Neosporno beskompromisni pijanizam

49. Osorske glazbene večeri, 16. srpnja – 20. kolovoza 2024.: Ivan Krpan, klavir, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor, 25. srpnja 2024.

• 

  U mlađoj generaciji hrvatskih pijanista koji osvajaju domaće i inozemne koncertne podije pouzdano mjesto pripada Ivanu Krpanu (Zagreb, 1997.). Nastup u okviru 49. Osorskih glazbenih večeri 25. srpnja u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije pred prvenstveno stranim gostima koji ljetuju u drevnom Osoru i na otocima Cresu i Lošinju to je u potpunosti potvrdio. Ivan Krpan odabrao je vrlo zahtjevni program s djelima Claude Debussya i Franza Liszta, a na početku večeri izveo je drugu od tri koncertne etide za klavir Stjepana Šuleka.

  Ivan Krpan diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu Rubena Dalibaltayana i završio je 2023. godine poslijediplomski studij Koncertnim ispitom na Visokoj školi za glazbu i ples u Kölnu u razredu Claudija Martineza Mehnera. Poput mnogih mladih glazbenika usmjerenih na profesionalne solističke karijere pohađao je Ivan Krpan majstorske tečajeve niza uglednih pijanista, a tijekom školovanja osvajao je brojne važne nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu da bi prvom nagradom na izuzetno prestižnom Međunarodnom pijanističkom natjecanju Ferruccio Busoni u Bolzanu (Italija) 2017. godine, na kojemu je osvojio i nagrade Keyboard Trust Career Development Prize te Alice Tartarotti Prize, dobio potrebna krila za let prema najvišim razinama pijanističkog ugleda u svojoj generaciji. Zahvaljujući velikoj nadarenosti, odličnoj obrazovanosti, ali i jednako tako velikoj ozbiljnosti kojom pristupa svojem životnom pozivu Ivan Krpan na svakom javnom nastupu osvaja publiku doista beskompromisno predanim muziciranjem koje impresionira dubokim poniranjem u sadržajnost glazbenih poruka u odabranim djelima koja što izvornije nastoji ispričati slušateljima.

  49. Osorske glazbene večeri nastavljaju tradiciju posvećivanja pozornosti hrvatskim skladateljima svih generacija pa su tako ove godine istaknuta tri uglednika i to Stjepan Šulek, Natko Devčić i Ivo Maček u povodu 110. obljetnice njihova rođenja. Obvezu izvođenja skladbe iz hrvatske baštine ili suvremenosti Ivan Krpan ispunio je sviranjem minijature Andante lamentoso, br. 2 iz S.O.S. tri koncertne etide za klavir Stjepana Šuleka. Otsviravši samo drugu od tri koncertne etide iz 1972. godine, koje je autor posvetio Arturu Benedettiju Michelangeliju, talijanskom virtuozu kod kojega se usavršavao Vladimir Krpan pa je on i praizveo i snimio te tri minijature inspirirane s tri signala iz Morseove abecede, mladi je pijanist doduše ispunio zadatak ali prilično olako. Svirajući iz nota zbilja je ostavio dojam da je s nekoliko minuta hrvatske glazbe „odradio“ obvezu, a to ipak nije djelovalo niti hrvatskom skladateljskom ugledniku a niti njemu samome kao hrvatskom pijanističkom predstavniku na festivalu na osobitu čast.

  Claude Debussy i Franz Liszt za pijaniste su nedvojbena skladateljska vrela literature koja ne nudi samo glazbeno lijepe, misaono bogate i tehnički zahtjevne zadatke već je to repertoar kojim se pijanist kao umjetnička osobnost može itekako mnogoslojno predstaviti. Debussyeve Images, Slike (Prva serija) bile su Ivanu Krpanu svakako mogućnost za pokazivanje šarene lepeze kolorističkih finesa kojima raspolaže zahvaljujući posebno suptilnom udaru i dinamičkim nijansama. Tehnička bravura istinski je u službi glazbenoga rafinmana glazbe francuskog inovatora čija je mašta proizlazila iz osobnog virtuoznog vladanja klavirom. Nakon suptilnih Reflets dans l'eau, Odraza u vodi i glamuroznijeg Hommage à Rameau, Posvete Rameauu, stavak Mouvement bio je istinska slika uzbudljivog pokreta, lepršavosti virtuoznih prstiju koji na reduciranom prostoru klavijature ostvaruju čaroliju Debussyeve skladateljske fantazije.

  Nalaženje vlastitog pijanističkog nadahnuća upravo u trećoj seriji skladbi iz ciklusa Godine hodočašća Franza Liszta, Années de Pélerinage: Troisiéme Année, govori mnogo i o glazbeniku koji se odlučuje izvesti svih sedam stavaka u jednome nizu. Ivan Krpan ovim odabirom svakako dokazuje svoju beskompromisnost i otsutnost želje i potrebe samo za oduševljavanjem tehničkim bravurama već, poput Liszta samog u nizanju misaono produhovljene glazbe, nastoji slušatelju uvesti u svijet zvukovlja ispunjenog širokim dijapazonom prvenstveno meditativnih ugođaja. Ivan Krpan tehnički je sposoban odgovoriti Lisztovim izazovima jednako u pogledu virtuoznosti, dakle brzoprste lakoće, kao i u pogledu poniranja u duhovnost koju je glazba sposobna evocirati a koja izmiče verbalnim opisima. Bilo je to dugo, bogato, dojmljivo i emocionalno nabreklo glazbeno hodočašćenje, za koje Ti hvala dragi Ivane Krpan!

  

  Dugi je pljesak bio logična zahvala impresionirane publike, a produhovljena glazba Ferruiccia Busonija kao dodatak još jedan dokaz predanosti kojom Ivan Krpan kroči odabranim putem nadasve ozbiljnog pijanizma.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 12. kolovoza 2024.

Piše: