Nepokolebljivi čuvari kvartetskog ugleda

49. Osorske glazbene večeri, 16. srpnja – 20. kolovoza 2024.: Zagrebački kvartet, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor, 28. srpnja 2024.

• 

  Aktualni ravnatelj Osorskih glazbenih večeri Marin Kaporelo pozvao je na 49. izdanje hrvatskog nacionalnog ljetnog festivala doista ugledne hrvatske i inozemne glazbenice i glazbenike, što je omogućilo nizanje zanimljivih programa u vrsnim izvedbama. Kako je težište na nastupima komornih ansambala, ne čudi niti pozivanje čak dvaju gudačkih kvarteta i to Zagrebačkog kvarteta, koji je muzicirao 28. srpnja i nizozemskog Dudok Quarteta Amsterdam, čiji je koncert održan 1. kolovoza. Dakako, Zagrebački kvartet, u čijem su sastavu Martin Krpan i Davor Philips, violine, Hrvoje Philips, viola i Martin Jordan, violončelo, poznat je hrvatskim ljubiteljima kvartetskog repertoara. Pa ipak, budući da publiku u osorskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije uglavnom čine strani turisti i slušatelji manje vični klasičnoj glazbi, okupljeno je slušateljstvo 28. srpnja zacijelo u većini prvi put susrelo najstariji hrvatski komorni sastav čije djelovanja unazad 105 godina govori o dugoj tradiciji kvartetskog muziciranja u Zagrebu.

  U skladu s tradicijom Osorskih glazbenih večeri koje su svako ljeto posvećene nekom hrvatskom skladateljskom imenu, Zagrebački je kvartet koncert započeo izvedbom Drugog gudačkog kvarteta Ive Mačeka. Naime, prije 110 godina rođeni hrvatski skladatelji Ivo Maček, Natko Devčić i Stjepan Šulek istaknuti su kao obljetničari u okviru ovoljetnih 49. OGV.

  Kada je riječ o pijanistu, skladatelju, pedagogu i redaktoru Ivi Mačeku, rođenom na Sušaku 24. ožujka 1914. i preminulom u Zagrebu 26. svibnja 2002. godine, u svijesti hrvatskih glazbenika i pratitelja zbivanja na području klasične glazbe ostaje prvenstveno sjećanje na odličnog pijanista (kod starijih generacija) i na profesora klavira (kod nešto mlađih). Skladateljski opus Ive Mačeka nije velik, ali je umjetnički vrijedan. Obuhvaća motete Gressus meos i Confortamini za mješoviti zbor (1934.), šest glasovirskih i sedam komornih skladbi te Concertino za glasovir i komorni orkestar (1991.), a nastao je u dvjema stvaralačkim fazama. U prvoj, u djelima kasnoromantičarske izražajnosti (bogate harmonijske progresije, dinamički kontrasti, česte promjene mjere), nastalima od 1934. do 1940., iskazuje se i osjetljivost za impresionistički kolorizam. Djela iz drugoga razdoblja, od 1977. do 1997., skladana su u okviru neoklasicističkih obrazaca ispunjenih jedinstvom bitonalitetnosti, polimetrije i poliritmije s plošnom dinamikom ili motoričnošću. Na razmeđu je pak dviju faza Sonata za violončelo i klavir (1955.), zasnovana na načelima klasične tradicije. Zvuk njegovih glasovirskih skladba zasićen je, raskošan i koloristički naglašen ali uvijek transparentan, a komorne mu skladbe odražavaju majstorsku instrumentaciju i kontrapunktsku razradbu. Oprezno se odnosio prema suvremenim glazbenim težnjama. Glazba mu je prožeta sinkretizmom stilskih obilježja u kojima se očituje i reproduktivni umjetnički put, od romantizma do neoklasicizma. Toliko o skladbama Ive Mačeka za one koji su slabije upoznati s njegovim stvaralaštvom.  (Hrvatski biografski leksikon).

  Maček je ostavio dva gudačka kvarteta, a Zagrebački kvartet izveo je na 49. OGV njegov Drugi gudački kvartet iz 1994. godine koji su članovi Zagrebačkog kvarteta praizveli 1997. u zagrebačkom muzeju Mimara.  Odlično upoznati s Mačekovim glazbenim jezikom, ozvučili su tri stavka u punom intenzitetu harmonijske pregnantnosti i ritmičkog poleta. Znalački ispisani kvartet u kojemu su sva četiri glazbala iskorištena u tehničkoj virtuoznosti kojom je ostvaren bogati volumen zvuka u trajno nijansiranoj dinamičkoj zvukovnosti, i ovom izvedbom pokazuje Mačekovu skladateljsku ingenioznost i čvrstu povezanost s neoklasici prispodobivom stilskom pripadnošću. Riječju, već je prvo djelo na programu uvelo u nadahnuti svijet vrijednog kvartetskog repertoara.

  Gudački kvartet u C-duru, Kaiserquartett, op. 76, br. 3 (Hob.III 77) Josepha Haydna i Gudački kvartet u D-duru, op. 44, br. 1 Felixa Mendelssohna Bartholdya bili su nastavak doista vrsno osmišljenog programa. Od sedamdesetak Haydnovih gudačkih kvarteta, op. 76 svakako je jedan od najpoznatijih. Već naziv Kaiserquartett – Carski kvartet, upućuje na skladateljevu povezanost s vremenom u kojemu je skladao. Naime, nastao 200 godina prije Mačekova kvarteta, Haydnov je kvartet glazbeno svjedočanstvo skladateljeve inspiracije folklorom Gradišćanskih Hrvata budući da je početne taktove popjevke V jutro rano ja se stanem preuzeo za rođendansku pjesmu posvećenu caru Franji II. Pod nazivom Gott erhalte Franz den Kaiser pjesma je postala popularna i bila je preuzeta kao himna sve do rasula Austro-Ugarske 1918. Haydnova je glazba u Weimarskoj republici 1922. godine preuzeta kao njemačka himna i to prvo s tekstom Deutschland, Deutschland über alles da bi nakon Drugog svjetskog rata bila oživljena i od 1951. godine korištena kao himna SR Njemačke s tekstom Einigkeit und Recht und Freiheit.  

  O svemu je tome bilo moguće razmišljati tijekom poduljeg drugog stavka Poco adagio, cantabile u kojemu je Haydn izuzetnom skladateljskom akribijom ispisao varijacije na temu, a Zagrebački kvartet pomnom discipliniranošću interpretirao glazbene domišljatosti.

  

  Poput Haydna tako je i Mendelssohn svoj Gudački kvartet u D-duru, prvi iz opusa 44, posvetio osobi iz kraljevskih krugova, švedskom prijestolonasljedniku. Kvartet datira iz 1838. godine i okuplja četiri stavka nadasve melodijski tople i trajno ritmički užurbane glazbe. Ponešto bliži stilskom razdoblju klasike koja mu je prethodila, a čiji je začetnik bio Joseph Haydn, nego bujnom romantizmu, u čijem je okrilju živio, Mendelssohn Bartholdy poštuje pravila kvartetskog oblikovanja ispunivši pola sata trajanja glazbe krajnje zanimljivim, duhovitim, plemenito zvučećim razgovorom četiriju instrumenata. Pa ako se prisjetimo jedne od definicija gudačkog kvarteta kao „suvislog razgovora četvorice gudača“ onda je Zagrebački kvartet ukupno, ali i svaki od njegovih članova zasebno, krajnjim prepuštanjem umnoj glazbi ostvario plemenitim gudačkim zvukom ispunjeno vrijeme u kojemu su se slušatelji mogli potpuno opušteno prepustiti uhu itekako ugodnim glazbenim pričama.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 27. kolovoza 2024.

Piše: