Impresivan i sugestivan solist uz suptilno nadopunjavanje orkestra

Simfonijski orkestar HRT-a, Majstorski ciklus, Luka Ljubas, violina, dir. Marzena Diakun, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Dvoje interpreta koncerta iz Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT-a obilježilo je lijepi i smisleni doživljaj večeri u Lisinskom. Jedan je violinist Luka Ljubas, a druga dirigentica Maržena Diakun, u osjetljivoj i prilagodljivoj suradnji s pažljivim i podatnim Simfonijskim orkestrom HRT-a. Koncert je, kao i obično, izravno prenosio Treći program Hrvatskoga radija, a prisutnost televizijskih kamera dala naslutiti da će i gledatelji jednoga dana, odgođeno, moći uživati u lijepim izvedbama te koncertne večeri.

  U standardnoj programskoj shemi: uvertira – solistički koncert – simfonijsko djelo, početak je obilježen rijetkom koncertnom uvertirom Othello Antonina Dvořáka. I površni poznavatelji Othella u bujnom orkestralnom slogu mogli su vrlo slikovito razaznati ključne zaplete Shakespeareove tragedije i karakter likova. Za to je ponajprije zaslužna Maržena Diakun, sposobna poljska dirigentica, već zapažena u suradnji s Filharmonijskim orkestrom Francuskog radija, dirigentica koja je, uz mnoga gostovanja, trenutno šefica Orkestra i Zbora grada Madrida. Učinkovita, bez toliko popularnih velikih gesta, Diakun uspijeva od velikog sviračkog kolektiva izvući pravi odaziv osobite razboritosti i muzikalnosti.

  

  I kako je bilo dramatično i kontrolirano vođeno u Dvořákovoj uvertiri Othello, osobito je osjetljivo nastavljeno u razrađenoj, nenametljivoj, ali i vrlo prisutnoj suradnji sa solistom Lukom Ljubasom u Koncertu za violinu i orkestar u g-molu Maxa Brucha, jednom od oglednih violinskih koncerata bogate i pregledne fakture. Luku Ljubasa, sadašnjeg vođu prvih violina u Bečkoj filharmoniji, ovdašnja je vjerna publika mogla prepoznati kao pobjednika Međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml otprije pet godina. Zrelo, izrazito lijepog i nosivo zaobljena tona, Ljubas je bez romantičarskih pretjerivanja, sa smislom za cjelinu skladbe, sugestivno i impresivno kročio Bruchovim Koncertom. Dragocjena je bila i suradnja s preglednim orkestrom, koju je osobitom osjetljivošću i podrškom odličnom, suzdržanom a ekspresivnom solistu u suptilno nadopunjujućoj tonskoj slici osigurala dirigentica Diakun.

  Drugi dio večeri bio je posvećen rado izvođenim, pa i omiljenim Simfonijskim plesovima Sergeja Rahmanjinova. Skladateljev zapis burnih promjena krcat idejama i bujnih orkestralnih boja, zazvučao je više nego uvjerljivo i razgovijetno sa svim mijenama koje donosi. Ako bi se nešto trebalo izdvojiti iz tri dijela tog zapletenog tkiva, s osobitom je pažnjom i uspjehom prikazan srednji stavak Andante con moto s podnaslovom Tempo di valse u svojoj zaljuljanoj, nekoj pjenušavo zavodljivoj zaplesanosti. Nisu se još filmaši dosjetili, ali samo čekamo. Kao što je i Šostakovičev valcer iz Jazz suite postao općim dobrom kojega svi, koji za skladatelja nikada nisu ni čuli, postao hit. 

  

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 14. prosinca 2022.

  Koncert izveden: 8. prosinca 2022.
  
  Program:
  
  Antonín Dvořák: Othello, koncertna uvertira, op. 93
  Max Bruch: Koncert za violinu i orkestar u g-molu, op. 26
  Sergej Rahmanjinov: Simfonijski plesovi, op. 45 

Piše: