Sjajna i zadivljujuća izvedba ranosrednjovjekovnih tema

70. Splitsko ljeto, 15. srpnja – 14. kolovoza 2024.: Barlaam i Jozafat, Katarine Livljanić, mezzosopran, ansambla Dialogos

• 

  Glazbeni dio jubilarnog, 70. splitskog ljeta po brojnim stavkama bio je i zanimljiv i velik i slavljenički. Poprilično pompozno otvorenje s Carminom Buranom, dvije izvedbe Verdijeve Aide, gala koncert, brojni koncerti komorne glazbe. Nisu svi koncerti bili premijerno izvedeni, pa tako niti Barlaam i Jozafat. Ali, ovaj nam je došao iz srca Europe, iz inkubatora ideja muzikologinje Katarine Livljanić. Inspiraciju za ovakva koncertna ostvarenja ona pronalazi u arhivima te primijenjenim znanstvenim radom stvara koncertna iskustva koja publiku uvlače u neke daleke, a opet bliske glazbene svjetove.

  Umjetnička voditeljica Katarina Livljanić za projekt iz kojeg je izrastao ovaj koncert i program svojedobno je dobila Nagradu Josip Andreis Hrvatskog društva skladatelja. Stvarna priča koja je bila vrlo aktualnom u razdoblju srednjeg vijeka jest ona o Barlamu i Jozafatu. Iako su tada u usmenoj predaji slovili kao sveci (kao takvi su bili čak i kanonizirani te su imali svoje blagdane u kalendaru), riječ je zapravo o kristijaniziranoj verziji priče o Budi. Kako se priča pošteno proširila, tako je bila i zastupljena u brojnim pisanim izvorima koje je Livljanić sakupljala kako bi proniknula u samu priču, ali i načine kojima je priča kružila.

  Koncert je zapravo osmišljen kao splet različitih fragmenata iste priče. Posloženi su kako bi zaintrigirali suvremenu publiku te ih uvukli u tematiku. Kako su arhivski fragmenti bez notnih zapisa, Livljanić je (re)konstruirala glazbu kojom bi se priča lakše iznijela i popratila. Ponekad koristi i postojeće napjeve, bilo da su srednjovjekovni ili tradicijski. Sve to posloženo zajedno čini pitku cjelinu koja zvuči vrlo srednjovjekovno, a istovremeno vrlo zanimljivo suvremenom čovjeku. Livljanić je i izvođačica te uz uvijek prisutnu dozu improvizacije pjeva i priča. U tome su joj pratnja članovi ansambla Dialogos: Albrecht Maurer na vieli i rebeku, te Norbert Rodenkirchen na flautama i srednjovjekovnoj harfi. Oni nisu tek instrumentalisti koji sviraju svoje dionice nego su uključeni u proces stvaranja te su zaslužni za instrumentalnu rekonstrukciju. No, i bez da nam je poznata cijela pozadina stvaranja ovog programskog koncepta, koncert je zadivljujuć sam po sebi.

  Čarobni prostor Meštrovićevih Crikvina – Kašteleta udaljen je od buke i svjetala centra grada, a jednostavan kamenom optočen klaustar idealna pozornica za ovakav program. Minimalni, ali pomno osmišljeni scenski pokreti svih triju izvođača prava su umjetnost za sebe i do u svaki detalj podupiru i nadopunjuju glazbenu priču. Sama izvedba bila je sjajna – mekani mezzosopran Katarine Livljanić zvučao je i prirodno i raskošno, a instrumentalna pratnja na trenutke mirno i potpuno stapajuće s glasom, a u drugi čas virtuozno i zadivljujuće. Ulomci iz grčkih, latinskih, staroruskih, starohrvatskih, starofrancuskih, srednjovjekovnih okcitanskih i talijanskih rukopisa živo su zaplesali pred nama, te se činilo kao da nema nikakve barijere između našeg trenutka u sadašnjosti i ovih ranosrednjovjekovnih tema.

  

   © Petra Crnčević, KLASIKA.hr, 1. rujna 2024.

Piše: