Izvrsna suradnja iskusnog orkestra i vrsnog makedonskog pijanista

48. Osorske glazbene večeri, 18. srpnja - 22. kolovoza 2023: Zagrebački solisti, Simon Trpčeski, klavir, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  Na prvim Osorskim glazbenim večerima 1976. godine nastupili su Zagrebački solisti na poziv Danijela Marušića (1931.-2009.) koji je, u dogovoru s violistom Zlatkom Stahuljakom (1933.-2021.) ljetujući u slikovitom gradiću na prevlaci Cresa i Lošinja, poželio utemeljiti glazbeni festival zacijelo još ne znajući da će nakon prvih pokušaja energičnog televizijskog redatelja u nekadašnjoj osorskoj Katedrali doista zaživjeti glazbena manifestacija koja je prerasla u nacionalni glazbeni festival. Dakako, od tadašnjih je članova uglednog hrvatskog komornog gudačkog ansambla živo još tek nekoliko glazbenika, ali Zagrebački su solisti trajno pozivani na Osorske glazbene večeri i svaki su put oduševili svojom profesionalnošću i predanim muziciranjem. Tako je bilo i ovoga ljeta na sada već 48. OGV na kojima su Zagrebački solisti nastupili 23. srpnja u okviru izuzetno bogate ljetne turneje.

  Za nastup u Osoru trebalo je ostati vjeran temeljnoj ideja utemeljitelja što je uključivalo potrebu izvođenja djela hrvatskog/hrvatskih skladatelja i predstaviti neko novo još neizvedeno ostvarenje. Kako za OGV svako ljeto postoji sponzoriranje barem petoro živućih skladatelja od strane Ministarstva kulture RH,  ove je godine Zagrebačkim solistima posvećen novi naslov mladog skladatelja Lovre Stipčevića (1994.). Uz to, u ovoj godini akademik Frano Parać (1948.), jedan od za repertoar Zagrebačkih solista najplodnijih i najvjernijih autora, obilježava 75. godinu života, pa je bilo logično da će na repertoar staviti i neku od njegovih skladbi posvećenih ansamblu. A kao još jedan od uglednika iz plejade hrvatskih skladatelja koji su pisali za zagrebački komorni sastav gudača na programu je bio i Boris Papandopulo (1906.-1991.). No ta tri skladateljska imena hrvatske glazbe svojim su djelima ispunila drugi dio večeri.

  

  Za prvi su dio koncerta Zagrebački solisti pozvali u goste renomiranog makedonskog pijanista Simona Trpčeskog, umjetnika koji  već dvadesetak godina suvereno vlada međunarodnim koncertnim podijima kao jedan od nadasve virtuoznih glazbenika i osobito karizmatične osobe koja osvaja tehničkom bravurom, nadahnutim izvedbama i izuzetno simpatičnom komunikacijom s publikom. Na ovome mjestu ne namjeravam navoditi sve svjetske orkestre i dirigente s kojima je Simon Trpčeski nastupao, niti sve međunarodne festivale i prestižne koncertne dvorane u kojima je publika uživala u njegovu muziciranju. Iz životopisa Simona Trpčeskog citiran tek posljednji pasus u kojemu je riječ o njegovoj posvećenosti „jačanju kulturne slike domovine Makedonije u svijetu; projektom MAKEDONISSIMO, u suradnji sa skladateljem Pandeom Šahovim“, koju potiče želja Trpčeskog za promicanjem bogate makedonske tradicije. Zahvaljujući patriotskim porivima primio je Simon Trpčeski 2009. godine Predsjednički orden za zasluge za Makedoniju i prvi je dobitnik titule Narodni umjetnik Makedonije 2011. godine. Poznato je da je 2019. godine naziv Republike Makedonije promijenjen u Republika Sjeverna Makedonija, a osobito se svi građani bivše federacije itekako dobro sjećamo katastrofalnog potresa koji je 1961. godine s 6,1 stupnja magnitude tragično razrušio glavni grad Skopje. Simon Trpčeski nije propustio priliku glazbenim dodatkom podsjetiti na tragediju koja je 16 godina prije njegova rođenja u Skopju uzrokovala nesreću groznih razmjera.

  Iako su Zagrebački solisti komorni gudački ansambl za nastup s uglednim pijanistom Simonom Trpčeskim odabrali su izvedbu Klavirskog koncerta u Es-duru, Carskog, br. 5, op. 73 Ludwiga van Beethovena. Dakako, riječ je o obradi solističkog koncerta za gudače a autor obrade bio je njemački skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog Vinzenz Lachner (1811.-1893.). Budući da je Beethoven preminuo 1827. godine nije moguće da je poznavao Lachnerove obrade svojih klavirskih koncerata budući. Ali, bilo je to razdoblje bečkog Biedermeiera, omiljenog obrađivanja djela za gudački kvintet izvorno pisanih za veliki orkestar, tako klavirskih koncerata i simfonija, kako bi ih se izvodilo i u sredinama koje nisu raspolagale orkestralnim sastavima.. U svakom slučaju braća Lachner, Ignaz, obradama Mozartovih klavirskih koncerata i Vinzenz obradama Beethovenovih orkestralnih partitura, otvorili su mogućnost za izvođenje antologijskih naslova gudačkim komornim sastavima. Zagrebački solisti to rado čine i kada je riječ o obradama njihov koncertnog majstora Sretena Krstića, dok su u konkretnom slučaju, u Osoru, posegli za Lachnerovom obradom i u takvoj gudačkoj verziji bili suradnici Simonu Trpčeskom.

  Izvedbu je moguće popratiti samo pohvalnim epitetima. Simon Trpčeski pijanist je odlične koncentracije, do u svaku pojedinost vlada svojom dionicom i ozvučava ju u bogatom spektru dinamičkih nijansi i agogičke inventivnosti. Pri tome je krajnje pažljiv u odnosu na suradnju s gudačkim ansamblom budući da je izvedba bila bez dirigenta i isključivo je ovisila o pomnom „slušanju“  obiju izvođačkih strana. Kako je klavir bio postavljen direktno ispod oltara, dakle  iznad ansambla, suradnja pogledima bila je otežana. Ali, odličnost glazbenika, jednako sjajnog pijanista kao i zadatku predanih Zagrebačkih solista, dolazila je do izražaja upravo usprkos teškoćama smještaja u prostoru. Ostvarena je interpretacija predivne, dubokoumne i misaone Beethovenove glazbe na nadasve dojmljiv način. Nedostatak puhačkoga zvuka valjalo je zanemariti, ali zato je bilo moguće prepustiti se nadahnutom sviranju Simona Trpčeskog, pijanista kojeg doista možemo poželjeti uvijek ponovno čuti.

  

  Već u prvom dijelu ovog teksta navedene izvedbe skladbi hrvatskih autora u drugom su dijelu večeri ispunile sve što se slušateljima koji već desetljećima  posjećuju koncerte Osorskih glazbenih večeri nudi u pogledu afirmacije hrvatske glazbe.  Prvo poletno i s mnogo šarma izvedena suita za gudače Pintarichiana Borisa Papandopula, glazba koja inozemnoj publici nedvojbeno zazvuči nadasve podatno u svojoj ležernoj folklorističko-klasičnoj ugođajnosti. Praizvedba skladbe za gudače i elektroniku, kojoj je mladi skladatelj Lovro Stipčević dao naslov Ethereal Sonic Vision, upućujući već i time na želju „plovidbe“ tajnovitim prostranstvima zvučnih senzacija, bila je izvedena vrlo pomno ostvarujući uzbibanost ali i naglašenu nepokretljivost eteričnih suzvučja, što je slušatelje potaklo na glasno odobravanjem dugim pljeskom. To spontano prihvaćanje najnovijih skladateljskih istraživanja zanimljiva je pojava koju je moguće pratiti na OGV i koja nedvojbeno pokazuje otvorenost slušatelja podrijetlom iz različitih država i za koje se ne zna koliko prate umjetničku glazbu u sredinama iz kojih dolaze.

  Na kraju koncerta izvedena Dva stavka za gudače Frane Paraća još su jednom upozorila na komunikativnost glazbe uglednog akademika koji je upravo skladajući za Zagrebačke soliste ispisao zanimljive, glazbeno uvjerljive, uravnotežene, u zvuku oplemenjene i melodijsko-harmonijski razumljive stavke koje gudački virtuozi rado izvode. Bio je to u cjelini koncert kojega ćemo se rado sjećati.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 7. kolovoza 2023.

  Program:

  Ludwig van Beethoven
  Klavirski koncert u Es-duru, Carski, br. 5, op. 73 (obrada za gudače V. Lachnera)
  Allegro
  Adagio un poco moto
  Rondo. Allegro

  Boris Papandopulo
  Pintarichiana, suita za gudače
  Sonatina
  Pastorella
  Rondo
  Dudaš

  Lovro Stipčević
  Ethereal Sonic Visions, za gudače i elektroniku - narudžba OGV

  Frano Parać
  Dva stavka za gudače
  Andante
  Allegro deciso

Piše: