Vrhunska i ujednačena izvedba orkestra i solista

Festival Ljubljana, 20. lipnja - 3. rujna 2023., Slovenska filharmonija, Simon Trpčeski, klavir, dir. Vasily Petrenko, Cankarjev dom

• 
  
  Festival Ljubljana najveći je i programski najekskluzivniji festival klasične glazbe na geografskom području koje se oblikovalo na ruševinama bivše države. Vrhunski program iz godine u godinu u slovensku metropolu privlači mnoštvo posjetitelja, koji dolaze i iz okolnih zemalja (Italija, Hrvatska). Ove godine održava se 71. Ljubljana festival, koji donosi program širokog spektra – od mjuzikla, komornih koncerata, opere, simfonijskih koncerata i sl. Riječ je o dugogodišnjoj festivalskoj tradiciji, za koju je zaslužan dugogodišnji direktor Festivala – agilni Darko Brlek kojega se, bez ustezanja, može okarakterizirati kao ravnatelja-instituciju. Ljetni festival u glavnom gradu Slovenije pozicionirao je ovu malu europsku državu na svjetsku kulturnu kartu. Naime, mnogi orkestri koji tijekom ljeta obave turneju po europskim festivalima, redovito se zaustavljaju i u Ljubljani – prošle godine West-Eastern Divan orkestar, a ove godine za rujan su najavljeni Bostonski simfonijski orkestar i Gewandhaus orkestar iz Leipziga.

  Na Ljubljana festivalu sudjeluju i domaće snage, ponajprije dva stožerna ljubljanska orkestra: Slovenska filharmonija (koja je od 2019. godine i rezidencijalni orkestar Festivala) i Simfonijski orkestar RTV Slovenije. Riječ je o suradnji na obostrano zadovoljstvo, jer Festival ima orkestre koji mogu pokrivati koncerte (npr. recitale slavnih opernih pjevača – Ana Netrebko već je drugu godinu za redom gošća Festivala), a orkestrima se puni umjetnička biografija brojnim suradnjama s mnogim relevantnim umjetnicima. Stožerno mjesto događanja Festivala je Cankarjev dom, koncertna dvorana nešto manjeg kapaciteta od npr. Grosses Festspielhausa u Salzburgu, u kojoj su koncerti intimnije iskustvo zbog manjeg prostora. Od ostalih festivalskih zbivališta tu su još unikatne Križanke, sakralni objekti i open-air lokacije.

  

  U ponedjeljak, 10. srpnja slušali smo Slovensku filharmoniju, kojoj se ovom prilikom pridružilo dvoje gostiju međunarodnih karijera: pijanist Simon Trpčeski i dirigent Vasilij Petrenko. Makedonac Simon Trpčeski (1979.) dugi je niz godina čest gost međunarodnih koncertnih pozornica. Njegova karijera započela je prije 20 godina, kada je proglašen BBC-jevim umjetnikom nove generacije (New-Generation Artist) a od tada do danas zabilježio je niz nastupa s najvećim svjetskim orkestrima i dirigentima. Aktivno održava i recitale. Dugogodišnja suradnja veže ga i za Vasilija Petrenka, s kojim je snimio sve klavirske koncerte Sergeja Rahmanjinova. Od 2011. godine Trpčeski uživa status nacionalnog umjetnika Republike Sjeverne Makedonije.

  Vasilij Petrenko (1976.) jedan je od najistaknutijih dirigenata današnjice. Aktualni je šef dirigent Kraljevskog filharmonijskog orkestra iz Londona, Orkestra mladih Europske unije i umjetnički voditelj Državnog akademskog simfonijskog orkestra Rusije. Surađuje s najpoznatijim orkestrima na svijetu, a uz simfonijski, podjednakom dinamikom njeguje i operni repertoar u kojemu je sadržano 30-tak opernih naslova.

  

  Ljubljanski koncert započeo je Drugim klavirskim koncertom u C-molu, op. 18 Sergeja Rahmanjinova. Trpčeski se pokazao kao interpret misaono suvremenog pristupa partituri iz 1900. godine. Solist večeri bio je zanesen glazbom koju interpretira, a svoju je izvedbu gradio na srednje mekom udaru o tipke klavira. U takvoj izvedbenoj strukturi glazba je tekla virtuoznom jednostavnošću kompleksne tehničke konfiguracije. Dirigent se odlučio za ponešto brža tempa kako bi dobio na atraktivnosti izvedbe. Trpčeski svoju interpretaciju ne temelji toliko na klasičnom glasoviranju nego naginje jazz-pristupu. Dirigent je prihvatio takav modus pa je pojedine glazbene idiome omeđio ostavivši prostor solistu koji je ljepotu glazbenog izraza gradio u bliskoj suradnji s orkestralnim sekcijama ili solistima (dijalog flaute i klavira u 2. stavku Adagio sostenuto), isto tako glazbeno nadmetanje s violama donijelo je nosivi zvuk koji je dobro parirao ukupnosti. Sve se lijepo zaokružilo u prodornim crescendo trenutcima trećeg stavka Allegro scherzando. Trpčeski je na bučnu glazbenu sliku ucrtao fluidnu agogiku koja je rezultirala izvedbom odmjerenog zvučnog i dinamičkog intenziteta. Tijekom cijele izvedbe pijanist je pogledima komunicirao kako s dirigentom, tako i s članovima orkestra pojedincima. Opisano je rezultiralo ujednačenom izvedbom u kojoj su ravnomjerno sudjelovali svi akteri. Simon Trpčeski svojom je svirkom podigao publiku na noge te joj zahvalio bisom, koji je posvetio velikom potresu koji je pogodio njegovo rodno  Skoplje prije točno 60 godina (1963.).

  

  Deseta simfonija u E-molu, op. 93 Dimitrija Šostakoviča surov je glazbeni prikaz Staljinovog režima. Beskrajno talentiran i od režima konstantno gonjen skladatelj svoju je kompoziciju posvetio svim žrtvama diktature koja je gušila Rusiju. Šostakovič se u niti jednoj noti Desete nije odmakao od crnih slutnji koje je dočarao glazbom, pa se i optimističniji akcenti u 4. stavku Andante-Allegro mogu protumačiti na dvosmislen način – kao svjetlo na kraju tunela ali i kao svojevrsni ples po rubu litice smrti. Gost-dirigent Slovenske filharmonije izvedbu je vodio s definiranom premisom važnosti mračnih akcenata, koje je naglašavao tijekom cijele simfonije. Violine su u potpunosti mogle inducirati puninu visokog štrajha jer je njihova svirka odzvanjala čvrstinom i opravdanom glasnoćom, a pizzicato fragment 1. stavka oduševio je glatkim i uigranim tonom. Puhače i udaraljkaše odlikovao je moćan forte/fortissimo koji je zbog interpretacijskih preferencija dirigenta bio stalno prisutan. Cankarjev dom odlikuje pristojna akustika u kojoj se ukupan zvuk orkestra čuje odlično, dok je zvuk pojedinačnih orkestralnih sekcija nedostatan. Opisanom problemu Vasilij Petrenko doskočio je tako da je sola drvenih i limenih puhača (flauta, oboa, klarinet i dr.) zvučno pojačao. Tako posebno je istaknuo motive koje je smatrao važnima za imaginiranu interpretaciju. Čestitke članovima puhačke sekcije Slovenske filharmonije koji su na taj izazov odgovorili na najbolji mogući način, muzicirajući cijelo vrijeme na rubu stolice.  Kada se izvedba sagleda u integralnosti, slušali smo vrijedan zvučni produkt koji nas je oduševio i pokazao nam neke nove perspektive notnog zapisa iz kajdanke Dimitrija Šostakoviča. Mo. Vasilij Petrenko i članovi Slovenske filharmonije uspjeli su u najvažnijem segmentu: zvukom glazbe dočarati publici zloguki karakter režima koji je za sobom odnio mnoge žrtve.

  Kada se saberu postkoncertni dojmovi, dolazimo do zaključka kako je to bila (pre)topla ljubljanska noć ispunjena vrhunskom glazbom dvojice Rusa jedinstvenog izričaja. Zadovoljstvo sviranjem koncerta i finalnim proizvodom mogla se vidjeti i na licima filharmoničara.      

  © Luka Nalis, OPERA.hr, 15. srpnja 2023.

Piše: