Kada glazbeničko umijeće postaje doživljaj

48. osorske glazbene večeri, 17. srpnja – 22. kolovoza 2023., Projekt Lazarus, Franjo Bilić, umjetnički voditelj; Acoustic Project Strings, Franjo Bilić, čembalo, Marco Graziani, koncertni majstor, Dubravko Palanović, umjetnički voditelj, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  U okviru 48. osorskih glazbenih večeri nastupila su u bivšoj osorskoj katedrali, Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, dva ansambla koja okupljaju uglavnom mlade glazbenike. Nastup ansambla u kojemu su okupljeni Daniela Peroša, sopran, Nikolina Virgej Pintar, alt, Josip Čajko, tenor, Robert Palić, bas, Silvio Richter i Ivan Jakšeković, violine, Dubravko Čepulić Polgar, orgulje i Franjo Bilić, dirigent, a koji nosi naziv Projekt Lazarus, održan je 1. kolovoza s programom Vinko Jelić i njegov krug, dok se gudački ansambl Acoustic Project Strings sa solistom na čembalu Franjom Bilićem predstavio 3. kolovoza.

  Ansambl Projekt Lazarus, koji od 2013. godine djeluje u okviru udruge Hrvatski glazbeni centar, ponovio je program predstavljen prošle godine u okviru 52. varaždinskih baroknih večeri. Naime, želja za revitalizacijom hrvatske glazbene baštine ostvarena je objavljivanjem suvremenog kritičkog izdanja zbirke duhovnih koncerata Parnassia militia hrvatskog baroknog skladatelja, pjevača i glazbenika Vinka Jelića (Rijeka, 1596. – Saverne, nakon 22. srpnja 1636.), čiji je izdavač Ogranak Matice hrvatske u Svetoj Nedjelji u suradnji s Hrvatskim glazbenim centrom. Priređivač izdanja – čembalist i dirigent Franjo Bilić, zajedno s urednicom izdanja Martinom Palić Mičija, predstavio je osorskoj publici na prostoru ispred crkve u okviru razgovora prije koncerta izdanje i skladatelja Vinka Jelića, a u okviru koncerta kvartet solista pjevača uz instrumentalnu je pratnju nizao primjere iz zbirke Vinka Jelića, izmjenjujući ih sa skladbama Johannesa de Clevea, Atanazija Jurjevića, Lamberta de Sayvea, Giovannija Priulija, Ivana Lukačića i Reimunda Ballestre.

  

  Riječ je dakle o baroknom repertoaru čije je uključivanje u program ljetnog festivala kakav su Osorske glazbene večeri nedvojbeno opravdano i dobro došlo budući da uključuje temeljnu ideju afirmiranja hrvatske glazbene baštine u kontekstu europske glazbe odabranog razdoblja. Izmjenjujući se s Dubravkom Čepulićem Polgarom za malim orguljama, vodio je čembalist i dirigent Franjo Bilić sigurnom gestom izvedbe odabranog programa. Međutim, za izlazak pred međunarodnu publiku koja se okuplja u osorskoj crkvi valjalo bi se više potruditi oko razine pjevačkog, pa i instrumentalnog umijeća glazbenika koji čine ansambl Projekt Lazarus. Naime, nedovoljno jasna dikcija pjevača, čiji glasovi ipak ne udovoljavaju kriterijima solističke razine, kao i gotovo nezainteresirano sviranje violinista, ostavili su prilično blijedi dojam. Jedno je dobra namjera, a drugo istinski angažirano izvođenje baroknog glazbenog idioma koji predstavljenim repertoarom ostaje u okvirima stilske ograničenosti bez većih uzleta u kvaliteti jednako izbora skladbi, kao i njihove interpretacije.  

  

  Koncert gudačkog ansambla Acoustic Project Strings, koji djeluje od 2016. godine kao rezultat bliske suradnje skladatelja i kontrabasista Dubravka Palanovića i violinista Marca Grazianija kao koncertnog majstora, održan 3. kolovoza, bio je u pogledu izvođačke uspješnosti gudačkog umijeća na visokoj razini. Članovi, uz koncertnog majstora Marca Grazianija violinisti Zvonimir Krpan, Alina Gubajdulina, Davide Albanese (prve violine), Val Bakrač, Ivo Jukić, Matej Mijalić (druge violine), violisti Aleksandar Jakopanec, Lucija Brnadić, violončelisti Petar Kovačić, Oliver Đorđević i kontrabasist Dubravko Palanović odabrali su opsežan i zahtjevan program koji je uključivao Serenadu za gudače u e-molu, op. 20 Edwarda Elgara, Jedan za čembalo i elektroniku Ivane Kiš, Muziku za gudače i čembalo Frane Paraća, Simple Symphony Benjamina Brittena i Komornu simfoniju u c-molu, op. 110a Dmitrija Šostakoviča.

  Gudači izvode stojeći (dakako osim violončelista!), a po formaciji odgovaraju ansamblu Zagrebačkih solista. Dakle, uvježbati i nastupiti s tako opsežnim repertoarom, na što već ukazuje i sam popis djela na programu, svakako je vrlo ambiciozno. Pogotovo ako se uzme u obzir da je riječ o ljetnom festivalu i da se koncert održava u zatvorenom, crkvenom prostoru. S druge pak strane, svakome tko se razumije u literaturu za gudačke sastave ovoga tipa jasno je da su odabrani naslovi ne samo tehnički nego i sadržajno istaknuti primjeri umjetničke glazbe koja u više stavaka donosi različita raspoloženja i traži i od slušatelja itekako veliku koncentraciju. To se svakako odnosi na Elgarovu trostavačnu Serenadu, Brittenovu itekako bravuroznu četverostavačnu, antologijsku i samo po naslovu Jednostavnu simfoniju, te posebno na pet stavaka duboko misaone, tragikom osobnoga života evocirane glazbe koju donosi i po trajanju vrlo zahtjevna Komorna simfonija Dmitrija Šostakoviča. Trebalo je dakle preuzeti rizik i to s obje strane doduše nepostojećeg podija (budući da su glazbenici bili u istoj razini s publikom).

  

  Skladba Ivane Kiš Jedan za čembalo i elektroniku i već često izvođena Muzika za gudače i čembalo Frane Paraća bila su svojevrsna odmorišta, trenuci opuštanja, privlačeći prvenstveno pozornost reskijom bojom čembalističkog zvuka i virtuoznim sviranjem solista Franje Bilića. Za ostala tri djela na programu pohvalu valja uputiti gudačima ansambla Acoustic Project Strings. Koncentrirani, disciplinirano uvježbani, kao ansambl sjajno uigrani, odsvirali su sve tri skladbe, a posebno dubokoumnu glazbu ruskog genija nastalu u kompliciranom 20. stoljeću, u punini ljepote umjetničkih dometa. Jednako odabrane glazbe same kao i izvedbe, tog osobitog umjetničkog čina po kojemu zapisi na notnom papiru postaju živa, jedinstvena Tonkunst, umjetnost zvuka, a glazbeničko umijeće ostvaruje umjetnički doživljaj. Čestitke!

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 30. kolovoza 2023.

Piše: