Uvjerljivo vrsna zamjena

49. Osorske glazbene večeri, 16. srpnja – 20. kolovoza 2024.: Trio 1887, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor, 30. srpnja 2024.

• 

  Zbog oboljenja glazbenika morao je za 30. srpnja najavljeni koncert pjevačice Eve Zaïcik, violinista Davida Haroutuniana i pijanistice Xénie Maliarevitch biti otkazan. To je za umjetničkog ravnatelja 49. osorskih glazbenih večeri (OGV) Marina Kaporela značilo da mora naći zamjenski program. Zadržavši namjeru da na koncertu nastupi jednako kao planirano upravo troje glazbenika, pozvao je Trio 1887 koji su 2015. godine osnovali pijanistica Petra Gilming, violinist Sho Akanatsu i violončelist Branimir Pustički. Troje diplomanata zagrebačke Muzičke akademije, iako pripadaju različitim generacijama, očito dobro usklađuje osobne glazbeničke senzibilitete, što im je omogućilo da već prvim nastupom ostvare važan uspjeh. Bila je to prva nagrada i specijalne nagrade na 4. nacionalnom natjecanju Papandopulo 2015. godine. Od tada Trio 1887 nastupa na uglednim podijima i festivalima poput Dubrovačkih ljetnih igara, Vukovarskog festivala komorne glazbe, Dana Milka Kelemena u Slatini, Prandau festivala, Festivala Rovinj, Eufrazijane Poreč, na danskim festivalima komorne glazbe Elvermose i Schubertiaden, a gostovali su već i na OGV-u. Zamjenski je program dakle odgovarao standardima i troje se članova Trija 1887 predstavilo brojnim okupljenim slušateljima.

  Svakako je zanimljiv bio odabrani program budući da je Trio 1887 izveo u Hrvatskoj doista rijetko izvođeni Prvi klavirski trio u d-molu, op. 32 ruskog skladatelja Antona Arenskog, a potom skladbu Aural Milka Kelemena, jednog od hrvatskih autora u središtu pozornosti ovogodišnjih 49. OGV budući da se u ovoj godini obilježava 100. obljetnica Kelemenova rođenja. Koncert je bio zaključen Prvim klavirskim triom u d-molu, op. 49 Felixa Mendelssohna, njemačkog romantičara čije je ime – ako već ne i djelo, nedvojbeno poznato i onim slušateljima koji rjeđe posjećuju koncerte klasične glazbe. A takvih očito među turistima koji ljetuju u Osoru ima, ako je suditi prema pljesku među stavcima.

  Zanimljivo je čitati životopis Antona Stepanoviča Arenskog (1861.–1906.), ruskog skladatelja, pijanista i profesora, čija glazba pripada tipičnom ruskom romantičnom stilu kakvu ponajbolje poznajemo iz ostavština Rimski-Korsakova i Čajkovskog. Doista, Arenski je bio student Rimski-Korsakova na Konzervatoriju u Sankt Petersburgu, a kasnije je i sam isticao utjecaj koji je na njegovo stvaralaštvo imao Čajkovski. Kasnije profesor na Konzervatoriju u Moskvi, Arenski je podučavao među ostalima velikane kakvi su bili Skrjabin, Rahmanjinov i Grečanjinov. Dakle, ruska skladateljska imena par excellence, međutim djela Arenskog dugo su bila zapostavljena i tek se u novije vrijeme vraćaju na koncertne programe. Doista, valja zahvaliti Triju 1887 za ozvučenje partiture Prvog klavirskog trija u d-molu, op. 32 Arenskog čija su četiri stavka iskazi naglašene liričnosti. Djelo, skladano 1894. godine, posvetio je autor sjećanju na čelista Karla Davidova koji je bio direktor Konzervatorija u Sankt Petersburgu kada je Arenski bio student, a bio je kasnije njegov prijatelj kao i prijatelj Čajkovskog. Upravo zbog te posvete violončelo ima istaknutu ulogu i gotovo da je riječ o duu čela i klavira s obligatnom violinom. Na strastvenu snagu glazbe prvog stavka, koja u razigranosti podsjeća na glazbu Mendelssohna, nastavlja se osjećajni Scherzo. Allegro molto  koji poziva na ples. Treći je stavak Elegia. Adagio, nježan i misaon, čiju melankoličnu temu uvodi sordinirani violončelo a opušteni su trenuci tek blaga sjećanja. Snoviđenja trećega stavka prekida snažniji i dramatičniji početak završnog Finala. Allegro non troppo koji objedinjuje fragmente prijašnjih stavaka i sažimlje ih u finalnom odjeljku.

  Riječ je o klavirskom triju ispunjenom doista lijepom glazbom koja se neophodno sviđa jednako onima koji ju izvode kao i onima koji slušaju. Tehnički vrsno školovani i glazbeno naglašeno nadareni članovi Trija 1887: Petra Gilming, sigurna u ovladavanju bogato razgranate klavirske dionice, Sho Akamatsu, pouzdan u iznošenju raspjevane violinske dionice i napose Branimir Pustički, virtuozan i muzikalno predan oblikovanju zahtjevnoga parta violončela, ostvarili su vrlo dojmljivu interpretaciju Prvog klavirskog trija Antona Arenskog, svakako potaknuvši slušatelje da to djelo ponovno zažele slušati.

  Milko Kelemen (1924.–2018.) itekako je zaslužan za upoznavanje i uvođenje tekovina glazbene avangarde 20. stoljeća na hrvatsku glazbenu scenu i to jednako u odnosu na one koji glazbu pišu, na one koji je izvode kao i na one koji je slušaju. Činjenica da je bio utemeljitelj Muzičkog biennala Zagreb 1961. godine dovoljno govori o njegovom zalaganju za modernizaciju glazbenog života i ne samo u tadašnjoj Hrvatskoj. Rođen u Podravskoj Slatini, danas samo Slatini, u kojoj se tradicionalno održavaju Dani Milka Kelemena, diplomirao je 1951. godine kompoziciju u razredu Stjepana Šuleka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Zahvaljujući usavršavanjima na Konzervatoriju u Parizu (Olivier Messiaen, Toni Aubin), ljetnim tečajevima u Sieni i tečajevima za Novu glazbu u Darmstadtu, bio je Milko Kelemen u svojoj generaciji nedvojbeno najinformiraniji skladatelj kada je riječ o razvoju zapadnoeuropske glazbe nakon Drugog svjetskog rata. Iako je od 1953. do 1967. godine bio docent za kompoziciju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, teško se podvrgavao ukusu domaće sredine pa je odlazak u Njemačku za njega bilo oslobođenje od stega i zadovoljavanje osobne znatiželje na području glazbene avangarde. Uz ostala zaduženja i bogat stvaralački rad od 1973. godine do umirovljenja 1990. bio je profesor kompozicije na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu. Klavirski trio Aural datira iz 2004. godine, a ako je suditi prema naslovu, skladateljski su poticaj bili akustički fenomeni i njihove interakcije koje u međuigri ostvaruju tri uključena glazbala različitih zvukovnosti.

  Za izvođenje Prvog klavirskog trija u d-molu, op. 49  Felixa Mendelssohna Bartholdya, komornog dragulja skladanog 1839. i tiskom objavljenog 1840. godine, neophodno je bravurozno vladanje svim glazbalima, ali prije svega nužna je oduševljenost vrhunskom romantičnom glazbom. Za polusatno druženje kroz četiri kontrastna stavka koja poštuju pravila i standarde klavirskog trija kao komorno-glazbene forme i sastava, doista je potrebna koncentracija i velika tehnička sigurnost kako bi se slušatelja bez ikoje smetnje zaokupilo produhovljenim glazbenim sadržajima. Upravo tim zahtjevima troje glazbenika koji su se nazvali Triom 1887: pijanistica Petra Gilming, violinist Sho Akamatsu i violončelist Branimir Pustički, odgovaraju u svakom detalju interpretiranja budući da se glazbi predaju u punini umjetničkog poslanja. Stoga, čestitke!

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 1. rujna 2024.

Piše: