Profinjeno i zaneseno muziciranje solista i orkestra

11. Dani klasične gitare, 2. - 6. studenog 2023., Orkestar HNK Split, Zoran Dukić, gitara, Ivo Lipanović, dirigent, Concierto de Aranjuez, HNK Split

  • Festival Dani klasične gitare u Splitu uspješno je zagazio u drugo desetljeće umjetničke produkcije i time postao najdugovječniji domaći gitaristički festival. Institucija očito uživa i međunarodni ugled jer ga od ove godine strateški prati američka tvrtka D' Addario, najveći proizvođač gitarističke opreme u svijetu. Osobita je vijest da je u izboru časopisa Croatia Prestige Awards upravo ovaj festival dobitnik Nagrade Festival godine u kategoriji malih i srednjih festivala u Hrvatskoj. Kruna (barem za populaciju slušatelja koji nisu specijalizirani gitaristi i zaljubljenici upravo u gitaru) svakako je nastup svjetski priznatog i proslavljenog hrvatskog gitarista Zorana Dukića, solista i pedagoga neprijeporne reputacije.

    U središnjem dijelu koncertne večeri izveo je biser gitarističke literature, Rodrigov Concierto de Aranjuez, skladan 1939. u Parizu a praizveden 1940. u Barceloni. Koncert je nadahnut dojmovima skladatelja o kraljevskim vrtovima palače Aranjuez, proljetne rezidencije Filipa II., sagrađene u drugoj polovini 16. stoljeća. Zoranu Dukiću isključivo pohvale i čestitke! Profinjeno i promišljeno muziciranje zaokružila je tehnička izvrsnost i sposobnost, ostavivši kazalište bez daha u rijetko doživljenoj slušalačkoj sabranosti i zaokupljenosti. Tonske boje i dinamički raspon kojima se Dukić služi odaju solista punog svježine i imaginativnog impulsa. Njegove nam geste svjedoče o temeljitom poznavanju ukupne fakture ovog djela, nikako isključivo solističkih ulomaka. Svaki glazbeni razgovor s instrumentalistima zračio je novom umjetničkom svježinom i proživljenim muziciranjem. Drugi stavak, Adagio, vjerojatno najšire poznat dio koncerta, bio je kulminativan kako za Dukića, tako i za orkestar. Solo engleskog roga i dijalog s gitarom odveli su nas u sjetne i čeznutljive predjele duha deskribirajući suptilnu, hermetičnu vezu orkestarskog i solističkog tkanja. Rijetki su glazbenici koji bezrezervno vode ansambl snažnim kreativnim kursom, očekujući pozornost i suradljivost u svakom trenutku izvedbe. Fascinira simbioza darovitosti i ugodne prezentacije sadržaja koji je i u vrlo virtuoznim odlomcima ukusno integriran u smisao i suštinu djela. Dugotrajno odobravanje i pohvale publike izmamili su solistički dodatak u Piazzollinoj uspješnici Invierno Porteño koja je izvedbom dostojnom svjetskih pozornica zaokružila Dukićevo splitsko gostovanje.

    Solistički dio programa uokvirile su dvije izvedbe opernog orkestra. Na samom početku predstavio se gudački korpus u izvedbi skladbe Ciklus mp3 dubrovačkog pijanista i skladatelja Ivana Violića. Radi se o višestavačnoj kompoziciji zanimljive fakture, nimalo jednostavnoj, koja od izvođača iziskuje preciznost i tehničku eleganciju. Suvremeno koncipirana, sve nas je zaintrigirala i sabrala na premijerno slušanje u teatru. Praizvedena je u kolovozu 2019., u okviru Dubrovačkih ljetnih igara pod palicom maestra Lipanovića, s gudačkim dijelom Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Splitski gudači su nedvojbeno pokazali velik interes za skladbu i u vrlo kratkom periodu pripremili izvedbu.

    Nažalost, dojam nije bio potpun; unatoč pregnućima pojedinih dionica i postojanom vođenju dirigenta izostao je osjećaj cjeline i premreženosti ukupnog gudačkog tkiva, drugim riječima – za neku potpuniju i autentičniju izvedbu trebat će još napora i fermentacije partiture u prstima i ekspresiji cijelog orkestra. Kakogod – živ skladatelj je bio u publici, skladba je svježa; potpisnik ovih redaka rado prepušta prednost upravo Violiću da o ovoj izvedbi misli drugačije i da njegovo izrečeno bude jedina istina o toj skladbi. Glazbenički: neka je Ciklus mp3 često na programu splitskih gudača – sigurno ga mogu bolje promovirati i zdušno izvoditi kao izvrstan komad domaćeg skladateljskog pisma.

    „Jako sam nestrpljiv da dokažem ne samo drugima, nego i samome sebi da nisam iscrpljen kao skladatelj. Početak je bio težak, ali pojavila se inspiracija… Čini mi se da nisam pogriješio i da je na kraju sve dobro ispalo.“ Navedenim riječima Čajkovski eksplicira kontekst stvaranja Simfonije br. 5 u e-molu, op.64.  Skladao ju je u samo tri tjedna, 1888. godine i  praizveo 17. studenog u Sankt Petersburgu pod vlastitom palicom. Upravo je Peta zaključila splitsku koncertnu večer. Nikako slučajno: 6. studenog 1893. godine najveći ruski romantičar vinuo se dušom prema vječnosti, a nama, između ostalog, ostavio i ovo remek-djelo. U prvom stavku: Andante-Allegro con anima , klarineti u chalmau registru i duboki gudači skladno iznose partituru. Solistički odlomci su muzikalni i precizni. Čitav stavak protječe u zanosu orkestra i dirigenta uz osobitu mekoću i dobru uigranost drvenih puhača. Na samom kraju stavka zamjetna je nedorečenost violončela i brass sekcije bez utjecaja na općeniti dojam. U drugom stavku ističem dionicu solo horne i solo klarineta; bio je to zaista kreativan dijalog zrelog instrumentalističkog zvuka. Priključile su im se u ostatku stavka i odlične dionice violončela.

    U treći stavak, valcer, ušlo se nešto suzdržanije uz male tehničke nekorektnosti u polifonim i tehnički virtuoznim odlomcima. Radi se o kompleksnom stavku, nimalo zgodnom za povezivanje i definiciju izričaja, no orkestar nas je i u ovom stavku uvjerio da su im zajednički nastupi čvrsti, hrabri i dinamički usuglašeni. Finale je bilo upravo mjera koncerta; izvođači i maestro Lipanović su sigurno i opušteno priveli simfoniju kraju. Dali su nam svima do znanja, a navlastito upravi kuće, da orkestar ima što za ponuditi i u simfonijskoj glazbi. Ona je odmak, drugačiji rakurs i drugačija mjera glazbenog ukusa u odnosu na prevladavajuće programske vokalno-instrumentalne oblike. Radost muziciranja u povratku čistom orkestarskom zvuku dobrodošlo je osvježenje, a možda i češća paradigma ponude splitske operne kuće.

    © Jure Šaban-Stanić, KLASIKA.hr, 14. studenog 2023.

    Program:  

    Ivan Violić: Ciklus za gudače
    Joaquin Rodrigo: Concierto de Aranjuez
    Petar Iljič Čajkovski: Simfonija broj 5 u e-molu, Op.64
● naslovna● simfonijski● komorni● solistički● festivali● povijest● snimke
● pišite nam

kritike

...zabilježili smo