Intenzivne i emocionalno obojene glazbene priče

32. Muzički Biennale Zagreb, 13. - 22. travnja 2023., Zagrebačka filharmonija, Yalda Zamani, dirigentica, Christoph Grund, klavir, Ivana Kuljerić Bilić, udaraljke, Laura Muller, mezzosopran, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Muzički biennale Zagreb ni u ovom izdanju nije propustio običaj angažirati domaće ansamble i orkestre. Tako ga je otvorio Simfonijski orkestar HRT-a a uoči iščekivane dugonajavljivane praizvedbe Josipovićeve opere Lennon u HNK-u, zadnji je orkestralni koncert bogatog bijenalskog programa u Lisinskom uokvirio nastup Zagrebačke filharmonije. Orkestar se gotovo iznenađujuće iskazao pod vodstvom Yalde Zamani na nezaboravnom nastupu. U opsežnom programu suvremene glazbe valjalo je svladati izazove u čak četiri skladbe potpuno različitih rukopisa koji su postavili nimalo lake zahtjeve za ojačan simfonijski orkestar. Za jasne i pregledne, domišljene izvedbe, velika zasluga osim orkestru pripada bistrom i učinkovitom vodstvu Yalde Zamani – mlade iranske dirigentice hamburške adrese koja se osobito bavi suvremenom glazbom.

  Sphygmogram (Sfigmogram) – krivulje pulsa iz godine 1994., nazvana je kompozicija Lune Alcalay, skladateljeve i klavirske pedagoginje rođene 1928. godine u Zagrebu, višedesetljetnim djelovanjem do smrti 2012. uglavnom vezane uz Beč i tamošnji Konzervatorij. Naziv skladbe potječe iz slabo znane medicinske terminologije i snimanja pulsa površinskih arterija. Ideju pulsa Alcalay provodi kroz sve gradivne elemente kompozicije na strogi način uređenih kompozitorskih sustava s početka 20. stoljeća, a to se nimalo lako ne razaznaje slušanjem vrlo složene i zgusnute orkestralne strukture. Promišljenost postaje dijelom velikog zamaha i gotovo romantičarskog izraza za kojeg bi se možda očekivalo da bude u suprotnosti sa strogom strukturom.  

  

  Vrlo zanimljiv i maštovit, pun iznenađujućih promjena bio je razgovor pompoznog solističkog klavira u ulozi Don Quijotea i raznovrsnih udaraljki u Don Quijote koncertu francuskog skladatelja Francka Bedrossiana za pijanista, njegova asistenta  i veliki orkestar živim orkestralnim i udaraljkaškim mijenama sjećanja putujućeg viteza i njegova plahog, prilagodljivog i duhovitog asistenta Sancha Panse. Savršeni par dočarali su sugestivno moćno pijanist Christoph Grund za prepariranim instrumentom i brzinski snalažljiva udaraljkašica Ivana Kuljerić Bilić, koja je osim okretne opskrbe raznovrsnih udaraljki odigrala i ulogu asistentice na klavirskim žicama. Orkestar se ponajmanje bavio uobičajenim zadacima, pa se u glazbena zbivanja  duhovito uklopilo i šuštavo listanje knjiga, kucanje čašama, govorenje slogova u nadasve živahnoj priči u kojoj je Dulcineu zastupala preparirana, vrlo prezentna harfa. Sva ta solistička i orkestralna zbivanja koncertantnog Bedrossianovog Don Quijotea stvorila su živahnu i slikovitu cjelinu, pa i šarmantno zavodljivu cjelinu.

  Sljedeća, dvodijelna skladba Why not Dalibora Bukvića nastala je godine 2012. upravo na narudžbu Zagrebačke filharmonije. Pregledna forma jasno u prvom dijelu donosi meditativni i poetični ugođaj koji se uglavnom temelji na često ostinatnim gudačima i njihovoj ekspresivnosti uz akcente koje donose udaraljke ili puhači, dok napeti drugi dio Presto svojom izrazitom pulsacijom i dramatičnim promjenama naglašenih udaraljki i svečarskih fanfara u zgusnutoj strukturi i kratkom trajanju efektno zaokružuje cjelinu.

  

  Među izvedbama orkestralnih djela kao predah za orkestar našao se izbor iz govoreno-pjevanih virtuoznih Recitacija Georgesa Aperghisa, rođenog u Ateni krajem Drugog svjetskog rata, a djeluje u Parizu još od početka 60-tih godina. Silno atraktivne Recitacije, temeljene na fragmentima francuskih riječi ili rečenica bez određena smisla, namijenjene su ženskom glasu. Recitacije iziskuju više nego virtuoznu pjevačicu, kakvom se pokazala zapanjujuća Laura Muller, izrazite spremnosti i gipkosti u naglim mijenama nadasve privlačnih Recitacija koje mogu biti duhovite, a i sugerirati neko emotivno nabijeno zbivanje.

  Masa'ot /  Clocks Without Hands, putovanja i sat bez kazaljki opsežna je pripovjedna  orkestralna slika austrijske skladateljice Olge Neuwirth koju joj je naručila Bečka filharmonija u povodu 100. godišnjice Mahlerove smrti. U ovom sadržajem nabijenom glazbenom putovanju Neuwirth se prisjeća svoga djeda židovskog porijekla i njegovog putovanja od rođenja na jadranskoj obali do Beča, gdje se nikad nije u potpunosti uklopio, ali joj je san donio njegove pjesme. One su uklopljene u dijelovima, pa i superponirane, neke prepoznatljive i kod Mahlera nad izrazitom pulsacijom koja se mijenja, nestaje i na kraju raspada. Izrazito bogatih glazbenih zamisli i njihove jasno strukturirane provedbe putovanja, Masa'ot  Olge Neuwirth preplavljuje i zaokuplja pažnju slušatelja svojom osjetljivošću promjenjive i intenzivno emocionalno obojene glazbene priče.

  

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 8. travnja 2023.

Piše: