske suvremene kulture, pa tako i glazbenog stvaralaštva, teško pronalazi put do europske publike. Stoga bi bilo dobro da ubuduće Stradun Classic na program uvrsti još poneko autorsko djelo domaćega skladateljskog kruga, jer je ovo jedinstvena prilika da se izvrsni europski glazbenici susretnu s hrvatskom literaturom koju mogu dalje disperzirati i zainteresirati u cikličnim krugovima kulturnu javnost i interpretatore iz drugih zemalja. 

  

  Treći koncert, nazvan Snovi, umjesto najavljene pjevačice Renate Pokupić dubrovačkoj publici predstavio je mladu francusku mezzosopranisticu Saru Gouzy  s ciklusom Wesendonck lieder WWV91 Richarda Wagnera, djelo puno tmaste melankolije. Gouzy je tehnički i ugođajno bila besprijekorna, mada je za ovakav ciklus pjesama više primjerena tamnija i sonornija mezzosopranistička boja. U prvom dijelu koncerta izvodilo se djelo Richarda Straussa Till Eulenspiegel einmal anders, op. 28  te Brahmsov Klavirski kvartet, op. 60.

  

  Završnica festivala, nazvana logično Finale, na sceni je okupila Dubrovački simfonijski orkestar i glazbenike festivala, uz umjetničko vodstvo i solista, violinista Gordana Nikolića. Poslije Mozartove Sinfonie concertante za violinu, violu i orkestar u kojoj se violinistu Nikoliću pridružio violist Roman Spitzer, Marija Pavlović izvela je Straussovu Romancu za klarinet i orkestar TrV 80. Potom smo čuli Dvořákov Silent woods za violončelo i orkestar, op. 68, sa solistom Justusom Grimmom. Festival je završio Mozartovom Praškom simfonijom br. 38, K508.  

  Od mnogobrojnih glazbenika koji su sudjelovali na festivalu, izdvojila bih jedno ime koje nam je poznato otprije, a to je klaviristica Maria Meerovich. Pijanistica je nevjerojatne energije, muzikalnosti i tehničke potkovanosti, uvijek pouzdana i precizna sudionica interpretacijskog procesa. Razlog zbog kojega je ovdje spomenuta jest još uvijek nedovoljno istaknuta uloga korepetitora, pa čak i u muzičkim krugovima. Često se kaže: pijanist prati violinista ili čelista ili nekog drugog instrumentalista ili pjevača. Međutim, mora se istaknuti da su pijanisti u sastavima dua potpuno ravnopravni, a ponekad imaju i puno zahtjevnije dionice. Nije ni čudo da je, naprimjer, Mozart u svojim sonatama za klavir i violinu malu prednost u nazivu dao pianu kao instrumentu. Stoga bi bilo vrijeme da se pomakne shvaćanje iz baroknog vremena gdje je čembalist korepetitor, jer u daljnjim muzičkim razdobljima postaje potpuno ekvivalentan drugom instrumentu. Ovo je bila prilika da se još jedanput podsjetimo na kriva poimanja i uloge u skupnom muziciranju, što se nikako, naravno, ne odnosi na ovaj festival.

  

  Sedmo izdanje Straduna Classic donijelo nam je vrlo zanimljiva i probrana djela klasične komorne literature, s širokom lepezom različitih glazbenih karaktera i umjetnika, dosljedno promišljeno i zaigrano, a ove godine očito i s puno boljom promidžbom festivala, jer je auditorium bio ispunjen oduševljenom publikom.

  ©Marija Grazio, KLASIKA.hr, 3. listopada 2024.

Piše: