Emocionalni naboj i temperament koji osvaja

48. osorske glazbene večeri, 17. srpnja – 22. kolovoza 2023., Evelin Novak, sopran, Nadia Varga Modrić, klavir; Kristóf Baráti, violina, Valentin Magyar, klavir, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  Hrvatska sopranistica Evelin Novak stalna je članica Berlinske državne opere od 2011. godine a angažirana je 2009. godine kada ju je zapazio generalni glazbeni direktor Staatsoper Unter den Linden Daniel Barenoim. Svakome tko se razumije u svjetske operne kuće, ova prva rečenica govori dovoljno o umjetničkoj razini sopranistice koja je rođena u Čakovcu 1985. godine a glazbenu je naobrazbu započela učeći svirati klavir. Budući da je rano otkrivena pjevačka dispozicija, već je od dvanaeste godine uzimala satove pjevanja kod prof. Darije Hreljanović u Glazbenoj školi u Varaždinu, da bi već sa šesnaest godina počela osvajati prve nagrade na hrvatskim natjecanjima. Upis sa sedamnaest godina, kao  najmlađa studentica na Glazbenoj akademiji u Grazu, pa prelazak na studij pjevanja na Državnoj visokoj školi za glazbu i kazalište u Stuttgartu u razredu Dunje Vejzović, rezultirao je diplomom u veljači 2008. godine. Nizanje nagrada u Hrvatskoj, Italiji i Njemačkoj bilo je potvrda pjevačkoga dara i odličnog obrazovanja, pa je tako i angažman u jednoj od najuglednijih ne samo njemačkih nego i međunarodnih opernih kuća logična posljedica uloženih godina u svladavanje pjevačkog umijeća, tehničke naobrazbe i usvajanje bogatog repertoara, što sve svakom daljnjom godinom profesionalnoga puta Evelin Novak dobiva važne nove potvrde. Naime, od ljeta 2023. godine Evelin Novak postala je dio velike ekipe najboljih opernih pjevača koji ostvaruju predstave Wagnerovih opera u posebnom opernom svetištu – u njemačkoj prijestolnici Wagnerova glazbenog kazališta, u Bayreuthu. Pa ipak, želja da i u domovini bude prisutna, u osnovi je dolaska na 48. osorske glazbene večeri i nastupa 17. kolovoza zajedno s pijanisticom Nadiom Varga Modrić.

  Doista, svega nekoliko slobodnih dana za vrijeme ovoljetnih Wagnerovih svečanih igara u Bayreuthu, gdje je nastupala u tri naslova i to kao Woglinde u Rajninom zlatu i Sumraku bogova te kao jedna od  Klingsorovih Čarobnih djevojaka u Parsifalu, iskoristila je operna umjetnica za dolazak u Osor. Program koji je odabrala za nastup u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije bio je potpuno u skladu s intencijama osorske festivalske tradicije, pa tu činjenicu valja istaći i duu Novak-Varga Modrić odati priznanje.

  

  Večer su glazbenice započele nizanjem deset predivnih bisera hrvatske vokalne lirike, s deset solo popjevaka Dore Pejačević, dakako u skladu s obilježavanjem 100. obljetnice smrti skladateljice. Pa ako su pjesme na hrvatske tekstove očito već uhodani repertoar Evelin Novak, izbor popjevaka na njemačke tekstove bio je nov, pa se to i odražavalo na spontanosti i slobodi interpretiranja. Pa ipak, Evelin Novak svojim je toplim, gipkim, tehnički besprijekornim sopranom oduševila sve slušatelje. To je oduševljenje raslo svakom novom skladbom – skladno izvedenom popjevkom Na gondoli Ivana pl. Zajca, vrlo impresivnim interpretacijama četiriju vokalno itekako zahtjevnih popjevaka Richarda Straussa i predivno otpjevanoj, u duhovnoj meditativnosti sjajno pogođenoj izvedbi Mascagnijeve Ave Marie prema Intermezzu iz opere Cavaleria rusticana.

  Pa ipak, da osorska večer ne bude samo itekako dojmljiva Liederabend, dakle večer solo pjesama, uvježbale su Evelin Novak i Nadia Varga Modrić i tri dobro poznate i uvijek rado slušane operno-operetne arije. Publika je uživala u izvedbi antologijske Rusalkine Pjesme mjesecu iz istoimene Dvořákove romantične opere, a onda se atmosfera užarila kada je zazvučala Hrvatima omiljena arija Daleko m'e biser mora iz operete Mala Floramye Ive Tijardovića i doslovno zaključala kada je temperamentna sopranistica zapjevala ariju Zasviraj u svoju violinu iz operete Venera u svili Roberta Stolza. Sopranske visine, emocionalni naboj, dugo zadržani tonovi i dakako temperament koji osvaja scenskom pojavnošću, sve su to bile značajke nastupa Evelin Novak u Osoru s kojom je na klaviru odlično surađivala njezina Čakovčanka, vrsna pijanistica  Nadia Varga Modrić.

  Za burni i oduševljeni pljesak glazbenice su se zahvalile dodatkom, romantičnom Serenadom Josipa Hatzea, kako bi svima poželjele laku noć.

  

  S usporedivim šarmom i velikim glazbeničkim darom poput Evelin Novak nastupio je 20. kolovoza u svijetu vrlo ugledni mađarski violinist Kristóf Baráti koji je u Osor došao s pijanistom Valentinom Magyarom. Najavljeni program koji su turisti mogli vidjeti na prospektima OGV-a svakako je imao potreban utjecaj i koncert je bio jako dobro posjećen.

  Na početku izvedena Sonata za violinu i klavir u Es-duru, op.12, br.3 Ludwiga van Beethovena počela je otkrivati vrlo bogatu lepezu Barátijevih umjetničkih sposobnosti i naglašenu ozbiljnost kojom pristupa izvođenju klasičnog repertoara. Sve je bilo na pravome mjestu, dinamika, fraziranje, te posebno isticanje agogičkih detalja u vođenju melodijske linije.

  Dakako, Rapsodija br. 1 za violinu i klavir, Sz.86 Béle Bártoka glazba je koju skladateljev mlađi zemljak očito nosi u žilama. Prva od dviju Bartókovih Rapsodija za violinu i klavir, kasnije i u verziji za violinu i orkestar,  skladanih 1928. godine i posvećenih tadašnjim virtuozima i Bartókovim prijateljima  Josephu Szigetiju i Zoltánu Székelyu,  tipični je primjer glazbenog idioma koji je bio rezultat skladateljeva sakupljanja seljačkih napjeva i osmišljavanja skladbe na način pučkih mađarskih plesova, verbunkosa. Tako je prvi stavak Lassú. Moderto, polagan i pjevan, a drugi Friss. Allegretto moderato, brz i razigran. Sve uz mnogo folklornih asocijacija i violinistički nadasve virtuozno. U interpretaciji Kristófa Barátija, već međunarodno renomiranog guslača, moglo se doista uživati, ali iznenađenje je bio temperamentni mladi pijanist Valentin Magyar, star tek 22 godine, čija je bravuroznost dolazila do osobitog izražaja.

  

  U istom stilu zajedničkog razumijevanja i vrlo vidnog zadovoljstva što imaju priliku javno muzicirati, izveli su Baráti i Magyar Ravelovu koncertantnu rapsodiju Tzigane u čijem naslovu stoji da je „za klavir i violinu“, dakle klavir je na prvome mjestu. Dvojica umjetnika izvela su virtuoznu skladbu neovisno o bilo kakvom prvenstvu, jednostavno – sjajno! A takav je dojam zadovoljstva i tehničke sigurnosti ostavila i interpretacija Sonate za violinu i klavir u d-molu, op.121 Roberta Schumanna. Opsežna, schumanovski dramatična sonata koja traje više od pola sata i kroz  četiri nadasve tehnički zahtjevna stavka pripovijeda o intimnim Scilama i Haribdama romantično napaćene duše, zaokupila je pozornost slušatelja i uvjerila ih u doista visoke umjetničke standarde koje duo Baráti – Magyar zastupa. Pljesak je bio u skladu s intenzitetom umjetničkog dojma. Neosporno zaslužene čestitke.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 19. rujna 2023.

Piše: