Odjeci povijesnih orgulja

31. Orguljaška ljetna škola, 29. srpnja - 7. kolovoza 2024., Šibenik (2. dio)

• Koncert Tomaža Sevšeka Šramela na povijesnim oguljama i klavikordu

  Tijekom Orguljaške ljetne škole održane u Šibeniku od 29. srpnja do 7. kolovoza 2024. održano je još nekoliko koncerata za koje je šibenska publika pokazala i ove godine veliko zanimanje, a ne samo brojni polaznici (kojih je ove godine bilo trideset i pet). Jedan koncert prethodio je uvođenju novog seminara koji je proširio ovogodišnji program Orguljaške ljetne škole, a to je koncert Tomaža Sevšeka Šramela održan u petak, 2. kolovoza 2024. u crkvi samostana sv. Luce. Tomaž Sevšek Šramel predstavio se u dvije točke kao orguljaš izvevši na orguljama nepoznatog majstora iz druge polovice 18. stoljeća dvije skladbe Bernarda Pasquinija (1637-1710). Bile su to Toccata ad istanza Melania (in C) i Passacaglia per Petronilla (in C).

  Veći dio koncert pratili smo izvedbe na klavikordu, instrumentu nježna zvuka, ali unatoč tome dosta velikih mogućnosti u dinamičkom nijansiranju skladbi postižući crescendo i decrescendo. Klavikord je najstariji tip instrumenta s tipkama i po obliku je pravokutna drvena kutija. Prvi, mali s dvadesetak žica od mesinga izrađeni su još u 15. stoljeću i s vremenom su ih graditelji tehnički usavršavali te povećavali broj tipaka. Žice (dvostruke) su postavljene okomito na tipke pa je na jednoj žici bilo moguće dobiti više tonova, ovisno o duljini žice koja je titrala od mjesta na kome ju je dodirnula tangenta od mesinga. Zahvaljujući zadržavanju tangente na žici mogli su klavikordi svirati i tonove duljega trajanja za razliku od kasnijeg čembala kod kojega ton nastaje trzanjem žice i koje je zbog veće zvučnosti gotovo istisnulo klavikord iz prakse.

  

  U interpretaciji Tomaža Sevšeka Šramela (na njegovu klavikordu) slušali smo sljedeće skladbe: Toccatu in a Matthiasa Weckmanna (?1616-1674), četiri dueta (Duet I. u e-molu, Duet II. u F-duru, Duet III. u G-duru i Duet IV. u a-molu) iz trećeg sveska zbirke Clavier-Übung, BWV 802-805 Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750), Koncert br. 4 u Es-duru Giuseppea Tartinija (1692-1770), što je obrada Leonharda Frischmutha (1721-1764) Tartinijeva Koncerta za violinu u G-duru, D. 81 za instrument s tipkama. U nastavku smo slušali Ariju u G-duru iz sedmerostavačne Uvertire za čembalo, TWV 32:13 Georga Philippa Telemanna (1681-1767) koju je dodatno ornamentirao Johann Gottfried Walther (1684-1748) te Sonatu u F-duru, Wq. 55/2, H. 130 Carla Philippa Emanuela Bacha (1714-1788). Kako bi na seminaru iz klavikorda sudjelovalo više polaznika, Tomaž Sevšek Šramel odsvirao je dodatak – Toccatu ad istanza Melani (in C) na klavikordu Pavla Mašića, koju smo na početku koncerta čuli na orguljama.

  Tomaž Sevšek Šramel je glazbenik širokog glazbenog i općeg obrazovanja, a izraziti smisao pokazuje za ranu glazbu. Orgulje je studirao na Visokoj glazbenoj školi u Freiburgu u razredu mađarskog orguljaša Zsigmunda Szathmáryja, a čembalo u razredu dr. Roberta Hilla, stručnjaka za ranu glazbu. Daljnje usavršavanje nastavio je na Eastmann School of Music u Rochesteru kod Davida Higgsa (orgulje) i Arthura Haasa (čembalo). U bogatoj glazbeničkoj karijeri nastupao je kao solist na recitalima, solist uz orkestar i komorni glazbenik, između ostaloga kao član komornog ansambla za ranu glazbu Musica cubicularis. Poučavao je orgulje na Akademiji za glasbo u Ljubljani, a trenutno predaje orgulje na Glazbenoj školi Ljubljana Vič-Rudnik. Voditelj je instituta za ranu glazbu Harmonia Antiqua Labacensis. Zanimljiv odabir skladbi nastalih od ranoga baroka do pretklasike predstavio je Tomaž Sevšek Šramel muzikalno i tehnički besprijekorno ostvarivši bogatu paletu dinamičkih nijansi na inače tihome klavikordu čije je nježne, profinjene zvukove s pozornošću slušala publika u crkvi samostana sv. Luce.

  Koncert predavača Orguljaške ljetne škole

  Govoreći o koncertima održanima u okviru Orguljaške ljetne škole, naveli smo u prethodnome prilogu da su predavači često svirali na koncertu otvorenja. Ove godine održali su koncert 3. kolovoza u crkvi sv. Frane i to na orguljama don Petra Nakića (1694-1769) izgrađenima 1762. godine i na orguljama Ivana Faulenda Heferera (1927-2019) izgrađenima 1969. godine. Ovdje treba spomenuti da je radionica Heferer iz Zagreba restaurirala Nakićeve orgulje u Zagrebu i ponovno ih postavila u bočnom prostoru crkve sv. Frane. U predgovoru na programu koncerta zabilježila je mr. art. Natalija Imbrišak, jedna od polaznica prve Ljetne orguljaške škole:

  „Sjećanje na moj prvi dolazak u Orguljašku ljetnu školu u Šibeniku još nije izblijedio, unatoč proteku od 30 godina: (…)

  Došla sam prvi puta, nakon netom završenog studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, sa željom da saznam nešto više i da upoznam šibenske orgulje koje do tada nisam imala priliku svirati. Kroz dvije godine kao polaznik upoznala sam mnoge instrumente i shvatila zašto je Šibenik raritet u Hrvatskoj, ali i u Europi: ovakvo bogatstvo povijesnih orgulja na relativno uskom geografskom području zaista nećemo naći nigdje. (…)“

  Upravo ovo bogatstvo orgulja koje je spomenula Natalija Imbrišak predstavljaju predavači na svojim koncertima. Prvi je nastupio prof. Emin Armano na orguljama don Petra Nakića s jednim manualom i nekoliko pedala i izveo dvije skladbe nepoznatih autora obuhvaćene naslovom Skladbe iz glazbenih arhiva: Pastorala u G-duru iz zbirke iz Franjevačkoga samostana u Cresu i Pastorellu u F-duru iz zbirke iz Franjevačkoga samostana u Klanjcu. Na istim orguljama odsvirala je voditeljica Radionice za početnike Ursa Ljuban skladbu Marcia in Do Padre Davida de Bergamo (1791-1863). Nastavak programa pratili smo na orguljama Ivana Faulenda Heferera koje sa trideset i jednim registrom raspoređenim na dva manuala i pedalu mogu udovoljiti izvedbi zahtjevnijih skladbi za orgulje. Tomaž Sevšek Šramel odsvirao je Fantaziju u G-duru, BWV 572 (navedenu na programu pod alternativnim naslovom Pièce d'orgue à 5) Johanna Sebastiana Bacha, a zatim je Ivo Mrvelj izveo Offertoire sur les Grands Jeux iz Mise za župljane Françoisea Couperina (1668-1733).

  Pavao Mašić odsvirao je Varijacije na koral „Meinen Jesum lass' ich nicht“ Johanna Gottfrieda Walthera (1684-1748) koji je harmonizirao Johann Sebastian Bach (u popisu Bachovih djela 154/8), a Ursa Ljuban nastupila je u skladbi Boléro de Concert, op. 166 čiji je autor Louis James Alfred Lefébure-Wély (1817-1869). Taj je orguljaš i skladatelj možda manje poznat našoj glazbenoj publici, ali je iznimno značajan u povijesti francuske orguljske glazbe u 19. stoljeću. Surađivao je s graditeljem orgulja Aristideom Cavaillé-Colom i često je primjerice svirao na kolaudacijama novoizgrađenih orgulja u Parizu: u crkvi Saint-Roche (1842.), najvećih u crkvi Saint-Sulpice (1863., gdje je svirao do kraja života 1869. godine), i dr. Pridonio je i razvoju orguljskoga simfonijskog stila, a često je – primjereno praksi virtuoza prve polovice 19. stoljeća, improvizirao fantazije na teme iz popularnih opera ugađajući tako publici. Kao pretposljednjeg interpreta čuli smo Nataliju Imbrišak koja je izvela Fantaisie pour le Verset „Judex crederis“ iz skladbe Te Deum Alexandrea Pierrea Françoisea Boëlyja (1785-1858), a koncert je završio Ante Knešaurek s Improvizacijom majstorski razrađene tematske građe, profinjene registracije i stupnjevane dinamike. Predavači su se i ovim koncertom potvrdili kao orguljaši i pedagozi od kojih polaznici Orguljaške ljetne škole mogu mnogo naučiti o interpretaciji glazbe za orgulje.

  Koncert komorne glazbe

  Na koncertu pod tim nazivom nastupili su u katedrali sv. Jakova u nedjelju, 4. kolovoza 2024. glazbenici koji kadikad nastupaju zajedno: violinistica Ana Slavica, oboist Zoltán Hornyánszky i orguljaš Pavao Mašić. Ana Slavica i Zoltán Hornyánszky su članovi Zagrebačke filharmonije, ali kao i mnogi glazbenici tog orkestra ne zapostavljaju muziciranje u komornim sastavima.

  U program su uvrstili skladbe u kojima su muzicirali svi troje zajedno, ali i skladbe u kojima je dominirao jedan od solista na violini ili na oboi. Na početku koncerta izveli su Triosonatu br. 5 u G-duru, HWV 384 Georga Friedricha Händela (1685-1759). To je peta u nizu od šest sonata za dvije oboe i basso continuo, a izvodi se i u inačici za obou, violinu i basso continuo. U trio-sonatama uobičajeno je da duboki gudački instrument (viola da gamba ili violončelo) svira najdublju dionicu, što je u ovoj izvedbi izostalo. Talijanski violinist i skladatelj Arcangelo Corelli (1653-1713) poznat je kao prvi skladatelj sonata za violinu i čembalo (basso continuo) pa je Ana Slavica uz orguljsku pratnju Pavla Mašića odsvirala solističku dionicu u Corellijevoj Sonati u d-molu, op. 5 br. 7. Četiri stavka s nazivima Preludio, Corrente, Sarabande i Gigue zapravo su četiri stavka suite u kojoj su bili uvršteni plesni obrasci iz različitih zemalja Europe. Ostavši još u ozračju barokne glazbe, Ana Slavica, Zoltán Hornyánszky i Pavao Mašić odsvirali su još jednu Triosonatu u G-duru, SeiH 252 čiji je autor manje poznati skladatelj Johann David Heinichen (1683-1729).

  

  Drugi dio koncerta sadržavao je skladbe iz 19. i 20. stoljeća. Popularnu Meditaciju iz opere Thaïs koju je Jules Massenet (1842-1912) skladao 1894. godine izveli su Ana Slavica (violina) i Pavao Mašić (orgulje). Orguljaš i skladatelj Jehan Alain (1911-1940), tragično preminuo u Drugome svjetskom ratu, skladao je Trois Mouvements (Tri stavka) za flautu i orgulje, a prema prihvaćenoj praksi flautu može zamijeniti violina ili oboa. Na koncertu 4. kolovoza čuli smo skladbu u interpretaciji oboista Zoltána Hornyánszkog i orguljaša Pavla Mašića. Posljednju skladbu Swinging Suite za flautu (violinu, obou, klarinet) i orgulje skladao je njemački orguljaš i skladatelj Hans-André Stamm (1958.). U naslovu je istaknuta mogućnost sudjelovanja solista na više sopranskih instrumenata pa smo i ovu skladbu čuli u izvedbi Zoltána Hornyánszkog i Pavla Mašića. Prvi (Allegro) i treći stavak (Allegro) skladani su u stilu jazza, a drugi stavak Cavatine u stilu keltske lirske kantilene. Troje glazbenika potvrdilo je visoku razinu tehničkih vještina i cjelovite interpretacije u svim skladbama, kao i suglasje skupnoga muziciranja.

  Orguljaška ljetna škola završava koncertima polaznika pa su i ove godine nastupili u crkvi samostana sv. Frane 5. kolovoza polaznici Radionice za početnike i Seminara renesansne i barokne glazbe, svirajući svladani program na orguljama don Petra Nakića i Ivana Faulenda Heferera. Dan kasnije, 6. kolovoza u katedrali sv. Jakova nastupili su polaznici Seminara glazba od 19. do 21. stoljeća i Seminara improvizacije na orguljama. Prilika je to mladim, možda budućim orguljašima da upoznaju raskošni zvuk orgulja, ali i potrebu njihova čuvanja i održavanja.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 2. rujna 2024.

Piše: