Intenzivna glazbeno-plesna izvedba

32. Muzički Biennale Zagreb, 13. - 22. travnja 2023., Fauna duha, Lovro Merčep, saksofon, Petra Hrašćanec, koreografija i ples, Lauba – kuća za ljude i umjetnost

• 

  Kružno raspoređeni slušatelji i gledatelji u Laubi – kući za ljude i umjetnost,  toga su dana novog izdanja Biennala bili kružno raspoređeni, dok je prostor unutar kruga bio osiguran za samo dvoje izvođača. Jedan je popodnevni program Muzičkog biennala u tom velikom a opet udobnom, preglednom i zvučnom prostoru donio zanimljiv plesno-instrumentalni projekt kojeg su ostvarili stari znanac Biennala, saksofonist Lovro Merčep i koreografkinja i plesačica Petra Hrašćanec.

  Za Lovru Merčepa suvremena je glazba veliki, ako ne i najvažniji dio njegova reproduktivnog djelovanja; glazba u kojoj se snalazi kao riba u vodi uvijek s jednakom količinom posvećenosti. Bila je riječ o nadasve vješto kompiliranoj i dramaturški dobro složenoj glazbi u kontekstu njihove smišljene priče, nazvane Fauna daha. Srodnu je dušu Merčep našao u koreografikinji i nadasve pokretljivo mekoj i gipkoj plesačici Petri Hrašćanec, iz čijih pokreta izvire glazba. Ples osobito podsjeća, kada je već o fauni riječ, na kretanje raznovrsnih ptica i njihova promjenjiva raspoloženja – u rasponu od raspojasane živahnosti, leta dugih plesačkih pokreta pa sve do nekog turobnog raspoloženja ptica zamotanih u vlastita krila.

  Slikovito rečeno, u projektu Fauna daha na dah se oslanja dionica saksofona kojoj izbrana glazba čini osnovicu, dok ponekad trzave kretnje a ponekad dugi, gotovo leteći koraci dojmljivo dočaravaju faunu u apstraktnoj priči promjenjivih raspoloženja koja svojim stalnim intenzitetom plijeni pažnju. U cjelovitom autorskom projektu dvojca Hrašćanec-Merčep izbor glazbe je obuhvatio i skladbe velikana  suvremene glazbe – uvijek promišljenog i sabranog Pierrea Bouleza te živi rukopis Luciana Beria, kojemu je Fauna daha i posvećena. Boulezov Dialogue de l'ombre double (Dijalog dvostrukih sjena) kao da obilježava cijeli projekt, uključujući i  elektroniku, a Beriova Sequenza VIIb za saksofon živo se poigrava mogućnostima instrumenta.

  U cjelini projekta našlo se mjesta i za dvije praizvedbe, koje su se organski uklopile uokvirujući izvedbu na početku i na kraju. Bio je to dodir, Touch za alt saksofon i ples Davida Mastikose koji je svojom pokretljivošću i otvorio projekt izvedbe Faune daha, naznačujući njegove mijene. Druga je bila završna La ultima tanda (Posljednji dah) za saksofon Sande Majurec s dramaturški izražajnom instrumentalnom dionicom iz koje proizlazi pokret-dah Petre Hrašćanec. Jednosatna Fauna daha – daha glazbe i daha plesa, komprimirana je predstava koja je promatrača-slušatelja plijenila stalnim intenzitetom.

  Kasni termin koncerta i modificirani, ozvučeni glasovi  u skladbi Immaterial Chaye Czernowin u zamračenom prostoru Laube donijela je stanovitu mističnu atmosferu nastupom ansambla Neue Vokalsolisten Stuttgart. Chaya Chernowin je izraelsko-američka skladateljica, profesorica na Harvardu, umjetnica čija se instrumentalna djela i opere sve češće nalaze na programima festivala i koncerata suvremene glazbe s obje strane Atlantika. Šestero vokalnih solista iz Stuttgarta iz njezinog je opsežnog opusa predstavilo sasvim svježu, lanjsku skladbu Immaterial, posljednju iz autoričina vokalnog triptiha Vena. Lani ju je u veljači praizveo upravo ansambl Neue Vokalsolisten Stuttgart, koji je skladbu i naručio. Dva dijela skladbe Immaterial okarakterizirana su kao knjiga madrigala i kao svojevrsna nematerijalna opera. 

  U prvom dijelu razmatra se afektivnost glasova, njihova izražajnost i emotivna utjecajnost sklopova od šapata, pijeva, harmonija do govorenog razlomljenog teksta. Pojedine riječi koje se tek tu i tamo razaznaju dolaze iz raznih izvora, kao zvuk bez ikakvih drugih  implikacija. U svojoj čistoći forme prvi dio je niz, suita spojena u cjelinu kontemplativnih dijelova uvoda, intermezza i finala gotovo instrumentalnih u tretiranju ozvučenih glasova s izrazitom afektivnosti. Ona priziva staru živahnu formu madrigala i podsjeća na neku vrstu opernih zbivanja. To još više čini Klangtheater, drugi dio skladbe Immaterial Chaye Chernowin. Teatar zvuka stvoren je samo od ljudskih glasova u vrlo složenoj cjelini prepunoj iznenađujućih detalja izrazitije zvučnosti i operne geste. Šest glasova nalazi se od pijeva do brbljanja u živoj, gotovo opipljivoj raspri koja podsjeća na kakva uzburkana operna zbivanja. Ta glasovna živost sugerira svojevrsnu nematerijalnu operu.

  Raznolik program ovogodišnjeg Biennala kao kroki stanja i interesa suvremene glazbe obraća se svim generacijskim skupinama slušatelja, gledatelja i sudionika, pa se možda najveći izazovi kriju na kasnijim koncertnim terminima u nesvakodnevnim koncertnim prostorima koji, kao bivši industrijski prostori, tek iskušavaju svoje mogućnosti za prezentaciju suvremene glazbe koja ponajviše privlači mladu znatiželjnu publiku. Ipak je Biennale za svaki slučaj otvorio koncert Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Pascala Rophea, šefa-dirigenta sklonog novijoj glazbi, kako je to pronicljivo poentirao u razgovoru za Treći program HR-a – da bi se ubrzo mogli ukinuti Simfonijski orkestri ako budemo izvodili samo dobro znani repertoar. U njemu svi uživaju, ali... Glazbenu znatiželju, izazove valja njegovati, pa je otvorenje predstavilo zanimljivu i solistu izazovnu skladbu Making of – Intimacy za flautu i orkestar Clemensa Gadenstättera sa sjajnim solistom Karl-Heinzom Schützom, prvim flautistom Bečke filharmonije, potom Plohe i boje za gudački orkestar lani preminuloga Davorina Kempfa.

  Bio je tu i L'oeil du cyclone – fantazija-impromptus za klavir i orkestar Tristana Muraila, dugočasno brbljavi i zahtjevni klavirski koncert koji se poput ciklona vrti od inspiracije Chopinovim istoimenom klavirskom skladbom preko svih uraganskih klavirskih rukopisa koji su kasnije nadošli. U suradnji s preciznim orkestrom majstorski ih je svladavao renomirani pijanist François-Frédéric Guy. S puno više mjere pažnju su intimističkom gestom izrazita intenziteta zaokupile dvije skladbe za čestu kombinaciju trube i orgulja How to Fly I i II Mirele Ivičević u skladnom i osjetljivom suzvučju orguljašice Urse Ljuban i bistrog tona trubača Ivana Đuzela. Ovogodišnji Biennale već na početku najavio je stare i nove izazove, a njegovo se prštavo izdanje već od prvog dana zahuktalo, da bi za kraj u suradnji s HNK-om pripremilo dugo najavljivanu i očekivanu operu Lennon Ive Josipovića.      

  

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 21. travnja 2023.

  Program:

  David Mastikosa, Touch, za alt saksofon i ples (praizvedba)
  Pierre Boulez, Dialogue de l’ombre double, za saksofone i elektroniku
  Luciano Berio, Sequenza VIIb, za saksofon solo
  Sanda Majurec, La ultima tanda, za saksofon (praizvedba)

Piše: