Izvrsna solistica i orkestar inspiriran poticajnim vodstvom

74. Dubrovačke ljetne igre, 7. srpnja - 25. kolovoza 2023., Dubrovački simfonijski orkestar, Valentin Egel, dirigent, Josipa Bilić, sopran

  • Dubrovački simfonijski orkestar stalan je gost na Dubrovačkim ljetnim igrama, a ove je godine dva puta imao svoj nastup. Drugi koncert (21. kolovoza 2023.) bio je smješten ispred dubrovačke katedrale, na otvorenoj sceni, pa je bilo potrebno primjereno ozvučenje, što je, za razliku od prošlih godina, urađeno vrlo dobro i izbalansirano. Međutim, mora se primijetiti da nikad emisija zvuka uz ozvučenje, gdje se svaki instrument rastavlja od drugog, ne može biti ista kao kod adekvatne akustike koncertne dvorane u kojoj cjelokupni ansambl djeluje kao jedno tijelo. Pri ovakvoj izvedbi zvuk je oštećen i ne ide u prilog glazbenicima. Kad tome pridodamo jak vjetar koji je tu večer puhao, pa su svirači kupili odletjele note po sceni i oko nje, opetovano pitanje – kad će Dubrovnik dobiti koncertnu dvoranu, bilo je više nego opravdano.

    Dirigent Valentin Egel rođen je u Njemačkoj prije dvadeset devet godina, a prije tri godine postaje šef dirigent HNK u Rijeci. Ovo nije bila prva suradnja mladog dirigenta i dubrovačkog orkestra, što se i ovaj put pokazalo kao dobra odluka, jer orkestar pod njegovom palicom zvuči živo i angažirano.

    Za početak, izabrana je skladba Antonína Dvořáka Vodenjak, op. 107, djelo inspirirano bajkom o zlom vodenjaku i njegovoj moćnoj, nepokorenoj vladavini. U eksploziji Dvořákove fantastične partiture isprepletene tihim, muklim melodijama tuge i žalosti, cijeli mračni svijet slavenske imaginacije zaokuplja slušatelja. Orkestar vidno inspiriran, zajedno uz dirigenta Egela, uspio je oslikati dramatični tok priče.

    Iako ga je zbog sakralnog teksta skladatelj nazvao motetom, Exultate, jubilate, KV 165 Wofganga Amadeusa Mozarta prava je prštava koncertantna skladba. Napisana prvotno za kastrata Venanzija Rauzzinija, čijim je glasom šesnaestogodišnji Mozart bio fasciniran, u kasnijim izvedbama solističku dionicu skroz preuzima sopranski glas.  Sopranistica Josipa Bilić pomno gradi svoju karijeru na bazi visokog profesionalizma i elegantnog ishodišta svoje interpretacije. Njen glas je začudne i fine svjetloće, impostiran čeličnom disciplinom, a u gornjim lagama tehnički izvrsno pokriven. Sve one zamke koje je Mozart sopranima podmetao ispitujući njihove mogućnosti, Bilić je nevjerojatnom lakoćom i jednostavnošću nadišla. Iz samo ove izvedbe koju smo čuli na Igrama, uz uzduh sreće u zamršenom svijetu glazbe iza kulisa, može se poželjeti ovoj mladoj sopranistici buduću veliku međunarodna karijeru.

    Praizvedba djela pijaniste i skladatelja Ivana Violića, koju je nazvao Hommage, pobudila je znatno zanimanje javnosti – što zbog prve izvedbe djela, ali i zato jer se radi o Dubrovčaninu koji je završio srednju glazbenu školu u rodnom gradu a rijetko mu se pruža prilika da svoj skladateljski izraz pokaže na dubrovačkoj sceni. Kako sam autor navodi, mistificirajući kome je Hommage napisan, radi se o glazbenim citatima i „derekonstruiranom predlošku“ koji „izrasta gotovo potpuno neovisno“, a na kraju dramaturškom linijom ipak citat bude otkriven. Ono što je profesionalno uho moglo zahvatiti praizvedbom djela i jednokratnim slušanjem jest – kolažirana struktura, karakterni sukob pojedinih dionica i nedostatak dramaturške linije. Najslabija poveznica bila je upravo povezivanje glazbenog jezika u cjelinu. Eklektičnost i skladateljsku gramatiku Violić je u dionicama uspješno tehnički obradio, međutim kao da se potrudio da estetika djela bude provokativno ružna, što je kao konceptualni pristup, naravno, prihvatljivo. Možda je predozirano promišljanje i inženjerska gradnja djela utjecala na nedostatak emocionalnog pokreta, za kojeg ne možemo tvrditi da nije namjerno izostavljen.

    Na kraju koncerta izvedena je Dvořákova Simfonija br. 8 u G-duru, op. 88, često nazivana Pastoralna, s tmastim  i kromatski obojenim Adagiom, no ipak cjelokupna je natkriljena vedrinom sunčanog dana i živog plesa. Dubrovački simfonijski orkestar je, uz borbu s vjetrom i ozvučenjem, polučio vrijedan uspjeh i možemo samo zamisliti rezultat koncerta u adekvatnijim uvjetima. Stoga orkestar i dirigenta Egela kitimo pohvalama i nadamo se da će Igre u budućem razdoblju ovaj orkestar iskoristiti s još više koncerata u svom programu.  

    © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 30. kolovoza 2023.

    Program:

    Antonín Dvořák: Vodenjak
    Wolfgang Amadeus Mozart: Radujte se, slavite 
    Ivan Violić: Hommage (praizvedba)
    Antonín Dvořák: Simfonija br. 8, u G-duru, op. 88 
    Allegro con brio
    Adagio
    Allegretto grazioso – Molto vivace
    Allegro ma non troppo

Piše:

Marija
Grazio

kritike

...zabilježili smo