Užitak muziciranja četvorice vrhunskih gitarista

49. Osorske glazbene večeri, 16. srpnja - 20. kolovoza 2024.: Hrvatski gitarski kvartet, Zoran Dukić, Petrit Ҫeku, Maroje Brčić, Tvrtko Sarić, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor, 18. srpnja

• 

  Ovogodišnje 49. Osorske glazbene večeri programski je osmislio prošle godine imenovani umjetnički ravnatelj festivala Marin Kaporelo, zadržavši temeljne smjernice koje je glazbenim svečanostima u slikovitom gradiću Osoru postavio njihov utemeljitelj Danijel Marušić sada već prilično daleke 1976. godine. Tako se nastavlja nizanje koncertnih nastupa solista i uglavnom komornih glazbenih sastava na čijim su programima obavezne skladbe hrvatskih autora neovisno o razdoblju nastanka i stilskoj usmjerenosti pojedinog djela, uz nekoliko unaprijed naručenih novih naslova koji u Osoru doživljavaju praizvedbe.

  Na drugom koncertu 49. sezone održanom u nekadašnjoj osorskoj katedrali, Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, nastupio je 18. srpnja Hrvatski gitarski kvartet. Četvorica vrhunskih gitarista, Zoran Dukić, Petrit Ҫeku, Maroje Brčić i Tvrtko Sarić, koje povezuje činjenica da su diplomirali u razredu Darka Petrinjaka, prvog profesora gitare na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, da bi u daljnjim godinama razvili vrlo zapažene solističke i pedagoške karijere, zajedno nastupaju od 2016. godine a od 2020. okupljaju se pod imenom Hrvatski gitarski kvartet. Pojedinačni životopisi otkrivaju da je riječ o doista virtuoznim gitaristima čiji solistički nastupi diljem svijeta nailaze na trajne pohvale, pa je susret u gitarskom kvartetu za svu četvoricu očito dodatna mogućnost za uživanje u komornom muziciranju i prijateljskom druženju. Da je tome tako, potvrdio je njihov nastup u Osoru u svakom elementu koji čini koncertnu večer posebnim događajem i doživljajem.

  

  Odabranih šest skladbi odavalo je želju za izvođenjem lijepe glazbe i to ne isključivo one koja pripada gitarističkom repertoaru. Činjenica da su Petrit Ҫeku i Tvrtko Sarić spremni urediti, obraditi, dakle izraditi aranžmane glazbe važnih autora za gitarski kvartet dobro je došla mogućnost za posezanjem za itekako dobro poznatim djelima koja se sada susreću u zvučnosti četiriju gitara. Od šest djela na programu, čak su četiri bila obrade koje u novom zvuku djeluju vrlo pitko i uhu ugodno. Na početku koncerta izvedena Suita u starom stilu Iz Holbergova vremena Edwarda Griega, potom Treća simfonija u D-duru Luke Sorkočevića, pa još i Tri stavka iz suite Romeo i Julija, op. 75 Sergeja Prokofjeva, za publiku su bili istinski glazbeni užitci zahvaljujući svakako odličnoj tehničkoj spremnosti svakog od četvorice članova Hrvatskog gitarskog kvarteta, ali i činjenici da je bilo očito koliko i njih četvorica uživaju muzicirati i ostvarivati melodijske čari, harmonijske uzlete i ritmičke polete glazbe takva istinskog nadahnuća.

  Od hrvatskih su skladatelja, uz već navedenog Luku Sorkočevića, djelima izvorno pisanima za četiri gitare bili zastupljeni uglednici Miroslav Miletić s peterostavačnom Suite de Bourdon i Zoran Juranić s izborom od tri stavka iz suite Bagatelle za kućnu upotrebu. Miroslav Miletić (1925 – 2018) bio je na Osorskim glazbenim večerima rado viđeni gost i predstavljen nizom praizvedbi, a Suite de bourdondjelo je iz 1994. godine koje je bilo posvećeno Zagrebačkom gitarističkom kvartetu. Miletićeva Suite de bourdon kao i Juranićeve Bagatelle za kućnu upotrebu, skladane za Hrvatski gitarski kvartet, odišu radosnom komunikativnošću, razigranim pokretom, što sve izvođačima daje mogućnost za međusobnu ugodnu igru u kojoj se osobito rubni članovi, Zoran Dukić s lijevog ruba i Petrit Ҫeku s desnog ruba kvarteta, nadmeću u šarmu i dobrom raspoloženju.

  

  Sve u svemu, stavci poput Juranićeva Allegretta – Omaggia a Nino Rota, sva tri stavka iz Prokofjevljeve Suite Romeo i Julija, a onda posebno na kraju programa obrada Thomasa Fellowa koju je za kvartet gitara uredio Concerto para Quintetto Astora Piazzolle, bili su glazbeni predlošci koji su četvorici doista vrhunskih gitarista pružali povode za uživanje u zajedničkom muziciranju. Budući da je slušateljstvo njihovo uživanje itekako dobro osjetilo, u crkvenom su prostoru svi bili vrlo zadovoljni i razdragani. Pa je tako logično slijedio i dugi pljesak oduševljenja.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 25. srpnja 2024.

Piše: