Hvale vrijedan pothvat promocije orguljske ostavštine Grada Trogira

1. Festival orgulja Trogir, 22. svibnja - 28. srpnja 2024.: Koncert Pavao Mašić, Samostan i crkva sv. Dominika, Trogir

• 

  Orgulje – „Kraljica instrumenata“ potaknule su u posljednjih nekoliko desetljeća osnivanje festivala ili ciklusa koncerata u mnogim mjestima u Hrvatskoj. Spomenimo tek neke od njih: Dani orgulja u Istri, Požeške orguljaške večeri, Orgulje zagrebačke katedrale, Ars organi Sisciae, Orgulje sv. Marka, i dr. Od ove godine pridružio im se i Festival orgulja Trogir, čija je umjetnička ravnateljica orguljašica Ursa Ljuban a pokrovitelji su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Trogir i Turistička zajednica grada Trogira. U kratkome tekstu o festivalu orgulja priređivači su željeli promovirati grad Trogir, „ovaj kulturni biser diljem svijeta pod krilaticom 'obilježili majstori'. Grad je to majstora koji je svoju priču započeo portalom majstora Radovana, Muscardelliom, Allešijem, Firentincem, Dunkovićem i Blažom Jurjevom Trogiraninom, a koji su značili promjene u njegovoj povijesti, smjestivši ga u sam svjetski umjetnički vrh. Njima itekako možemo pridružiti i majstore orgulja – orguljare i orguljaše koji su gradili i djelovali u prekrasnim trogirskim crkvama, zaštićenim kulturnim dobrima Republike Hrvatske.“

  Priređivači festivala željeli su istaknuti važnost povijesnih orgulja u Trogiru pa u nastavku teksta pišu: „Orguljska ostavština pojedinog mjesta svakako je i važan segment njegovog kulturnog identiteta što u ovom slučaju itekako doprinosi stvaranju prepoznatljivog imiđa grada Trogira. (…) Grad Trogir je svjetski fenomen po tome koliko ima sakralnih objekata na tako maloj površini gradske jezgre, a samim time je i rijedak primjer u svijetu orgulja. Do današnjeg vremena je ostalo sačuvano pet povijesnih instrumenata u samoj gradskoj jezgri i u susjednom Čiovu, a sve redom primjerci neprocjenjive kulturne baštine nastajali kroz protekla stoljeća.“

  

  Orgulje kao važan dio crkvenog inventara najprije ispunjavaju svoju osnovnu zadaću pratnje pjevanja ili samostalnog sviranja u liturgijskim obredima (od 1288. godine, kad su to službeno potvrdile najviše crkvene vlasti). U mnogim sredinama, osobito u onima gdje nema koncertnih dvorana (sa ili bez orgulja) crkve postaju koncertni prostori za predstavljanje glazbenih djela (primjerenoga sadržaja, što procjenjuje župnik dajući suglasnost za održavanje koncerta). Povod održavanju festivala orgulja dale su povijesne orgulje sačuvane u trogirskim crkvama. Grad Trogir nastao je na mjestu naselja osnovanog još u 2. stoljeću prije Krista, a od 10. stoljeća tu je sjedište (sufraganske) biskupije splitske metropolije koju je 1828. godine ukinuo papa Leo XII. Od 1933. ponovno je uspostavljena kao naslovna biskupija na čijem je čelu trenutno Pierre Farine, pomoćni biskup u miru za gradove Lousanne, Genève i Fribourg u Švicarskoj. Dakako, sjedište biskupije trebalo je imati središnju crkvu pa je katedrala sv. Lovre, danas pod zaštitom UNESCO-a, građena već od 1200. godine, a do završetka početkom 17. stoljeća znameniti graditelji ostavili su svoja rješenja u romaničkome, gotičkom i renesansnom stilu. Najpoznatiji su dijelovi katedrale Radovanov portal (isklesao majstor Radovan 1240. godine) i kapela Sv. Ivana Trogiranina, uzornoga biskupa i zaštitnika grada Trogira kome je katedrala posvećena, a građena je po nacrtu Nikole Firentinca.

  Prošetajmo gradom Trogirom i predstavimo povijesne orgulje na kojima počiva festival. Kao i u mnogim crkvama u Hrvatskoj, današnje orgulje povezuju stariji instrument s novim: iskorišten je dio foničkoga materijala iz orgulja koje su gradili venecijanski majstori Gaetano Callido (1727-1813) i Domenico Moscatelli (1744-1788). Oba su usko povezana s poznatim hrvatskim graditeljem orgulja don Petrom Nakićem (1694-1769), osnivačem novomletačko-dalmatinske škole. Callido je bio njegov učenik i nasljednik orguljarske radionice u Veneciji, a Moscatelli je potekao iz radionice koju je osnovao njegov otac Nicolò (1720-1784) navevši u spisu iz 1760. godine da je učenik don Petra Nakića. Gaetano Callido izgradio je na hrvatskoj strani jadranske obale dvadeset i devet orgulja i upravo one u trogirskoj katedrali bile su prvi njegov rad, a prema ugovoru sklopljenom s predstavnicima katedrale 1767. godine trebale su biti dovršene već sljedeće godine. Dovršio ih je četiri godine kasnije, a novi oblik dobile su 1786. godine kada je Domenico Moscatelli – opet po narudžbi predstavnika katedrale, ugradio manje orgulje kao drugi instrument u postojeće Callidove. Orguljar Milan Majdak (1897-1984) iz Zagreba izgradio je 1940. godine nove orgulje u koje je ugradio dio sačuvanoga foničkog materijala, čija je odlika bio profinjen zvuk kao kod većine orgulja don Petra Nakića i njegovih učenika. Djelomičnu obnovu orgulja obavila je austrijska radionica Eisenbarth 2016. godine.

  

  Povijesne orgulje nalaze se i u crkvi sv. Jakova. Ponovno se srećemo s radom orguljara Gaetana Callida koji ih je izgradio 1805. godine, a djelomično ih je 2005. godine obnovio Mirko Škeđi. Iz godine 1889. datiraju orgulje čiji je graditelj iz Verone Gaetano Zanfretta (1830-1905) koje je također 2016. godine restaurirala radionica (tvrtka) Heferer iz Zagreba. Radionicu s dugom tradicijom od 1849. godine u Grazu utemeljio je Mijo Heferer (1825-1887), a od 1870. godine živi i djeluje u Zagrebu. U samostanskoj crkvi sv. Dominika nalaze se orgulje iz radionice Heferer: izradio ih je 1902. godine Mijin nasljednik Ferdinand. Kako je već ustaljeno da se nakon nekog vremena orguljama treba pomoći da i dalje glazbom oplemenjuju crkveni prostor, tako je i ove orgulje rekonstruirala 2023. godine tvrtka Orglarstvo Škrabl iz Rogaške Slatine. Najnovije orgulje nalaze se u crkvi sv. Nikole: izrađene su 1907. godine kao op. 966 u češkoj radionici Braća Rieger, a djelomično ih je obnovila i potpuno očistila tvrtka Orgelbau Eisenbarth 2026/2017. godine. Ovakvi zahvati tek su jedan dio djelatnosti tvrtke Eisenbarth, utemeljene u njemačkome gradu Passauu 1945. godine, jer njena je osnovna djelatnost gradnja novih orgulja. Godine 1980. tvrtka Eisenbarth izgradila je najveće orgulje u Europi (126 registara!) za katedralu sv. Stjepana u Passauu, a dvoje orgulje izgradili su i u Hrvatskoj i to 2010. za katedralu sv. Stošije u Zadru (56 registara) i 2011. godine za crkvu sv. Marka u Zagrebu (41 registar).

  U ovoj kratkoj šetnji trogirskim crkvama promatrajući orgulje podsjetili smo na podatke o njihovim graditeljima, kao i na podatke o kasnijim radovima na njihovoj zaštiti i očuvanju foničkih osobina kako bi u svakome trenutku mogle zasvirati. Tako sačuvan i njegovan fond orgulja mogao je biti pretpostavkom pokretanja novoga festivala koji je osmislila orguljašica Ursa Ljuban. Nije predvidjela samo sadržaje za publiku (domaću i stranu) koja prati glazbena događanja u svome mjestu boravka, ali i u gradovima u kojima provodi dane godišnjeg odmora. Ursa Ljuban kao mlada ali već iskusna pedagoginja, mislila je i na najmlađe sugrađane kojima se u Trogiru, gradu s pravim bogatstvom povijesnih orgulja, pruža mogućnost isprobavanja i osluškivanja raskošnoga zvučnog svijeta orgulja, a možda će neki od njih odabrati upravo sviranje orgulja kao svoj životni poziv.

  Festival orgulja Trogir 2024. zamišljen je kroz pet događanja u više od dva mjeseca i to dva predfestivalska i tri koncerta, a počeo je u srijedu 22. svibnja svečanim otvorenjem u Muzeju grada Trogira. U srijedu, 5. lipnja održana je u Kantunu kulture Trogir interaktivna prezentacija orgulja za djecu na primjeru Karnevala životinja Camillea Saint-Saënsa (1835-1922). Posljednjih godina nastavnici predmeta Orgulje u srednjim glazbenim školama razmišljaju o uvođenju nastave i u osnovnu glazbenu školu. Tako je Ursa Ljuban osmislila (Power Point) prezentaciju odabravši popularnu programnu Saint-Saënsovu skladbu čija se tematska građa (povezana s likovima i osobinama životinja) izvrsno uklapa u različite boje orguljskih registara. Sljedeća tri festivalska događanja bila su tri koncerta, od kojih smo pratili samo završni, održan 28. srpnja u samostanskoj crkvi sv. Dominika. U nedjelju, 16. lipnja priredile su koncert članice Trija LUR (Lucija Rašeljka Petrač – flauta, Ursa Ljuban – orgulje i Rea Alaburić – sopran) s odabranim duhovnim skladbama skladanima od 18. do 20. stoljeća. Sljedeći koncert sličnog odabira skladbi priredili su 30. lipnja 2024. u crkvi sv. Ivana Pavla II. članovi Udruge Trogirski glazbenici Bjanka Ivas (mezzosopran), Vlatko Belas (bariton), Jakov Koščina (klarinet i bariton) i Ursa Ljuban (orgulje). Na orguljama u crkvi izgrađenoj 2019. godine zasvirala je i gošća, mlada Trogiranka Anais Bjelobrk, učenica orgulja u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu.

  Treći koncert održao je u nedjelju, 28. srpnja 2024. u samostanskoj crkvi sv. Dominika Pavao Mašić, jedan od najistaknutijih hrvatskih orguljaša i čembalista. Podsjetimo, orgulje su djelo Ferdinanda Heferera: imaju jedan manual i 11 registara (tri za pedal), tijekom rekonstrukcije su elektrificirane, a svirale su smještene u dva kućišta oslonjena na suprotne zidove na koru i ne ometaju sunčane zrake koje propušta velika rozeta. Uspješnu karijeru Pavao Mašić započeo je još za vrijeme studija orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a nastavio nakon usavršavanja u Švicarskoj i Njemačkoj. Vrata svjetskih koncertnih dvorana i crkava otvorila mu je i prestižna nagrada Grand Prix Bach te nagrada publike na Bachovom natjecanju u Lausanni. Uz pedagoški rad kao redovni profesor čembala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Pavao Mašić priređuje samostalne koncerte, nastupa uz orkestre i komorne sastave, pri čemu se osobito ističe suradnja s Hrvatskim baroknim ansamblom.

  Za koncert u Trogiru odabrao je sljedeće skladbe: Franjo Dugan st. (1874-1948), Toccata u g-molu; Giovanni Battista Martini (1706-1784), Adagio u D-duru; Michel Corrette (1707-1795), Suite de Noëls (Božićni napjevi); Johann Gottfried Walther (1684-1748), Varijacije na koral „Meinem Jesu lass' ich nicht“ koji je harmonizirao Johann Sebastian Bach (1685-1750); Blagoje Bersa (1873-1934), Idila (za orkestar, za orgulje obradio Pavao Mašić) i Alexandre Guilmant (1837-1911), Scherzo u d-molu, op. 31. Naizgled skromnije mogućnosti Hefererovih orgulja s obzirom na samo jedan manual i svega osam registara u manualu i tri u pedalu, nisu bile preprekom za vrsnog orguljaša Pavla Mašića koji je maštovitim odabirom registara uspio istaknuti sve sastavnice skladbi – tematsku građu, harmonijsku strukturu i dinamiku. Jasna artikulacija, ritamska preciznost i primjerena tempa odlike su Pavla Mašića koji u potpunosti poštuje notni izvornik pokazujući u zvučnom koloritu orgulja svoje poznavanje stilski različitih skladbi. Brojna publika pozorno je pratila Mašićevo muziciranje izmamivši dodatak – Zbor Židova iz opere Nabucco Giuseppea Verdija (1883-1901).

  

  Program prvoga Festivala orgulja Trogir trebao je imati pet priredbi, ali naknadno je održan još jedan koncert kao posljednje festivalsko događanje. U srijedu, 7. kolovoza na koncertu duhovne glazbe u crkvi sv. Ivana Pavla II., središtu najveće trogirske Župe Gospe od Anđela, nastupili su gosti iz Kanade, profesionalni mješoviti zbor Winnipeg Singers i Mješoviti župni zbor Župe Gospe od Anđela uz pratnju orguljašice Urse Ljuban. Proširenje programa svakako je dobrodošlo, jer su svoj prilog festivalu dali i strani glazbenici. O uspjehu ovogodišnjeg Festivala orgulja Trogir nije zahvalno govoriti na temelju jednog uspješnog koncerta (koji smo pratili). No, čini se da je ozbiljan pristup umjetničke ravnateljice orguljašice Urse Ljuban i organizacija festivalskih događanja dobar zalog za buduće festivale koji će promovirati kulturnu baštinu grada Trogira i osigurati trajnu i sustavnu brigu o orguljama. Upravo ta tema bila je u središtu zanimanja orguljara, organologa i orguljaša na okruglom stolu održanom prije četvrt stoljeća u rujnu 1999. godine na drugom festivalu Dani orgulja u Istri u Umagu. Povod je dao novi zakon o zaštiti spomenika kulture u Republici Hrvatskoj (usvojen na zasjedanju hrvatskoga Sabora u srpnju 1999. godine) u pogledu određivanja ovlasti odgovarajućih službi državne uprave u odnosu na zaštitu kulturnih dobara u vlasništvu Crkve, što je potaknulo i osnivanje odbora za rješavanje pitanja zaštite orgulja pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. To se može ostvariti jedino suradnjom crkvenih i svjetovnih vlasti, a temeljni je cilj održavanje orgulja u dobrome stanju kako bi mogle odgovoriti svim zahtjevima liturgije i koncertiranja.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 27. kolovoza 2024.

Piše: