Završnica s mladenačkim povjerenjem u glazbu

52. Varaždinske barokne večeri, 23. rujna – 9. listopada 2022.: Zbor HRT-a, Varaždinski komorni orkestar, Valentina Fijačko Kobić, sopran, Nina Tarandek, mezzosopran, Mislav Lucić, tenor, Jurica Jurasić Kapun, bas-bariton, Plamena Nikitassova, barokna violina, Tomislav Fačini, dirigent, Katedrala, 2. listopada; Zagrebački solisti, Klasja Modrušan, sopran, Franjevačka crkva, 3. listopada; Pera Ensemble, Festivalski ansambl, Ivana Lazar, sopran, Nina Tarandek, mezzosopran, Franko Klisović, kontratenor, Emanuel Tomljenović, tenor, Mehmet C. Yeşilçay, dirigent i umjetničko vodstvo, Velika scena HNK u Varaždinu, 4. listopada; Koncert učenika Glazbene škole u Varaždinu, Varaždinski komorni orkestar, Katedrala, 5. listopada

• 

  Otkako je ranih 1970-ih godina akademik Lovro Županović (1925–2004) objavio izdanje Varaždinski krug s kraja XVIII. stoljeća s obradama za suvremeno izvođenje partitura skladatelja koji su bili Varaždinci ili su u Varaždinu djelovali, i to Leopolda Ebnera, Ivana Wernera i Jana Křtitela Vañhala i te su skladbe bile izvedene na trećim Varaždinskim baroknim večerima 1973. godine, uvriježio se naziv Varaždinski skladateljski krug koji obuhvaća tu trojicu skladatelja. Sve je to važan doprinos proučavanju glazbene povijesti Varaždina. Naime Ebner, Werner i došljak češkog podrijetla Vañhal djelovali su u Varaždinu dijelom za vrijeme te dijelom nakon što je Varaždin od 1767. do 1776. godine, zahvaljujući odluci kraljice Marije Terezije da grad bude glavno sjedište Banske Hrvatske i da u njemu zasjeda Kraljevsko namjesničko vijeće,  doživio važan politički pa time i svaki drugi razvoj. Nažalost, tragični je Veliki požar 1776. godine (25. travnja), u kojem su izgorjele dvije trećine grada, uzrokovao kraj političkog i upravnog razvoja grada kao banskog sjedišta, ali moguće je dokumentirati da su preživjeli mnogi kulturni običaji kao i dakako barokna kamena svjetovna i crkvena zdanja, današnji ponos Varaždina.

  

  Poznavateljima životopisa današnjih glazbenika poznato je da je nemali broj prvenstveno opernih solistica, pa i solista, rodom iz Varaždina ili su pohađali tradicionalno uglednu Glazbenu školu u Varaždinu. Direktor tog sada već 194 godine starog glazbenog učilišta, kao i dirigent kazališta u Varaždinu – koje je u ono vrijeme još imalo vlastiti orkestar i zanimljiv repertoar prvenstveno operetnih predstava, bio je od  1945. do 1951. godine skladatelj, glazbeni pedagog i zborovođa Josip Vrhovski (1902–1983). Profesor Vrhovski, koji je nakon Varaždina, Splita i Karlovca od 1963. godine živio u Zagrebu, djed je danas vrlo angažiranog i uglednog dirigenta, zborovođe i profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Tomislava Fačinija, a upravo je Fačini sa svojim zborom, Zborom HRT-a – čiji je šef-dirigent od sezone 2017/2018., za 52. VBV pripremio reprezentativan program djela Varaždinskog skladateljskog kruga s kraja XVIII. stoljeća. Valja dodati kako je Zbor HRT-a na koncertu u Katedrali 2. listopada nastupio uz Varaždinski komorni orkestar, a pjevali su s Varaždinom opet biografski usko povezani sopranistica Valentina Fijačko Kobić, mezzosopranistica Nina Tarandek i tenor Mislav Lucić uz bas-baritona Juricu Jurasića Kapuna, koji je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu diplomirao u razredu Vlatke Oršanić, opet Varaždinke. Solistica na baroknoj violini bila je jedina gošća iz inozemstva i to bugarska violinistica Plamena Nikitassova, čiji je životopis u odnosu na školovanje, stečene diplome i dosadašnju solističku karijeru vrlo impresivan.

  Koncert je započet Simfonijom u c-molu (Bryan c2) Jana KřtitelaVañhala, rano-klasičnim ostvarenjem u četiri stavka i s razigranom atmosferom u kojoj se osobito isticao plesni stavak Menuetto s vrlo poetskim Triom. Slijedila je izvedba Vañhalova Koncerta za violinu i orkestar u B-duru (Weinmann IIb:B), prigoda za upoznavanje ne samo nadasve bravuroznog violinskog koncerta nego i izuzetno dojmljive virtuoznosti Plamene Nikitassove, glazbenice koja odlično vlada tehnikom i ima osobito istančan osjećaj za predstavljanje solističkih kadenci. Dirigent Tomislav Fačini za kraj je koncerta odabrao Missu Solemnis u D-duru za 4 glasa, zbor i orkestar (nova redakcija HMD-a) Leopolda Ignacija Ebnera. Skladatelj, orguljaš, pijanist, dirigent i pedagog Leopold Ignacije Ebner po ostvarenim je djelima svakako najistaknutiji predstavnik tzv. varaždinskoga skladateljskoga kruga na kraju 18. i početku 19. stoljeća koji je cijeli radni vijek kao orguljaš u župnoj crkvi sv. Nikole proveo u rodnom Varaždinu u kojemu je rođen 1769. i preminuo 1830. godine.

  

  Missa solemnis, svečana ili velika misa, opći je naziv za uglazbljenje tekstova rimokatoličkog misnog ordinarija Kyrie – Gospodine smiluj se, Gloria – Slava, Credo – Vjerujem, Sanctus – Svet i Agnus Dei – Jaganjče Božji. Ebnerova je Missa solemnis u tome tipičan i glazbeno za 18. stoljeće karakterističan primjer. Ono što svakako zavrjeđuje pozornost je vrlo visoka razina skladateljsko-tehničkih postupaka, stvaranje primjerenih ugođaja i cjelokupnog melodijsko-harmonijskog sloga sukladnog uzorima Prve bečke škole, dakle Mozarta, Haydna i Beethovena. Izostanak viola u orkestru može upućivati na to da skladatelj nije raspolagao instrumentalistima, a korištenje i baratanje puhačkim instrumentima očiti je pokazatelj skladateljeve zvukovne imaginacije i težnje ostvarivanju što je moguće uzvišenije, svečane atmosfere.

  Pjevačkim dometima, jednako angažiranih solista kao i Zbora HRT-a, ne treba tražiti slabe točke niti bilo što ocijeniti neuspjelim. Naprotiv, angažirani i spremni za što je moguće uspjeliju izvedbu, svima koji su muzicirali i pjevali  ispred monumentalnog oltara varaždinske katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, dovršenog 1737. godine i likovno inspiriranog istoimenim motivima Rubensa, Tiziana i Renija, moguće je uputiti pohvale. Dakako, s nadom da će djelo biti snimljeno i šire dostupno zainteresiranim slušateljima.

  

  Iako po instrumentariju ne pripadaju ansamblima usmjerenima na povijesno osviješteno interpretiranje barokne glazbe, Zagrebački solisti načinom izvođenja nastoje se približiti stilskim interpretacijama, a svojim ugledom u domovini i inozemstvu nedvojbeno su opravdano pozivani na VBV. Ove su godine na 52. izdanju Festivala nastupili 3. listopada u franjevačkoj crkvi i njihov je koncert bio posvećen obnovi Hrvatskog glazbenog zavoda. O tome je prije koncerta izvijestila muzikologinja i urednica na HTV-u Jana Haluza, članica Povjerenstva HGZ-a.

  Program je započet vrlo korektnom izvedbom Brandenburškog koncerta u B-duru, br. 6. za dvije violine, violu, violončelo, BWV 1051 u obradi Tonya Kime i sa solistima Sretenom Krstićem i Krunoslavom Marićem, violine, Hrvojem Philipsom, viola, Lukom Galufom, violončelo, Antalom Pappom, kontrabas i Egonom Mihaljevićem, čembalo. Zagrebački su solisti tijekom večeri izveli još i Koncert za gudače u g-molu, RV152 Antonija Vivaldija, Concerto grosso u G-duru, op. 6, br. 1, HWV 319 Georga Friedricha Händela i Vivaldijev Koncert za gudače u d-molu, RV 128. Tehnički pouzdani gudači vođeni sigurnim znakovima koncertnog majstora Sretena Krstića za svoj su dio programa zaslužili opravdani pljesak.

  

  U ulozi solistice sudjelovala je sopranistica Klasja Modrušan kojoj su pripale izvedbe arije Arbacea Per quel paterno amplesso iz opere Artaserse Julija Balajmontija, motet za sopran, dvije violine, violu i basso continuo Nulla in mundo pax sincera, RV 630 Antonija Vivaldija, njegova arija Irene Sposa son disprezzata iz opere Bajazet i Händelova arija Oh, had I Jubal'slyre iz oratorija Joshua, HWV 64. Temeljna je nedoumica odabir solistice. Sopranistica Klasja Modrušan uz sve podatke o vrlo ozbiljnoj pjevačkoj naobrazbi, nabrojene nastupe tijekom pjevačke karijere i profesionalni put, zacijelo je vrlo vrijedna profesorica solo pjevanja u Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu, ali za ovako zahtjevan repertoar previše joj toga pjevački nedostaje a da bi mogla biti nagrađena stručnim pohvalama. Dakako, publika plješće, pa to vjerojatno stvara krivi dojam kod same umjetnice kojoj nažalost nedostaje samokritičnosti pa onda i neprihvaćanja nastupa na nacionalnom festivalu s međunarodnim ugledom kakve su VBV. A upitan je i odabir Zagrebačkih solista kada su nabrojene arije, posebice zahtjevni Vivaldijev motet Nulla in mundo pax sincera namijenili upravo Klasji Modrušan. Nemogućnost izbjegavanja netočnih tonova, nemogućnost tečnog ostvarivanja koloratura, te nemogućnost odgovaranja zahtjevima tehničkih bravura koje traže odabrane arije bile su zapreke bilo kakvom zadovoljstvu od strane slušatelja s imalo kritičnim pristupom interpretiranju djela koja čine repertoar VBV-a eto već pune 52 godine. Šteta je učinjena i nažalost, svi su kompromitirani. Baš šteta.

  

  Velika scena HNK u Varaždinu bila je 4. listopada mjesto susreta glazbenih kultura kakav na Varaždinskim baroknim večerima nije još nikada ostvaren. Dakle, riječ je o inovaciji kojom su publici pruženi akustički i vizualni doživljaji sa sasvim novim konotacijama. Na pozornici je bio turski Pera Ensemble publici s desne i Festivalski ansambl publici s lijeve strane. Pera Ensemble, utemeljen 2005. godine, turska je grupa glazbenika posvećenih izvođenju rane glazbe iz vremena Otomanskog carstva, a grupu su osnovali svirač na oudu Mehmet Cemal Yeşilçay i psalterist Mehmet Ihsab Őzer. Naziv ansambla dolazi od grčke riječi „poprijeko“ a taj naziv nosi kozmopolitski dio Istanbula koji se nalazi na europskom kontinentu. Okupljeni su tradicionalni turski instrumenti oud, kemençe i ganum te europski srednjovjekovni i barokni instrumenti viola d'amore, viola da gamba, teorba, shawn i udaraljke.

  Pod nazivom Festivalski ansambl okupili su se Plamena Nikitassova i Silvio Richter, barokne violine, Hiwote Tadesse, viola, Krešimir Lazar, violončelo, Igor Paro, teorba i barokna gitara, Pavle Kladarin, kontrabas i Franjo Bilić, čembalo. Od pjevača su sudjelovali Ivana Lazar, sopran, Nina Tarandek, mezzosopran, Franko Klisović, kontratenor i Emanuel Tomljenović, tenor, a u desnom uglu pozornice bio je stalak s notama i stajao je dirigent Mehmet Cemal Yeşilçay. Na programskom su listiću još navedeni Senka Bulić kao glumačka savjetnica, Sanja Buhin kao asistentica umjetničkog voditelja, Mirela Magdić, odgovorna za šminku i Mladen Grof Jerneić Erdödy, garderobijer i majstor koji je prilagodio kostime. A kostime su imali navedeni vokalni solisti i to vrlo šarolike, izvorno turske i svakako, barem u ženskom dijelu, haremski inspirirane i konotirane.

  

  Naslov programa Sultani u operi upućivao je na povezivanje turske s europskom tematikom, a kako se danima u gradu pričalo o pripremama projekta kao „festivalske operne produkcije“, a sve u ozračju 30. obljetnice  diplomatskog priznanja RH od strane Turske, znatiželja je bila znatna, tako da niti publike nije nedostajalo. Doista, imena skladatelja Sammartini, Vivaldi, Jommelli, Bernasconi, Händel i Sacchini, više ili manje poznata europska skladateljska imena iz razdoblja baroka, povezana su s operama naslovljenima Bajazet, Bajazette ili Bayezid, Tamerlano i Memet. Bajazet, povijesni lik, bio je sultan Otomanskog carstva, zvan još i Ilderim, koji je energično i brzo poput strijele napadao Europu. Ali, pobijedio ga je Tamerlano, za kojega se govorilo da je Bajazeta zatvorio u kovčeg i nosio ga sa sobom sve do svoje smrti. Riječ je o godinama između 1347. i 1403. Priča o turskom sultanu očito je inspirirala mnoge barokne autore i oni su na glazbenu pozornici doveli likove Bajazeta i Tamerlana. Iz tih je opera Mehmet Cemal Yeşilçay odabrao niz arija, ozvučio ih tradicionalnim instrumentarijem turske provenijencije udruženim s europskim glazbalima, te sastavio program u kojemu su se izmjenjivali pjevači u živopisnim turskim kostimima zabavljajući gledatelje doista šarolikim zvukovljem. Je li to bila parodija ili ozbiljni pokušaj povezivanja turskih i zapadno-europskih elemenata u glazbi, instrumentariju i pjevanju, nije najlakše dokučiti. Ali da je bilo pitoreskno i neuobičajeno, bilo je.

  

  Tradicija Varaždinskih baroknih večeri – koncert učenika Glazbene škole u Varaždinu uz pratnju Varaždinskog komornog orkestra u Katedrali, nakon što su u Gradskoj vijećnici podijeljene festivalske nagrade, nastavljena je i ove godine. Tako su 52. VBV završile 5. listopada revijom mladih talenata koji su nizali stavke iz solističkih  koncerata J. S. Bacha, J. Haydna, G. B. Plattija, A. Vivaldija i L. Boccherinija uz arije iz opera G. F. Händela, A. Vivaldija i A. Sartoria, da bi na kraju nastupom Mješovitog zbora pod ravnanjem Dade Ruža veselim Allegrom iz Magnificata u B-duru F. Durantea zazvučali posljednji akordi baroknih majstorija.

  Profesorima klavira Predragu Šanteku, Ivani Godec-Vinceković, Lei Šantek, violine Lidiji Bobić, Benjaminu Šambaru i Vanji Jerković, solo pjevanja Valentini Geci Koren, Margareti Matišić i Dorotei Ilčić, violončela Mateju Ilčiću i flaute Vlatki Taborsky valja uputiti čestitke za pripreme njihovih učenica i učenika. Glazbena škola u Varaždinu dobiva trajno mnoge pohvale i priznanja i aktualni ravnatelj mr. Davor Matačić svakako može biti više nego zadovoljan. A pohađati Glazbenu školu varaždinska je stoljetna tradicija kojom se grad može ponositi, jer djeca i mladi svoje vrijeme posvećuju učenju glazbe i sviranja/pjevanja, što ima pouzdano i dokazano brojne prednosti. Pa ako i ne postanu profesionalni glazbenici, vrijeme uloženo u vježbanje nedvojbeno je korisno utrošeno vrijeme kojim oplemenjuju djetinjstvo i mladost i to je veliki dobitak u razvoju njihovih osobnosti. Stoga ih valja barem imenovati, sve te mlade nadarene glazbenike – pijaniste Leonarda Kobala, Luciju Čehok, Hanu Žiger, Filipa Jaklina i Mateja Križanića, violiniste Tiu Galić, Doru Strelec, Petra Mumleka, Patrika Bedekovića, Linu Gal Geček i Evu Barčot, kao i učenice solo pjevanja Viktoriju Brezanić, Lanu Stanković-Vrček, Barbaru Pokorny i Reu Sabol, te violončelisticu Paulu Malbašić i flautisticu Saru Prepelić.

  

  Bilo je to nizanje uredno uvježbanih stavaka i arija, revija zgodne i lijepo odjevene mladosti, večer učeničkih dostignuća u kojima je uživala i kojima je zdušno pljeskala brojna okupljena publika. A nisu to bili samo mame i tate; glasno odobravanje čulo se i od drugih polaznika škole, koji upravo ovaj završni koncert polaznica i polaznika Glazbene škole doživljavaju kao vrhunac varaždinskog baroknog festivala, kao poseban koncertni događaj kojim se potvrđuje njihovo povjerenje u glazbu kao obogaćenje i važnu sastavnicu njihova odrastanja.

  Zanimljivi popratni događaji 52. VBV okupljeni pod zajedničkim nazivnikom Total Baroque, a među kojima su bili nastupi irskih plesačica i svirača tradicionalne irske glazbe, kao i koncerti u nizu gradova u susjednim županijama (Sveti Juraj na Bregu, Belec, Vinica, Ludbreg, Križevci, Virovitica, Krapina, Varaždinske Toplice, Novi Marof, Kneginec, Prelog, Nedelišće) na kojima su nastupili brojni komorni sastavi, ispunili su dane i večeri od 23. rujna do 9. listopada (kada je u Katedrali varaždinski biskup Bože Radoš vodio Svečanu misu zahvalnicu u povodu 52. VBV) nadasve bogatim glazbenim i drugim kulturnim sadržajima. A na kraju Festivala objavio je umjetnički ravnatelj Davor Bobić da će za 53. VBV 2023. godine država-partner biti Švicarska. Pa, veselimo se već sada idućoj jeseni!

  

  Pročitajte prethodni nastavak ostvrta na 52. VBV

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 7. studenog 2022.

Piše: