Idejno razmimoilaženje i nepotrebna žestina zvuka

74. Dubrovačke ljetne igre, 7. srpnja - 25. kolovoza 2023., Maxim Emelyanychev, klavir, Aylen Pritchin, violina, atrij Kneževa dvora

• 

  Kada čitate biografiju mladog ruskog violiniste Aylena Pritchina, ne možete se oteti pozitivnom dojmu o gradnji njegove respektabilne karijere koja uključuje međunarodne nagrade i nastupanja po svjetskih koncertnim dvorana. Nije stoga čudno što se njegov nastup našao u programu Dubrovačkih ljetnih igara. Međutim, veliko očekivanje na osnovu pročitane biografije, kakvo se imalo i pred ovaj koncert, gotovo nikad nije dobra startna pozicija slušatelja, pa se nakon koncerta latentno provlačio osjećaj zakinutosti.

  Uz svog ravnopravnog partnera, dirigenta, pijanista, čembalista i kornetista Maxima Emelyanycheva (inače, gorljivog protivnika rata u Ukrajini), duo je održao koncert (4. kolovoza 2023.) u atriju Kneževa dvora pred skromno popunjenim auditorijem. Program je koncepcijski bio složen na provjeren način, pa se u prvom dijelu s rafiniranom Sonatinom br.1 u D-duru, op. post. 137/1, D 384 Franza Schuberta odlično povezala liričnost i dinamičnost Sonate istog tonaliteta br. 2, op. 94 bis za violinu i klavir Sergeja Prokofjeva. Suzdržanu ekspresiju Schubertove krhke poetičnosti duo je uspio tumačiti na vrlo minuciozan način, otkrivajući temeljitu promišljenost o stilskim odrednicama notnog teksta. Prokofjevljeva violinska sonata pak ostala je na razini tehnički dorađenog, ali interpretacijski površnog odnosa. Sve one višeslojnosti koje glazba Sergeja Prokofjeva u svojoj čulnosti donosi, u interpretaciji dua Pritchin/Emelyanychev nije inspirirala zajedničku zaigranost, te je povremeni disbalans rezultirao idejnim razmimoilaženjem. Početna kvarta u violinskom partu jedan je od najljepših liričnih glazbenih trenutaka violinskih sonata 20. stoljeća, koju Pritschin nije iskoristio za utonuće u bestežinski osjećaj. Isforsiran, metalan i nervozan ton pratio je gotovo cijelu izvedbu sonate Sergeja Prokofjeva. Ne može se nijekati nevjerojatna  mladenačka strastvenost, uvježbanost, izuzetan talent mladog Pritchina, ali i rigidnost i želja za perfekcionizmom, koji nisu dopuštali disanje punim plućima i u prvi plan stavljali mehaničnost, a ne značenje.

  Drugi dio programa započeo je Romancom, op. 11 Antonina Dvořáka, melankoličnim djelom punim slavenske širine i guste, sočne zvučnosti. Sonata za violinu i klavir br. 3 u c-molu, op. 45 Eduarda Griega u interpretaciji Pritchin/Emelyanyacheva vrlo je nalikovala stilski prethodnoj Romanci, pa su se ta dva djela stopila u jedno, kao da se radi o jednom a ne dva skladatelja različitog backgrounda. Svojevrsna naivnost i predvidiva, ali nezamućena sentimentalnost Griegova rukopisa ostala je zarobljena u nepotrebnoj borbenosti i žestini zvuka.

  

  Izvrsno složen program, veliki potencijal glazbenika i  nakon koncerta umor a ne ispunjenost, ono je što se ponijelo sa sobom.  Ubuduće bi se trebalo razmišljati da se, kao i kod nekih koncertnih sezona velikih glazbenih kuća, koncerti kategoriziraju, pa da se uvede ponovo Koncertni podij mladih kao platforma za izuzetne mlade umjetnike, ponoćne serenade, off-program i slično, kako bi publika znala što može očekivati. 

  © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 13. kolovoza 2023.

  Koncert izveden: 4. kolovoza 2023.

  Program:
  
  Franz Schubert: Sonatina br. 1 za violinu i klavir u D-duru, op. 137/1, D 384
  Sergej Prokofjev: Sonata za violinu i klavir u D-duru, br. 2, op. 94a
  Antonín Dvořák: Romance, op. 11

Piše: