Šipušev kompletni gudačko-kvartetski opus izveden na visokoj razini

48. osorske glazbene večeri, 18. srpnja – 22. kolovoza 2023., The Arditti Quartet, Crkva Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  Gostovanje uglednog gudačkog komornog sastava The Arditti Quartet na 48. osorskim glazbenim večerima planirao je sada već bivši umjetnički ravnatelj festivala Branko Mihanović nedvojbeno u bliskoj suradnji s utemeljiteljem Cantus Ansambla, dirigentom, profesorom i ipak prvenstveno skladateljem Berislavom Šipušem. Da je tome tako nedvojbeno potvrđuje činjenica da su za suvremenu glazbu specijalizirani i upravo za interpretiranje glazbeno avangardne produkcije  20. stoljeća proslavljeni gudači iz Londona u okviru ovogodišnjeg OGV-a održali čak dva koncerta na kojima su izveli ukupno tri gudačka kvarteta hrvatskog promotora suvremene glazbe. Dakako, svi za Novu glazbu zainteresirani slušatelji susretali su članove Arditti kvarteta na Muzičkom biennalu Zagreb, a sada je očito bilo itekako važno da ih se pozove i na Osorske glazbene večeri.

  Budući da afirmirani hrvatski skladatelj Berislav Šipuš u ovoj godini obilježava 65. rođendan, a o njegovim zaslugama za promociju suvremene glazbe, jednako u ulozi dirigenta kao i u  ulozi pedagoga na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, nije neophodno u ovoj prigodi mnogo pisati, stigli su violinisti Irvine Arditti i Ashot Sarkissjan, violist Ralf Ehlers i violončelist Lucas Fels na sunčane otoke Cres i Lošinj da bi 25. i 27. srpnja u spokoju osorske Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije izveli seriju gudačkih kvarteta iz pera samo ljubiteljima glazbene avangarde dobro poznatih međunarodnih skladateljskih imena među kojima je svake večeri bio i pokoji gudački kvartet hrvatskog „moćnika“. Kako bi se voditelj Arditti kvarteta, violinist Irvine Arditti, imao priliku predstaviti u povodu 70. rođendana, upriličen je u okviru novog programa Razgovora s povodom, koji se održava sat prije koncerta a koji je uveo novi umjetnički ravnatelj OGV-a Marin Kaporelo,  razgovor s gostom iz Londona koji je vodio skladatelj-slavljenik Berislav Šipuš. Dvojica dobrih znanaca simpatično su razgovarala o suvremenoj glazbi ali isključivo na engleskom jeziku pa oni koji njime ne vladaju nisu mogli uživati u svim pojedinostima. Srećom vladam engleskim jezikom.

  

  Na prvom koncertu 25. srpnja na programu je bio Langsamer Satz/Polagani stavak Antona Weberna, To See a World in a Grain of Sand/Vidjeti svijet u zrnu pijeska Nine Šenk, Treći gudački kvartet Berislava Šipuša, Tetras Iannisa Xenakisa i Gudački kvartet br. 2 Györgya Ligetija, a na drugom koncertu 27. srpnja slušali smo Prvi gudački kvartet, Iz knjige zaboravljenih riječi Berislava Šipuša, Gudački kvartet u G-duru, br. 3, op. 94 Benjamina Brittena, Gudački kvartet br. 5 Jamesa Clarkea i na kraju još i Drugi gudački kvartet Berislava Šipuša. Time su članovi Arditti kvarteta dobro uvježbali kompletni gudačko-kvartetski opus hrvatskog majstora čime su svakako ispunili predradnje za snimanje nosača zvuka, ako ne i dvd-a.

  

  Slabi odaziv publike nedvojbeno ima više objektivnih razloga, a jedan od mogućih su imena skladatelja koje program nudi potencijalnim posjetiteljima. Jer, iako se osorski festival temelji na promoviranju hrvatskih skladatelja, a ta imena pretežno stranim gostima nisu nužno poznata, među ostalom ponudom nije najuputnije nanizati isključivo imena koja su turistima,  koji večer na ljetovanju žele provesti uz glazbu, ipak slabo poznata ako i uopće poznata. Dakako, Arditti kvartet tehnički je superioran među svim gudačkim kvartetima kada je riječ o interpretiranju glazbe 20., sada i 21. stoljeća. Sve tehničke majstorije koje su sposobni izvoditi, kako bi ozvučili vrlo kompleksne partiture usmjerene na zvukovnost, na zvučni kolorit, ritmičke vragolije i gudačke još nepoznate čarolije, članovi Arditti kvarteta izvode s najvećim uvjerenjem, savršeno uigrano, pa onda i uvjerljivo. Dakako, ostaje pitanje bi li bili jednako uvjerljivi u interpretaciji nekog antologijskog klasičnog ili romantičnog kvarteta, ali na to pitanje nećemo dobiti odgovor.

  Dakle, ostaje pitanje glazbenog sadržaja koji dolaskom na koncert u okviru ljetnog festivala očekuju slušatelji navikli na tradicionalne glazbene parametre. Doista, ako nakon tragedija i strahota svjetskih ratova koje je čovječanstvo tijekom 20.  stoljeća nažalost pretrpjelo mnogi osviješteni skladatelji više nisu mogli i nisu željeli pisati „lijepu glazbu“, a glazbeni se jezik nakon još „benignog“ Debussya sve više razvijao u smjeru zvukovne agresivnosti i izvođačkih tehničkih postupaka koji u instrumentu vide i traže prvenstveno nove i još neistražene mogućnosti akustičkih fenomena, sve su to činjenice o kojima je moguće raspravljati s pozicija glazbene estetike, filozofije, pa i sociologije, ali nije neophodno isključivo repertoar iste vrste i Novoga zvuka nuditi publici izvan za suvremenu glazbu specijaliziranih manifestacija.

  Riječju, dva koncertna nastupa Arditti kvarteta u okviru 48. OGV-a bila su previše. Jer, jedan susret s tako vrsnim ali najuže specijaliziranim gudačima, pa onda i jedno od djela posvećenih gudačkom kvartetu hrvatskog skladatelja, bilo bi sasvim dovoljno za ukazivanje poštovanja vremešnom britanskom gudaču i sada već zrelom hrvatskom skladatelju. To da su bila dva koncerta i tri djela jednog autora pripada nekom drugom manje simpatičnom kontekstu.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 28. kolovoza 2023.

Piše: