Studentice i studenti Muzičke akademije za svečanosti Pasionske baštine

33. Svečanosti Pasionske baštine, 26. veljače - 27. ožujka 2024.: Gudački orkestar i Komorni zbor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, Luka Galuf i Lovre Tunuković, violončela, Hana Ilčić, sopran, Tomislav Jukić, tenor, Josip Galić, bariton, Jasenka Ostojić, dirigentica, Koncertna dvorana Blagoje Bersa, Zagreb

• 

  Otkako je 2021. godine pijanistica i umjetnička savjetnica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu Eva Kirchmayer Bilić preuzela programiranje svečanosti Pasionske baštine, ponuda umjetničkih sadržaja izuzetno je obogaćena, a održavanje programa osim u hrvatskoj metropoli prošireno je na mnoge gradove. Ovogodišnje 33. svečanosti Pasionske baštine, svojevrsnog festivala duhovne produkcije u različitim umjetničkim granama kao  i otkrivanja zanemarenih skladateljskih imena i njihovih djela, održane su od 26. veljače do 27. ožujka. Upravo kako i odgovara pripremama za veliki kršćanski blagdan Uskrsa, nakon razdoblja Korizme pa sve do početka Velikog tjedna kada započinju sjećanja na Kristovu muku.

  Jedan od koncerata koje je iz brojne ponude odabrala Eva Kirchmayer Bilić bio je nastup Gudačkog orkestra i Komornog zbora Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu održan 20. ožujka u akademijinoj Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa, na kojemu su kao solisti nastupili violončelisti Luka Galuf i Lovre Tunuković, a uz orkestar i zbor pod ravnanjem Jasenke Ostojić solističke su dionice izveli Hana Ilčić, sopran, Tomislav Jukić, tenor, Josip Galić, bariton. Odabrani je program svojom raznovrsnošću mogao i začuditi, jer je okupio djela iz vrlo različitih stilskih razdoblja, ali o ukupnosti interpretacija moguće je pisati s uvjerenjem da su pripreme obavljene osobito pomno a mladi glazbenici, čak i kada su tek na prvoj godini studija poput violončelista, pokazuju neophodne značajke bitne za odabir profesije. Dakako, riječ je o nadarenosti za svladavanje tehničke strane izvođenja kao i o potrebnim sposobnostima za razumijevanje glazbenih sadržaja i njihovo uvjerljivo interpretiranje.

  

  Na početku koncerta izveden Concerto grosso u F-duru, op. 6. br. 2 Arcangela Corellija bila je očita potvrda opravdanosti utemeljenja Gudačkog orkestra Muzičke akademije kao samostalnog ansambla, kolegija, osnovanog 2006. godine na inicijativu tadašnjeg profesora violine Jože Haluze s namjerom da se studentima gudačkog odsjeka omogući „stjecanje iskustava i vještina zajedničkog muziciranja u većem ansamblu i to izvođenjem skladbi iz svih glazbenih razdoblja“, kako stoji u životopisu mlađahnog orkestra. Umjetničko vodstvo preuzeo je Anđelko Krpan, jedan od aktualnih profesora violine, koji je kao i Haluza iskusni glazbenik kada je riječ o komornom muziciranju budući da su obojica bili i članovi Zagrebačkih solista. Dakle, čuli smo poletno i angažirano muziciranje s pouzdanim stilskim naznakama baroknog idioma.

  Preludij, aria i finale za gudače Milka Kelemena djelo je iz 1947. godine, dakle iz ranog razdoblja, u kojemu se 23-godišnji mladić odlučivao za skladateljski studij, a onda ga i upisao u razredu Stjepana Šuleka. U ovoj godini obilježavamo Kelemenov 100. rođendan, dakle još se intenzivnije sjećamo jednog od itekako zaslužnih hrvatskih avangardnih skladatelja rođenog 30. ožujka 1924. u Slatini (tada još s pridjevom „podravska“), koji se proslavio u svijetu kao autor i kao profesor kompozicije u Stuttgartu, gdje je i preminuo 8. ožujka 2018. A na početku je svakako još trebalo biti smiren i umjeren, što zorno pokazuje djelo koje su izveli studenti gudačkih instrumenata. Pa iako je skladba već izvođena na Danima Milka Kelemena u rodnoj mu Slatini, svaki je susret s tom pitkom i još prilično umilnom glazbom s jedne strane iznenađenje a s druge užitak.

  Veći korak prema suvremenosti, izvedba skladbe Cello vibrez za dva violončela i gudače, još aktivnog talijanskog violončelista i skladatelja Giovannija Sollime, učinili su Luka Galuf i Lovre Tunuković. Odlično vođeni iskustvom afirmirane violončeliste i profesorice na Muzičkoj akademiji Monike Leskovar, izveli su duhovitu i u odnosu na tehničke novosti tretiranja violončela zanimljivu Solliminu glazbu s potrebnim razumijevanjem i bravurom. Violončela su zdušno zavibrirala, a brojni slušatelji jednako zdušno pljeskali ostvarenoj izvedbi.

  Kako bi se odgovorilo tematici Pasionske baštine, valjalo je uključiti i djelo iz repertoara duhovne glazbe. Profesorica na Muzičkoj akademiji, aktualna prorektorica Sveučilišta u Zagrebu, mnogostrano angažirana dirigentica Jasenka Ostojić odabrala je Misu u G-duru za soliste, zbor i gudački orkestar, D 167 Franza Schuberta. U ljepotu i umilnost Schubertove glazbe nitko danas više ne dvoji, a Misa u G-duru, skladana 1815., pripada onim 20000 taktova glazbe ispisanih u toj godini. Jer, kako je zapisano u Schubertovoj biografiji, upravo je u 1815. nastalo više od polovice njegovih djela uopće „bilo za orkestar, uključujući i devet crkvenih djela, simfonija i  oko 140 solo pjesama.“ Ali, nema potrebe razglabati o skladateljskom geniju Franza Schuberta, preminulog još u mlađim godinama od antologijskog W. A. Mozarta, već bi bilo dobro češće posegnuti za partiturama upravo  njegovih uglazbljenih tekstova misnog ordinarija, jer riječ je o glazbi u čijoj dubokoj misaonosti i sadržajnosti mogu nalaziti duhovne poticaje jednako oni koji je izvode kao i oni koji slušaju.

  Za dirigentskim pultom koncentrirana i pouzdana Jasenka Ostojić vodila je dobro uvježbanu izvedbu svih šest stavaka misnog ordinarija u kojima su se izmjenjivali zborski sa solističkim ulomcima. Kada je pak riječ o odabranim solistima, u zvonkom i vrsno tehnički oblikovanim sopranu studentice 4. godine Hane Ilčić (iz razreda Helene Lucić Šego), kao i uhu ugodnim glasovima tenora Tomislava Jukića i baritona Josipa Galića (studentima 2. godine u razredu Martine Zadro), bilo je moguće uživati bilo da su pjevali samostalno ili zajedno.

  

  Osobno nemam posebne primjedbe u odnosu na Koncertnu dvoranu Blagoje Bersa, koja je u sklopu Muzičke akademije. Ako su dakle riješene poteškoće oko financiranja uzdržavanja glazbe, o čemu je nedavno izvijestio dekan Igor Lešnik, očito je to aktualno jedina koncertna dvorana u Zagrebu koja pruža mogućnosti za koncertiranje u samom centru grada, dom je studenticama i studentima glazbe u svim disciplinama, uključuje i polaznike orguljaškog studija jer ima potrebno glazbalo, dakako i svim profesoricama i profesorima koji nisu posustali u želji i potrebi za javnim potvrđivanjem osobnih glazbeničkih kvaliteta,  a očito je to i koncertni prostor koji publika rado posjećuje. Pa, radujmo se da sve to imamo!

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 8. travnja 2024.

Piše: