Postojan orkestar i vrstan dirigent u zaokruženoj izvedbi

Orkestar HNK-a u Zagrebu: Aram Hačaturjan, Spartak, dir. Valentin Egel, HNK u Zagrebu

• 

  Šezdesetak godina nakon praizvedbe u Sankt Peterburgu, balet Spartak Arama Hačaturjana pojavio se i na pozornici zagrebačkog HNK-a. Nakon dugo vremena pojavila se i suvremena baletna premijera na živu glazbu orkestra „iz rupe“. Osim kada je riječ o najstandardnijem repertoaru. Za suvremeni ples snimka se čini pouzadnijom, to više jer obično koristi mnogo glazbenih izvora. I eto, kako se moglo čuti na premijeri baleta Spartak Arama Hačaturjana, razloga za brigu nije bilo. Ponajprije stoga što je Orkestar vodio vrstan dirigent. Posebna prigoda da se pleše na živu izvedbu, i to nimalo jednostavne partiture Arama Hačaturjana, postaje dobar povod za koju napisanu riječ upravo o tom dijelu izvedbe.

  Spartak je pripremljen u suradnji riječkog i zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta i u svojoj prekrojenoj retro-prezentaciji holivudskih inspiracija po zamisli koreografa Jiřija Bubeníčeka i Nadine Bubeníček Cojocaru. Orkestar je pouzdano predvodio stalni riječki dirigent Valentin Egel koji je u Zagrebu već gostovao s riječkom produkcijom Verdijeve Traviate. Ishod je bio da su Orkestar i vrsni plesači ansambla Baleta bili najbolji i spasili nategnutu konstrukciju autorskoga tima.

  

  Spartak je praizveden u Sankt Peterburgu godine 1956. i postao je vrlo popularan u bivšem Sovjetskom Savezu, zasigurno i zbog njegove političke dimenzije – pobune robova, odnosno klasne borbe. Dijelovi te privlačne, izrazito ritmički nabijene muzike i prekrasnog Adagia plemenitog sentimenta, postali su svjetskom svojinom i zbog njegove upotrebe u filmu, odnosno špici davne serije Jedrenjaci. U Spartaku se pojavljuju i latinoamerički ritmovi kao rezultat Hačaturjanova proučavanja tradicijske glazbe za boravka u Latinskoj Americi, ali i snažni odjeci istočnjačkih glazbenih tradicija, koje je posebno poznavao. U prekrajanju autorskoga tima moglo se čuti i dio popularnog Plesa sa sabljama iz Hačaturjanovog prvog baleta Gajane. Jer eto, baletna glazba Spartaka nije bila dovoljna autorskom timu da zadovolji namjere njihove priče. Hačatujanov zavodljiv i spretan spoj folklora na zasadama temeljitog klasičnog školovanja, te izvedbe njegovih prijemčivih djela priskrbili su autoru svjetsku slavu, ali i priznanje u domovini, gdje je simbol glazbenog establišmenta kao idealna slika multinacionalnog sovjetskog kulturnog identiteta.

  Valentin Egel uložio je maksimalan trud da sve intervencije autorskog tima u tkivo izvorne partiture objedini u logičnu glazbenu cjelinu. U tome je zacijelo uspio zaobljenim zvukom razložnog toka izvedbe, nikad pretjerane geste i vještoga prikrivanja šavova. Osobito ne one srcedrapateljne geste koja bi odvela u sladunjavost ili pretjeranu patetičnost, na kakvu Hačaturjanova glazba može zavodljivo pozvati. Orkestar, kao pouzdan partner plesačima, nastupio je pažljivo, ali i vrlo srčano, lijepih sola bez nepotrebna solističkog dokazivanja, bez gubljenja koncentracije i bez oscilacija, svirajući postojanim intenzitetom. Orkestar i dirigent Egel pokazali su respektabilno umijeće u više od dva sata trajanja zaokružene izvedbe s glavom i repom.

  

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 31. siječnja 2023.

Piše: