Iz kolijevke europske umjetničke glazbe

48. Osorske glazbene večeri, 18. srpnja - 22. kolovoza 2023: Accademia Strumentale Italiana, Alberto Rasi, viola da gamba, umjetnički voditelj, Lorenzo Bassotto, komedijant, Elena Bartuzzi, sopran, Luigi Lupo, flauta, Davide Monti, violina, Claudia Pasetto, viola da gamba, Maria Christina Cleary, harfa, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor, 20. srpnja 2023.

• 

  Značajka Osorskih glazbenih večeri (OGV), hrvatskog ljetnog glazbenog festivala koji uživa ugled kulturne manifestacije nacionalnog značaja, svakako je i u tome da okuplja programe s različitim stilskim predznacima i glazbenike koji se posvećuju baštini različitih povijesnih razdoblja. Tako je novi umjetnički ravnatelj Marin Kaporelo, preuzevši voditeljsku palicu od prethodnika Branka Mihanovića, za drugi koncert na ovoljetno 48. izdanje OGV-a pozvao renomirani talijanski ansambl iz Verone Accademiu Stramentale Italianu s programom posvećenim umjetničkoj ostavštini iz vremena renesanse i ranog baroka objedinjenim pod zajedničkim nazivnikom Commedia, Commedia!.

  Oživljavanje glazbe starih slojeva umjetničkog stvaralaštva za koja su poznata skladateljska imena, čiji se rukopisi čuvaju u gradskim i najčešće crkvenim arhivima, u gradovima u kojima se na izmaku srednjeg vijeka razvijala praksa izvođenja autorske umjetničke glazbe, osobito se rascvjetalo u drugoj polovici 20. stoljeća. Dakako, osvrt na pojedinačni koncert o kojemu je ovdje riječ ne traži opširniju eksplikaciju danas već itekako razvijene i razmnožene pojave glazbenika – bilo solista, bilo ansambala koji se posvećuju izvođenju repertoara dugo pohranjenog u tišini i prašini arhiva, pa su u tom kontekstu svakome iole upućenom u svojevrsnu reinkarnaciju renesansne i barokne izvođačke prakse mnoga imena tih specijalista za povijesno osviješteno interpretiranje rane glazbe dobro poznata. Dakako, interpreti renesansne i barokne glazbe najčešće se susreću na festivalima specijaliziranima za izvođenje glazbe davnih vremena, a postoje i ugledna učilišta, specijalizirane glazbene ustanove na kojima se studira načine i tehnike izvođenja glazbenih djela čiji rukopisi, zapisi u obliku tabulatura, ne sadrže pobliže upute za izvođenje.

  

  Uopće, renesansa renesansne i barokne glazbe kao ponovno rođenje glazbene prakse koja se velikim dijelom osnivala na usmenoj predaji i improvizaciji u skladu s kanonima tadašnjeg poimanja glazbe, u suvremenom je vremenu tehnološkog razvoja i zahvaljujući mogućnostima tiskanja i umnožavanja partitura kao i snimanja izvedbi glazbenika u bilo kojem dijelu svijeta postala vrlo raširena. Međutim, kada se pomnije proučava urbane sredine u kojima se praksa izvođenja umjetničke glazbe pojavila, u kojima je glazbena svijest pa onda i glazbena kultura tijekom kasnog 14., osobito u 15., 16. i 17. stoljeću bila najrazvijenija, trajno se nailazi na spominjanje talijanskih gradova Rima, Firence, Milana, Ferrare, Venecije i drugih. Uostalom, sve ovo nije ništa novo, dobro je poznato iz studija s područja povijesti umjetnosti, književnosti, arhitekture, ali za ljubitelje glazbe danas nije naodmet ponoviti neke činjenice kako bi se utvrdile spoznaje o talijanskim gradovima i području današnje Italije kao o kolijevci europske umjetničke glazbe i izvorištu brojnih glazbenih oblika, kao i mjestima izrade instrumenata na kojima je na počecima pojave i razvoja nastajala i zaživjela autohtona autorska europska umjetnička glazba. Naglašavanjem pojma autorska istaknuta je činjenica poznavanja skladateljskog imena čiju se glazbu izvodi, za razliku od mnogih glazbenih zapisa anonimnih autora. S druge se pak strane javlja pisanje glazbenog djela koje je opus finitum ed apsolutum, dakle skladba s jasnim početkom i krajem koja se razvija po određenim pravilima oblikovanja.

  Ansambl  Accademia Strumentale Italiana iz Verone, koji od 1991. godine vodi Alberto Rasi – virtuoz na violi da gambi, koji je studirao na Scholi Cantorum u Baselu – jednom od u svijetu najuglednijih učilišta za baroknu glazbu, u razredu španjolsko-katalonskog majstora Jordija Savalla – jednog od začetnika i promotora visokoškolskog studija viole da gambe i violonea, pripada renomiranim i traženim sastavima koji se posvećuju istraživanjima i studiju rekonstrukcije partitura od kasnog srednjeg vijeka do razdoblja baroka. S umjetničkim voditeljem Albertom Rasijem u Osor su stigli glumac Lorenzo Bassotto, sopranistica Elena Bartuzzi i instrumentalisti Luigi Lupo, flauta, Davide Monti, violina, Claudia Pasetto, viola da gamba i Maria Christina Cleary, harfa. Već je pogled na najavljeni repertoar koji su okupili pod nazivnikom Commedia, commedia! upućivao na široki raspon glazbenih djela od kraja 15. pa sve do 17. stoljeća, te od anonimnih naslova  iz 16. i 17. stoljeća do autorskih djela pretežno talijanskih skladatelja.

  

  Uz talijanska imena kao što su Cara, Azzaiolo, Zanetti, Del Biebo, Barbetta, Ruffo, Ferrari i Veronese, na programu su bili predstavnici engleske renesansne glazbe Holborne i Locke, francuski i flamanski majstori Janequin, Willaert i Des Près i španjolski vilhuelist De Narváez. U svakom slučaju, glazbeni je dio -  popjevke za sopran i instrumentalne minijature, bergamaske i pavane, razgalio slušatelje pjevačkim umijećem sopranistice i ugodom zvuka virtuozne flaute, violine, gambi i harfe. Na kraju izveden dobro mi poznati šarmantni i razigrani madrigal Vincenza Calestanija Damigella tutta bella, ranobarokni biser koji smo u raznim verzijama češće čuli na Varaždinskim baroknim večerima, morao je biti ponovljen jer je publika uporno pljeskala i ostajala sjediti.

  Svoja nastojanja rekonstrukcije izvođenja glazbe kako je ona korištena u vremenu nastanka, pojačana željom ostvarivanja cjelokupne atmosfere koja je mogla vladati pri izvedbama bilo na plemićkim dvorcima ili u javnim gradskim prostorima (dakako najčešće u tavernama), a znamo da je to bilo prije pojave koncertnih dvorana i uvođenja kupnje ulaznica, ansambl Accademia Strumentale Italiana poziva glumca, Lorenza Bassotta, Veronežanina, koji se specijalizirao za predstavljanje na način commedie dell'arte, što uključuje korištenje različitih maski i transformacije u različite likove i evokacije različitih situacija. U ulozi komedijanta iz 16. stoljeća Francesca Andreinija suvremeni glumac, vješt u glumačkim bravurama, skokovima, pantomimi pa i presvlačenjima, Lorenzo Bassotto, govoreći na talijanskom jeziku s ubacivanjem fragmenata teksta na engleskom pa i s traženjem pomoći od publike da poneke riječi prevede na hrvatski, dominirao je u prvom dijelu večeri na podiju postavljenom ispred glazbenika, tako da se činilo da ima i previše govora. Pogotovo ako se nije moglo razumjeti o čemu on to tako žustro govori. Međutim, dobrodošlim smirenjem glumačkoga živca i većom prezentnošću sopranistice Elene Bertuzzi, čiji je pjev nježan i nenametljiv, publika je sve više uživala u doista biranim primjerima umjetničke glazbe iz razdoblja u kojemu se postupno emancipirala vokalna monodija uz instrumentalnu pratnju. Ukupnom dojmu pridonosili su zvuci biranog instrumentarija, kojemu je u pojedinim naslovima bio priključen i udaraljkaški instrument shibu.

  

  Nakon slušanja programa s kojim se Accademia Strumentale Italiana predstavila na 48. OGV-u, poželjela sam taj profesionalno tehnički dotjeran i glazbenički nadasve simpatičan sastav čuti i na nekom od izdanja Varaždinskih baroknih večeri. Stilski svakako odgovaraju, a izvedba u nekom drugom, a ne crkvenom prostoru, zacijelo bi djelovala još opuštenije, možda i zabavnije. Komedija, komedija!

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 29. srpnja 2023.

  Program:
  
  Anonim (16. st.): Ballodel Gran Duca e Sciolta‍
  Marchetto Cara (oko 1470. – 1525.): Io non compro più speranza, frottola
  Filippo Azzaiolo (oko 1535. – oko 1570.): Chi passa per ‘sta strada
  Anthony Holborne (1545. – 1602.): The Choise
  Gasparo Zanetti (oko 1600. – 1660.): La Mantovana
  Giuseppino del Biebo (Biado?) (16. st.): Fuggi, fuggi
  Giulio Cesare Barbetta (1540. – 1603.): La Bergamasca
  Anonim (17. st.): Passacagliadella vita
  Anonim (16. st.): Paduanadel Re
  Adrian Willaert (1490. – 1562.): Vecchie letrose
  Clément Janequin (oko 1485. – 1558.): Il estoit une fillette
  Orlando di Lasso (1532. – 1594.): Matona mia cara
  Luis de Narváez (oko 1500. – oko 1555.): La Cancion del Emperador
  Vincenzo Ruffo (1510. – 1587.): La Gamba in Basso e Soprano, capriccio
  Josquin des Prés (1440. – 1521.): Mille regretz, pavana
  Benedetto Ferrari (1597. – 1681.): Amanti io vi so dire
  Peregrinus Cesena Veronensis (16. st.): Non posso abbandonare
  Matthew Locke (oko 1621. – 1677.): Aria
  Vincenzo Calestani (1589. – oko 1620.): Damigella tutta bella

Piše: