Putovanje kroz glazbenu baštinu romantizma

Ciklus Glazbene staze, Schumannove bajke, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Vrata maštovitoga svijeta njemačkoga skladatelja Roberta Schumanna (1810–1856) odškrinuo je publici koncert iz ciklusa Glazbene staze u nedjelju, 6. studenoga 2022. Počevši od 2009. godine koncerti spomenutoga ciklusa održavaju se u organizaciji Udruge Moj svijet u maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, a pokrovitelji su Grad Zagreb i njegov Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo te HUZIP (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava). Neke od misli-vodilja začetnika projekta Glazbene staze su „predstaviti mlade glazbenike, izvođače i kompozitore“, „doprinijeti popularizaciji i afirmaciji klasične glazbe“, „povezati umjetnike različitih usmjerenja – likovne, plesne i dramske umjetnike s glazbenicima“ i „koncertnu dvoranu pretvoriti u atraktivno odredište koje će ponuditi zanimljive sadržaje te na taj način privući ljude različitih dobi i profesija, a osobito mlade“. Upravo mladi su u najvećem broju sjedili u publici i pratili koncert, nalazeći podatke o skladbama i izvođačima u sadržajno iznimno bogato, likovno skromnije opremljenoj programskoj knjižici.

  Za predstavljanje svijeta Schumannovih bajki dovoljan je manji sastav, jer su uglavnom solističke ili skladbe za komorne sastave. Podsjetimo primjerice na neke cikluse skladbi za glasovir kao Leptiri, op. 2, Carneval, op. 9, Dječji prizori, op. 15, Kreisleriana, op. 16 i dr. u kojima je došao do izražaja njegov doživljaj književnosti ranoga romantizma i podvojenost ličnosti kroz dva oprečna kritičarska lica – odrješitog Florestana i povučenog Eusebiusa. Ciklusi minijatura za glasovir nastajali su iza 1840. godine, kada se vjenčao s kćerkom svoga učitelja klavira Friedricha Wiecka (1785–1873), Clarom (1819–1896). Postavši jednom od najvećih pijanistica 19. stoljeća, Clara je već u mladosti (kraj 30-ih godina 19. stoljeća) pobjeđivala u natjecanjima s poznatim europskim pijanistima, a njeno je umijeće nadahnjivalo supruga Roberta da neke skladbe posveti glasoviru, odnosno da sklada one komorne glazbene vrste u kojima će sudjelovati i glasovir.

  Na koncertu iz ciklusa Glazbene staze slušali smo odabrane komorne skladbe izvorno pisane za jedan ili više instrumenata uz pratnju glasovira koje je skladao tijekom 1849. godine, posljednje u Dresdenu, te dvije skladbe iz 1851. i 1853. godine nastale nakon preseljenja u Düsseldorf 1850. Imajući na umu izvrsne soliste dresdenske Kraljevske kapele koje je pratila supruga Clara, odlučio je skladati nešto drugačije i originalno. Stoga je na koncertu ciklus Glazbene staze nastupilo više solista-gudača i puhača uz sigurnu, tehnički savršeno razrađenu i solistima dinamički prilagođenu glasovirsku pratnju pijanista Krešimira Starčevića. Prvi solist bio je klarinetist Bruno Philipp u trostavačnome ciklusu Fantasiestücke (Fantastični komadi), op. 73 skladanom za klarinetista po imenu Johann Gottlieb Kotte (1797–1857). Od prvoga polaganog stavka (Zart und mit Ausdruck – Nježno i izražajno) preko bržeg (Lebhaft, leicht – Živahno, lagano) do brzog (Rasch und mit Feuer – Brzo i vatreno) raste dinamičko stupnjevanje, ali i složenost zahvata na solističkome glazbalu, što se u sviranju Bruna Philippa činilo tako jednostavnim i prirodnim u bogatome, intonativno sigurnom tonskom opsegu.

  
  
  Sljedeća točka programa bile su Märchenbilder (Slike iz bajke) za violu i glasovir, op. 113 skladane 1851. godine za violinista, dirigenta i prvoga Schumannovog biografa Wilhelma Josepha von Wasielewskog (1822–1896) koji ih je i praizveo sljedeće godine s Clarom Schumann. Po svoj prilici skladba nježnog, sjetnog ugođaja i umjerenih tempa počiva na sadržaju četverodijelne pjesme berlinskoga pjesnika Louisa du Rieuxa (1824 – iza 1862) koji ju je poslao Schumannu s molbom da prema tim stihovima sklada sonatu za glasovir. Schumann je na svoj način udovoljio pjesnikovoj molbi skladavši ciklus za violu i glasovir. Kao solistica na violi nastupila je mlada Jasna Simonović Mrčela, koja uz pedagoški rad na Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu sudjeluje i u orkestrima i komornim sastavima. Njen su nastup obilježila sigurna intonativna i tehnička rješenja, uz nešto skromniju dinamičku raznolikost. Prvi dio koncerta završio je skladbom Adagio i Allegro za glasovir i rog, op. 70 koju smo slušali u obradi za trubu i glasovir Huwa Morgana, člana Simfonijskog orkestra iz Basela. Schumann je skladbu, u kojoj je iskoristio prednosti usavršenih rogova s ventilima, napisao za hornista Ernsta Juliusa Schlitterlaua (?–1863). U inačici za trubu i glasovir potvrdio je Vedran Kocelj, prvi trubač Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, svoje umijeće tehničke dotjeranosti i cjelovite interpretacije.

  Skladbom Fünf Stücke im Volkston (Pet komada u narodnome tonu) za violončelo i klavir, op. 102, posvećenom violončelistu znamenitoga leipziškog Gewandhaus-orkestra Johannu Andreasu Grabauu (1808–1884) počeo je drugi dio koncerta. Smiljan Mrčela, solo-violončelist Zagrebačke filharmonije s iskustvom sviranja u komornim sastavima, s lakoćom je premošćivao sve zamke solo-dionice odsviravši ju tonski lijepo i izražajno u pet stavaka (I. Mit Humor, Vanitas vanitatum – S humorom, Sve je isprazno; II. Langsam – Polagano; III. Nicht schnell, mit viel Ton zu spielen – Ne brzo, svirati s puno tona; IV. Nicht zu rasch – Ne prebrzo; V. Stark und markiert – Snažno i naglašeno) u kojima se kadikad naslućuje prizvuk pučke pjesme. Lirske Tri romanse za obou i glasovir, op. 94 (sa stavcima I. Nicht schnell – Ne brzo; II. Einfach, innig – Jednostavno, iskreno; III. Nicht schnell – Ne brzo) – dar Roberta Schumanna supruzi Clari za Božić 1849., izvedene su dva dana kasnije na privatnome nastupu u inačici za violinu i glasovir. Prva je javna izvedba izvorne skladbe priređena u studenome 1850. u Düsseldorfu, a obou je svirao Friedrich Rougier (?).

  
  
  Uvodeći publiku Glazbenim stazama u maštoviti Schumannov svijet, Dario Golčić – solo-oboist Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, otkrivao je svu ljepotu i različite nijanse tona oboe u nizu sjetnih, polaganijih, ispjevanih melodijskih linija. Možda je jedan od poznatijih ciklus Märchenerzählungen (Bajkovite priče) za klarinet, violu i glasovir, op. 132 iz 1853. godine. Schumann je djelo, posvećeno učeniku Albertu Dietrichu, namijenio pomalo neobičnom, istovjetnom sastavu za kakav je Wolfgang Amadeus Mozart (1756–1791) skladao Trio u Es-duru, Kegelstatt, KV 498 koji je skladatelj čuo dvije godine ranije. Kroz četiri stavka klasičnoga rasporeda (I. Lebhaft, nicht zu schnell – Živahno, ne prebrzo; II. Lebhaft und sehr markiert – Živahno i vrlo naglašeno; III. Ruhiges Tempo, mit zartem Ausdruck – Mirni tempo, nježnog izraza; IV. Lebhaft, sehr markiert – Živahno i vrlo naglašeno) izmjenjuju se teme u violi i klarinetu, glazbalima sličnih tonskih opsega, ali drugačijih boja – zagasitije, tamnije viole i ipak svjetlijeg, prodornijeg klarineta. Iako djelu nije pridodan određeni program (sadržaj), zanimljiva melodijsko-ritamska rješenja i poneki upečatljivi motivi mogu slušatelja zavesti i odmaknuti ga od stvarnog događanja u svijet mašte. U ovoj je skladbi glasoviru dodijeljena istaknutija uloga, pa se i u toj sferi provlače tematska građa i pijanistički virtuozno razrađena harmonijska uporišta. Opet je zabljesnula izvrsna pripremljenost Krešimira Starčevića u muzikalnoj izvedbi s ostalih dvoje glazbenika – sigurnim klarinetistom Brunom Philippom i violisticom Jasnom Simonović Mrčela, čije se tehnički besprijekorno sviranje moglo obogatiti snažnijom dinamikom. Glazbene staze odvele su publiku na još jedno zanimljivo putovanje kroz glazbenu baštinu romantizma.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 5. prosinca 2022.

  Izvode:
  
  Jasna Simonović Mrčela, viola
  Smiljan Mrčela, violončelo
  Dario Golčić, oboa
  Bruno Philipp, klarinet
  Vedran Kocelj, truba
  Krešimir Starčević, klavir

  Program:
  
  Fantasiestücke (Fantastični komadi) za klarinet i klavir, op. 73
  
  Märchenbilder (Slike iz bajke) za violu i klavir, op. 113
  Adagio i allegro za rog i klavir, op. 70
  
  Fünf Stücke im Volkston (Pet komada u narodnom tonu) za violončelo i klavir, op. 102
  
  Tri romanse za obou i klavir, op. 94
  
  Märchenerzählungen (Bajkovite priče) za klarinet, violu i klavir, op.132

Piše: