Grad koji gotovo pola stoljeća živi vrhunsku glazbenu umjetnost

48. Osorske glazbene večeri, 18. srpnja - 22. kolovoza 2023: Festivalski oktet violončela, Monika Leskovar, Hannah Eichberg, Karmen Pečar, Alja Mandić, Smiljan Mrčela, Jasen Chelfi, Eldar Saparayev, Gal Faganel, violončela, Darija Auguštan, sopran, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor, 18. srpnja

• 

  Tradicija izravnog radijskog i televizijskog prijenosa (HRT) svečanih otvorenja nacionalnih glazbenih festivala nedvojbeno je dobrodošla mogućnost za praćenje šire zainteresiranih slušatelja i gledatelja za posebno odabrane koncertne programe kojima, također tradicionalno, prethode protokolarni govori i pozdravi. Ta je tradicija nastavljena i u prigodi svečanog otvaranja 48. Osorskih glazbenih večeri (OGV) 18. srpnja u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, nekadašnjoj osorskoj katedrali, koja je i ove godine bila dobro popunjena.  Izuzetak je bio nedolazak ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, koja je čast govorenja prepustila svojoj suradnici, ravnateljici Uprave za razvoj kulture i umjetnosti Neveni Tudor Perković, dok je u ime domaćina festival proglasila otvorenim gradonačelnica Malog Lošinja Ana Kučić. Uz ljupko sročeno isticanje povijesnog značaja Osora i protokolarne pozdrave i zahvale, naglasak je i ovaj put bio na isticanju vizionarske ideje utemeljitelja Osorskih glazbenih večeri – televizijskog redatelja Danijela Marušića (1931–2009). Svakako je posebnost glazbenog festivala u Osoru da je organizacijski vezan uz Hrvatsku udrugu OGV, čiji je predsjednik Lovro Marušić, da u Festivalskom timu sudjeluje Iva Marušić, a savjetodavno im se pridružuje i Matko Marušić – Danijelovi unuci.

  Ljubav prema drevnom gradiću tisućljetne povijesti na prevlaci otoka Cresa i Lošinja – trajno bogatom arheološkom nalazištu, ali očito i obiteljski prenesena ljubav prema umjetničkoj glazbi, poveznice su koje dvojicu braće i sestru – od kojih niti jedno nije glazbenik, kontinuirano veže uz ljetna glazbena događanja u Osoru. Za umjetničko vodstvo i osmišljavanje festivalskih programa nakon smrti Danijela Marušića bilo je angažirano više glazbenih stručnjaka (Berislav Šipuš, Ivana Kocelj, Nina Čalopek, Branko Mihanović), dok je od ove sezone, 48. otkako su OGV utemeljene i slikovitom gradiću pridale važnost festivalskih zbivanja, hrvatska ministrica kulture i medija umjetničko vodstvo povjerila Marinu Kaporelu, nekadašnjem voditelju Glazbene mladeži Splita, donedavnom ravnatelju Hrvatskog doma u Splitu, pravniku i angažiranom tenoru, dugogodišnjem članu Gradskog zbora Brodosplit i osnivaču i višegodišnjem članu muškog vokalnog sastava Cantores Maruli. Novi umjetnički ravnatelj Marin Kaporelo preuzeo je dijelom već predloženi program za 48. OGV koji je osmislio njegov prethodnik Branko Mihanović, a za razliku od prijašnjih godina, kada su poslovi izvršnog producenta festivala bili u nadležnosti druge osobe, Kaporelo se prihvatio svih zadataka oko realizacije glazbene manifestacije koja ovoga ljeta okuplja 15 koncertnih programa. Novost koju je uveo Marin Kaporelo popratni su programi u okviru kojih će prije pojedinih koncerata biti vođeni razgovori ili predavanja o skladateljima čija su djela na programu.

  Za razliku od prošlih otvaranja na kojima su nastupali bilo Simfonijski orkestar HRT-a ili pak Zbor HRT-a, za ovogodišnju je svečanost prve koncertne večeri novi umjetnički ravnatelj odlučio podij prepustiti manjem instrumentalnom sastavu i tek jednoj pjevačici. Nekoliko prošlih sezona u okviru festivala posebni je mini-festival vodila ugledna violončelistica Monika Leskovar kao izdvojeni program Monika i prijatelji. Dovodila je u Osor svoje međunarodno afirmirane kolegice i kolege i osmišljavala nekoliko koncertnih večeri koje su uvijek bile primane s velikim zanimanjem. Upravo zbog međunarodne reputacije koju uživa, zbog vrlo bogate međunarodne karijere i ugleda, Monika Leskovar dobila je ponovno mogućnost okupljanja svojih kolegica i kolega, ali ovaj put svih iz zajedničke instrumentalne specijalizacije, dakle isključivo violončelistica i violončelista. Nazvani Festivalski oktet violončela uz Moniku Leskovar okupili su se korejsko-njemačka violončelistica Hannah Eichberg, kazahstansko-njemački violončelist Eldar Saparayev, slovenski violončelist Gal Faganel, te hrvatski violončelisti Karmen Pečar, Alja Mandić, Smiljan Mrčela i Jasen Chelfi. Petoro danas vrlo angažiranih i solistički afirmiranih hrvatskih glazbenika u životopisima navode zajedničko ime pedagoga u čijem su razredu na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu studirali, diplomirali ili se usavršavali. Riječ je dakako o jednom od najvećih hrvatskih violončelista današnjice – Valteru Dešpalju, glazbeniku, solistu, profesoru koji je preminuo u Zagrebu 9. travnja ove godine.

  Poznato je Dešpaljevo okupljanje violončelista u Hrvatskom violončelističkom ansamblu Cellomania, u svojevrsnom pokretu violončelista, čija su skupna muziciranja uvijek nailazila na oduševljenje publike. Aktivan i osobito nadaren kao aranžer glazbenih djela za ansamble violončela, Valter Dešpalj proslavio se i kao priređivač obradbi skladbi raznih autora i iz različitih stilskih razdoblja, ostvarivši tako zanimljiv repertoar partitura za ansambl violončela. S namjerom odavanja počasti odličnoj violončelističkoj školi Valtera Dešpalja odabrala je Monika Leskovar djela koja upravo oktetu violončela otvaraju bogati spektar za stilski raznovrsno predstavljanje sastava u kojemu su okupljeni doista vrsni majstori muziciranja na gudačkom glazbalu tamnije boje, ali sjajnih interpretativnih mogućnosti.

  

  Na početku izvedena skladba Abendlied u središtu Lichtensteina – Vaduzu rođenog Josefa Gabriela Rheinbergera (1839–1901) u obradbi Valtera Dešpalja imala je funkciju posvete dragom profesoru. Riječ je o šesteroglasnom motetu skladanom na tekst evanđeliste Luke koji je Rheinberger skladao kratko nakon 16. rođendana. Kasniju je obradu objavio izdavač Simrock u Berlinu. I Večernja pjesma koja poziva na ostanak jedno je od skladateljevih najpoznatijih djela. Ljepota melodije i produhovljena meditativnost kratke skladbe zacijelo se dopala Dešpalju, a u izvedbi Festivalskog okteta violončela bila je dirljiv poziv svima – izvođačima kao i slušateljima, da se u mislima sjete glazbenika čija je ostavština itekako bogata.

  Sastav koji okuplja osam violončela ne pripada standardnim instrumentalnim grupacijama i doista su rijetka djela skladana za oktet violončela. Svakako najpoznatije i logično najpopularnije su dvije skladbe brazilskog majstora Heitora Ville-Lobosa (1887–1959) i to broj 1 i broj 5 iz ciklusa od devet stavaka okupljenih pod zajedničkim nazivom Bachianas Brasileiras. Izuzetno događajima, susretima i putovanjima bogat životopis skladatelja, dirigenta, čelista i gitarista Ville-Lobosa, opisanog kao „jedina značajna stvaralačka osobnost u brazilskoj umjetničkoj glazbi 20. stoljeća“, rezultirao je opusom od više od 2000 djela. Vezanost uz brazilski i šire južno-američki folklorni glazbeni idiom, obogaćen i usmjeravan studijem klasične zapadno-europske skladateljske tehnike, kod Ville-Lobosa ostvarila je osobni skladateljski stil koji plijeni živošću ritmova, apartnošću melodija i šarenilom instrumentacija. Posebno pak ciklus Bachianas Brasileiras, nastao u razdoblju od 1930. do 1945. godine kao skladateljevo bezgranično divljenje glazbi J. S. Bacha, majstorsko je svjedočanstvo visokog standarda umjetničke skladateljske vještine nošene i pokretane neukrotivim živcem Brazila.

  U broju 5 iz ciklusa Bachianas Brasilerias, skladanom za sopran i osam violončela, solističku je dionicu izvela sopranistica Darija Auguštan. Doista, Darija više nije mlada nada, ona je mlado ispunjenje sjajnog pjevačkog umijeća koje ima čvrste temelje u vokalnom obrazovanju i svladanoj tehnici, čiji je glas siguran, nosiv, topao i pun, visine nepogrešive a sveukupnost izvedbe neodoljivo šarmantna. Posebno su dojmile neustrašive a vrlo umilne vokalize prvog stavka Aria (Cantilena), da bi u drugom stavku Dança (Martelo) Darija zablistala u punini razigranog temperamenta.

  Osorske glazbene večeri od svojeg početka prije 48 godina ostvaruju temeljne zamisli osnivača Danijela Marušića. Naime, uz vrhunska ostvarenja europske, svjetske glazbe, središnja se pozornost posvećuje djelima hrvatskih skladatelja – bilo onima iz baštine, starije ili mlađe, bilo onima koja u Osoru zazvuče prvi put budući da su naručena od strane festivala. Tako je od pet najavljenih praizvedbi za 48. OGV brojna publika okupljena na svečanom otvaranju festivala 18. srpnja imala priliku prva čuti dvije nove skladbe hrvatskih suvremenih skladatelja.

  Srećko Bradić (1963.), afirmirani majstor skladateljskog pera, koji je studij kompozicije završio u razredu Stanka Horvata i aktualni je profesor kompozicije i teoretskih predmeta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, prihvatio je izazov ansambla sastavljenog od osam violončela i posvetio mu djelo naslovljeno Olovna suza. U komentaru objavljenom u programskoj knjizi festivala zabilježen je tek stih pjesme Utjeha Ivana Gorana Kovačića, koja je skladatelju bila temeljna inspiracija. Čitamo dakle „a jedna se olovna suza nemoći niz lice kliže“. Čitanjem nadasve potresne pjesme o tjeskobi, mrtvilu i turobnim sjenama majke na umoru otvara se u potpunosti doista mračna atmosfera pjesničke inspiracije koju je skladatelj prenio u glazbeni medij skladbe nešto dužeg trajanja i vrlo kompleksne melodijsko-harmonijske strukturiranosti. Ako je za glazbu karakteristična mogućnost zvučne evokacije osjećaja, onda tu tvrdnju najnovija skladba Srećka Bradića utjelovljuje na krajnje iskren, duboko proživljen i glazbenim sredstvima uvjerljivo uobličen način. Protok mirnoćom gotovo prijetećih harmonijskih blokova tek mjestimice prekida uzbuđenje, krik ponovno utopljen u golemoj tuzi tamno obojena gudačkog amalgama, da bi tek na samome kraju melodija dobila nešto konkretniji oblik i trajanje. Glazbeno evocirana „olovna suza nemoći“  pretočena je krajnje vjerno iz pjesničke metafore u zvučne senzacije koje dotiču uši, um i osjećajna ticala slušatelja toliko uvjerljivo da se tuga doživljava gotovo fizički. Završnih nekoliko taktova pomirljivih melodijskih naznaka djeluju stoga kao pokušaj utjehe usprkos pjesnikovu plaču koji „u grlu grca“.

  

  Talijanski violončelist, skladatelj i pedagog Giovanni Solima (1962.) višestruko je povezan s hrvatskom glazbenom kulturom budući da mu je u Salzburgu na Mozarteumu profesor iz violončela bio ugledni Antonio Janigro, dugogodišnji vođa Zagrebačkih solista, a u Stuttgartu je kompoziciju studirao u razredu hrvatskog skladatelja Milka Kelemena. Uz izuzetnu solističku karijeru, Solima i kao autor glazbe postiže važnu reputaciju. Iz 2004. godine datira glazba koju je napisao na narudžbu kompanije Balletto Teatro di Torino i to za koreografiju Mattea Levaggia za balet posvećen životopisu talijanskog baroknog slikara Caravaggia. Solima je 2012. godine tu glazbu objavio na samostalnom albumu. Festivalski oktet violončela pod vodstvom Monike Leskovar izveo je glazbu naslovljenu Flagellazione u kojoj uvodno i zaključno Giovanni Solima koristi glazbu iz madrigala franko-flamanskog skladatelja Jacoba Arcadelta iz 1540. godine, da bi u srednjem fragmentu dao oduška vlastitoj silovitoj imaginaciji. Budući da naslov sugerira obredno religijsko samokažnjavanje bičevanjem, poznato u srednjem vijeku u praksi flagelanata, uvodnoj i završnoj duhovnosti i pomirljivosti Arcadeltove glazbe središnji je fragment svojim burnim čelističkim zvučanjem i ritmičkim uzbuđenjem nadasve zanimljiv i poticajan kontrast.

  Druga praizvedba predstavljena iste večeri bila je nova skladba Dubravka Palanovića (1977.) za sopran i oktet violončela, naslovljena Tvoja duša šuti i govori. Diplomirani kontrabasist iz razreda Josipa Novosela i diplomirani skladatelj iz razreda Željka Brkanovića na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, Dubravko Palanović stekao je ugled jednako kao instrumentalist i kao skladatelj čija djela izvode brojni orkestri, komorni ansambli i solisti, a za koja je primio važne nagrade i priznanja. Poput Srećka Bradića, kojega je na skladanje djela za oktet violončela potaklo pjesništvo, tako je i Dubravko Palanović inspiraciju za novo djelo otkrio u pjesničkom tekstu. Međutim, Palanović je poticaj za glazbu spojio s tekstom na izravniji način, uglazbivši stihove Josipa Pupačića iz ciklusa Tvoja duša šuti i govori. Osjećajna produhovljenost Pupačićeve lirike potakla je skladatelja na pisanje glazbe čije su značajke podudarna emocionalna nabijenost i melodijsko-harmonijska produhovljenost. Gustoća čelističkog zvuka podastire se kao znalački osmišljena baza iznad koje glas, zvonki sopran, ispjevava suptilne ljubavne poruke. Ljepota pjeva, u interpretaciji odlične sopranistice Darije Auguštan, uz vrlo pomno i koncentrirano muziciranje čelističkog okteta predvođenog majstorstvom Monike Leskovar, podarili su nam glazbu koju se već pri prvom susretu prima kao bliskost. Oduševljeni pljesak brojne publike bio je za takvu tvrdnju neosporni dokaz.

  

  Za kraj svečanog koncerta otvorenja 48. osorskih glazbenih večeri odabrala je violončelistica Monika Leskovar predvodeći Festivalski oktet violončela još jedno vrhunsko ostvarenje izvorno pisano za osam violončela. Broj 1 iz ciklusa Bachianas Brasileiras Heitora Ville-Lobosa, trostavačni slijed kontrastnih ugođaja koji završava doista dubokim naklonom brazilskog genija pred jednim od najvećih majstora europske, dakle i svjetske glazbe uopće – J. S. Bachom, naime Fugom (Conversa). Fuga, taj skladateljski izum baroka par excellence, umijeće skladanja na bazi teme koja se ponavlja u svim dionicama ispreplićući uvijek nova tkanja, daje fugi kao skladateljsko-tehničkom postupku neograničene mogućnosti i uvijek moguća nova rješenja.

  Sve u svemu, početak ovoljetne sezone glazbenih događanja u drevnom Osoru protekao je u obilju zanimljivih glazbenih naslova izvedenih visoko profesionalno. Osam sjajnih violončelista i sopranistica Darija Auguštan ispunili su u potpunosti dano im povjerenje. U to su se nedvojbeno uvjerili i svi oni koji su na svojim televizijskim ekranima ili u radijskom prijenosu pratili svečanost otvorenja 48. Osorskih glazbenih večeri.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 26. srpnja 2023.

  Program:

  Josef Gabriel Rheinberger (obr. Valter Dešpalj)
  Abendlied (in memoriam Valter Dešpalj)

  Heitor Villa-Lobos
  Bachianas Brasileiras br. 5, za sopran i osam violončela
  Ária (Cantilena)
  Dança (Martelo)

  Srećko Bradić
  Olovna suza - praizvedba

  Giovanni Sollima
  Flagellazione

  Dubravko Palanović
  Tvoja duša šuti i govori, za sopran i oktet violončela na stihove Josipa Pupačića - praizvedba

  Heitor Villa-Lobos
  Bachianas Brasileiras br. 1
  Introdução (Embolada)
  Prelúdio (Modinha)
  Fuga (Conversa)

Piše: