Nadahnuta evokacija Bachove Muke po Mateju koja će se pamtiti

52. Varaždinske barokne večeri, 23. rujna – 9. listopada 2022.; Ansambl Responsorium, Crkva sv. Florijana, Varaždin, 27. rujna; Ansambl Izmir Barok, Velika koncertna dvorana HNK Varaždin, 27. rujna; Chorus angelicus, Capella Savaria (Szombathely), Dječji zbor Glazbene škole u Varaždinu, Ivana Lazar, sopran, Tia Pikija, sopran, Sonja Runje, alt, Hugo Hymas, kontratenor, Emanuel Tomljenović, tenor, Grga Peroš, bariton, Krešimir Stražanac, bas, Katedrala, Varaždin, 28. rujna.

• 

  Nastupivši u okviru 52. Varaždinskih baroknih večeri 27. rujna u jednom od omiljenih varaždinskih sakralnih prostora manjih dimenzija idealne akustike, u baroknoj crkvi sv. Florijana bogato ukrašenoj štukaturama i zidnim slikama, Ansambl Responsorium u sastavu Tessa Roos, cantus, Daniel Elgersma, altus, Florian Michael Cramer, tenor, Darko Solter, bassus, Silvio Richter, barokna violina, Natalie Carducci, barokna violina, Tin Cugelj, tenor trombon, Maximilien Brisson, bas trombon, Augustin Mršić, viola da gamba, Rui Staehelin, teorba, Egon Mihaljević, organi di legni, predstavio se ove godine novim programom posvećenim djelima koja se ubrajaju u hrvatsku glazbenu baštinu. Naime, odabir su bili Missa Ave marisstella i marijanski moteti iz opusa skladatelja i orguljaša Hieronimusa Talonusa Polensisa. 

  Riječ je o skladbama posvećenima Blaženoj Djevici Mariji iz zbirki Armonicus Parnassus (Rim, 1628.) i Motecta Psalmi vespertini (Rim, 1629.) skladatelja o kojemu se vrlo malo zna, osim da je rođen u Puli u drugoj polovici 16. stoljeća, na što upućuje njegov potpis Polensis, dakle Puljanin. Puljanina je za hrvatsku javnost prvi otkrio muzikolog dr. sc. Ennio Stipčević i njegove su transkripcije bile predstavljene na Varaždinskim baroknim večerima 1999. godine. Članovi Ansambla Responsorium Darko Solter i Tin Cugelj daljnjim su istraživanjima faksimila izvornika tiskanih zbirki Hirenimusa Talonusa Polensisa objavljenih u Rimu 1628. i 1629. godine, a koji se nalaze u arhivu katedrale u Piacenzi i knjižnici muzikalija u Bologni, prema vlastitom odabiru izdvojili naslove skladbi u čast Blažene Djevice Marije i pripremili ih za suvremenu izvedbu. Pri tome su, razdvojivši stavke Missae Ave marisstella umetanjem pojedinih Polensisovih marijanskih moteta i dodavanjem instrumentalnih skladbi Hieronymusa Bassana i Girolama Frescobaldija, ostvarili vrlo zanimljivo nizanje ranobaroknih bisera vokalno-instrumentalne glazbe.

  

  Tehnička dotjeranost i stilska uvjerljivost izvedbi potakla je žiri Varaždinskih baroknih večeri, koji je djelovao u sastavu dr. sc. Zdenka Weber, predsjednica, dr. sc. Tamara Jurkić Sviben, zamjenica predsjednice, dr. sc. Davor Brđanović, mr. Davor Matačić, prof. Nataša Maričić, prof. Dada Ruža, prof. Predrag Šantek, članovi, da Ansamblu Responsorium dodijeli festivalsku Nagradu Ivan Lukačić za muzikološki rad i izvođački domet ansambla. U obrazloženju žirija je zapisano: „Osim stilske vjerodostojnosti transkripcija, što pokazuje vrsnost poznavanja obrade izvornika, članovi Ansambla Responsorium pokazuju visoku razinu tehničke zrelosti neophodne za uvjerljivost interpretacija u pogledu skupnog muziciranja. U vokalnim dionicama sigurni i pojedinačno glasovno vrlo izražajni, a u instrumentalnim dionicama pouzdani i precizni, članovi Ansambla Responsorium ostvarili su izvedbe odabranih naslova, kojima znatno obogaćuju hrvatsku glazbenu baštinu, na nadasve dojmljiv način. Time im je osigurana odluka žirija Varaždinskih baroknih večeri da većinom glasova i ove godine budu ovjenčani Nagradom Ivan Lukačić za muzikološki rad i izvođački domet ansambla.“

  Naime, Ansambl Responsorium bio je već jednom, i to na 49. Varaždinskim baroknim večerima 2019. godine za projekt Tomaso Cecchino: Psalmi, missa et alia cantica (1619.), ovjenčan Nagradom Ivan Lukačić za muzikološki rad i izvođački domet ansambla. Zbog toga su neki članovi Festivalskog žirija predlagali drugog dobitnika nagrade za 2022. godinu. Pa ipak, većina je bila na strani interpreta doista zanimljivog i vrsno izvedenog repertoara skladbi Polensisa, kojim je Ansambl Responsorium ponovno donio novosti – jednako na planu muzikološke obrade, kao i na planu stilski uvjerljive interpretacije.

  

  Uz Missu Ave Maris stella i marijanske motete, na programu predanih poklonika „istraživanju i interpretaciji vokalnog i instrumentalnog repertoara sedamnaestog stoljeća s posebnim osvrtom na ostvarenja starije hrvatske glazbene baštine“ bile su instrumentalne skladbe Giovannija Paola Cime i Hieronimusa Bassana, dok je Egon Mihaljkević na orguljama na koru crkve izveo kraću skladbu Ave maris stella Girolama Frescobaldija. Završivši nastup skladbom Ave regina caelorum iz zbirke moteta i večernjih psalama Hieronimusa Talonusa Polensisa, duhovnom glazbom skladnih suzvučja članovi Ansambla Responsorium u aktualnom su sastavu, zahvaljujući vrlo lijepom pjevu Tesse Roos, Daniela Elgersma i Floriana Michaela Cramera, uz jednog od utemeljitelja ansambla basa Darka Soltera te napose zahvaljujući preciznom muziciranju trombonista Tina Cugelja i Maximiliena Brissona, doista vjerno i „u skladu s načelima povijesno utemeljene izvođačke prakse, koristeći replike autentičnih glazbala te poštujući znanstveno utemeljene stilske smjernice“ (citati iz opisa ansambla) izveli odabrani program. A i bili nagrađeni. 

  

  Kako se ove godine obilježava 30. obljetnica diplomatskih odnosa Republike Hrvatske s nizom država s kojima je RH u diplomatskoj vezi, a kako upravo Varaždinske barokne večeri svojim programskim usmjerenjem potiču uspostavu razmjene glazbenika s državama-partnerima, održan je 27. rujna u Velikoj koncertnoj dvorani HNK Varaždin nastup Ansambla Izmir Barok iz Turske. Naslov programa bio je Glazba europskih i osmanskih dvorova, a Ansambl Izmir Barok predstavio se u sastavu Mehmet Refik Kaya, rebab i turska lutnja, Linet Şaül, sopran, Hüssein Tuncel, udaraljke, Hakan Őzaytekin, barokna violina, Mustafa Bulent Oral, viola da gamba i Diego Levrić, lutnja. Uz skladbe poznatih nam imena Vivaldija, Purcella, Monteverdija i Stradelle, na programu su bila i djela turskih skladatelja Gazi Giray Hana, Ali Ufki Beya i Dervişa Frenka Mustafe. Riječ je o ansamblu osnovanom u Izmiru 2008. godine a utemeljili su ga kontrabasist i gambist Bulent Oral i violinist Hakan Őzaytekin, članovi Državne opere u Izmiru.

  Godine života turskih skladatelja na programu potvrđuju njihovu pripadnost 17. stoljeću. Međutim, moje je poznavanje turske glazbe previše oskudno a da bih o povijesnim poveznicama i baroknim korijenima turskog glazbenog idioma na meni poznati način, pa onda i o interpretacijama djela turskih autora mogla suditi. Iz opisa koji se nalazi na programskom listiću saznaje se da je glazbenik i istraživač turske i židovske glazbe Walter Zev Feldman osmansku glazbu definirao kao „glazbu koja se njegovala u onim urbanim sredinama Osmanskog carstva (1389.-1918.) u kojima je svjetovni jezik muslimanskog stanovništva bio turski“. Dakle uz Istanbul, Solun i Edirne, i Izmir je bio jedno od središta u kojemu se krajem 16. stoljeća razvila tradicija osmanske glazbe koju se nakon proglašenja Republike Turske 1923. počelo nazivati turskom.

  

  Tema je zanimljiva, ali i vrlo opsežna, a teoriju o makamima i drugim glazbenim pojmovima karakterističnima za tursku glazbenu tradiciju valjalo bi bolje proučiti. U svakom slučaju, glazbenici iz Izmira ostavili su vrlo simpatičan dojam a sopranistica Linet Şaül pokazala je pjevačke sposobnosti, kao i upućenost u repertoar iz odabranih opernih arija Vivaldija, Purcella i Monteverdija. Osim upućivanja u slabo poznati repertoar osmanske glazbe, što je svakako bilo obogaćenje, zanimljiv je i uvid u životopis sopranistice koja je „turska židovska operna umjetnica, diplomirala je na Hartt School of Music na Sveučilištu Hartford u SAD-u, a od 1998. godine je članica Državne opere u Izmiru“. Eto, doista se dobije volja za putovanjem u Tursku!

  Velebna Bachova Muka po Mateju, BWV 244 bila je već izvođena na Varaždinskim baroknim večerima, ali ovogodišnja izvedba održana u varaždinskoj Katedrali 28. rujna pod ravnanjem maestra Anđelka Igreca, ostat će posebno zapamćena – jednako od svih onih koji su pjevali i svirali ispred predivnog oltara posvećenog Uznesenju Blažene Djevice Marije, kao i svih koji su do posljednjeg mjesta popunili veličanstveni barokni sakralni prostor.

  

  Brojni izvođački ansambl, veliki varaždinski mješoviti amaterski zbor Chorus angelicus, Capella Savaria, mađarski orkestar iz grada Szombathelya, Dječji zbor Glazbene škole u Varaždinu pred bočnim oltarom, te solisti Ivana Lazar, sopran, Tia Pikija, sopran, Sonja Runje, alt, Hugo Hymas, kontratenor, Emanuel Tomljenović, tenor, Grga Peroš, bariton, Krešimir Stražanac, bas – mahom imena opernih umjetnika sa svjetskom reputacijom (a i mlade nade – studentica u Beču Tia Pikijapa i već uznapredovali tenor Emanuel Tomljenović dobili su šansu), svi su doista dali sve od sebe da izvedba bude najbolja moguća. Dakako, bas Krešimir Stražanac glasovno je imponirao u ulozi Isusa, Hugo Hymas bio je uzorni Evanđelist, a Ivana Lazar, Sonja Runje, Franko Klisović i Grga Peroš u arijama su se iskazali kao vrhunski interpreti jednako u odnosu na barokni glazbeni idiom, kao i u odnosu na posvećenost duhovnog sadržaja uglazbljenih tekstova Kristove muke.

  

  Ali, onaj koji je ostavio najsnažniji dojam bio je dirigent Anđelko Igrec, skladatelj, orguljaš, glazbenik sa znanjem ali i sa srcem i dušom. Upravo je to potaklo Festivalski žiri da Anđelka Igreca okruni Nagradom Jurica Murai za najbolju umjetničku interpretaciju. Citiram obrazloženje za nagradu: „Dirigent, skladatelj i orguljaš Anđelko Igrec glazbeni je umjetnik širokog spektra koji je mnogostruko obogatio i zadužio glazbenu kulturu Varaždina, Varaždinske biskupije i Varaždinskih baroknih večeri. Ne ulazeći u ovom obrazloženju u sve pojedinosti Igrecovih doprinosa, posebno važnih u odnosu na uspon zborskog pjevanja i zborske kulture u Varaždinu, kada je riječ o njegovom utemeljenju i vođenju zbora Chorus angelicus te nizu zapaženih uspjeha koje tijekom više od dva desetljeća sa svojim zborom ostvaruje, težište je u ovoj prigodi na izvedbi velebne Bachove Muke po Mateju, jednog od kapitalnih djela baroknog razdoblja uopće, a kojom je u varaždinskoj Katedrali 28. rujna 2022. godine u okviru 52. Varaždinskih baroknih večeri i u povodu 25. obljetnice osnivanja Varaždinske biskupije  ravnao maestro Anđelko Igrec.

  

  Za izvedbu Bachove Muke po Mateju neophodan je vrlo veliki izvođački aparat. Uz Chorus angelicus Anđelko Igrec okupio je vokalne i instrumentalne glazbenike s najboljim referencama savršeno siguran u uvijek najbolji mogući odabir kao i podržavan željom glazbenika da s njim surađuju. Capella Savaria iz Szombathelya, Dječji zbor Glazbene škole u Varaždinu, solisti Ivana Lazar, Tia Pikija, Sonja Runje, Hugo Hymas, Franko Klisović, Emanuel Tomljenović, Grga Peroš i Krešimir Stražanac doista su u aktualnoj ponudi siguran izbor koji je garantirao uspjeh. Ali, ono bitno u objedinjavanju svih sjajnih glazbenika i odlučujuće za uspjeh cjeline bilo je u rukama dirigenta.

  J. S. Bach, kantor Crkve sv. Tome u Leipzigu u vrijeme nastanka Muke po Mateju, 1727. godine, bio je kršćanin luteranske vjeroispovijedi. Djelo je dakle pisao za potrebe službe, a živio je u vremenu koje umjetnika još nije doživljavalo kao „stvaratelja“. Stvoritelj je u svjetonazoru opće bogobojaznosti bio samo jedan, onaj Svevišnji. U takvom kontekstu vjerskog poimanja svijeta valja promatrati i pokušati razumjeti veličinu partiture Muke po Mateju, kompleksnost likova, duboku posvećenost teksta i cjelinu protoka „radnje“, povijesno svjedočanstvo Kristove muke i smrti na križu. Naime, Bachova je Muka po Mateju tragedija opisana riječima i glazbom, ali istovremeno i duboki poklon vjernika pred tajnom ljudskoga spasenja.

  

  Anđelko Igrec u dvosatnoj je evokaciji Bachove glazbe, a kako ju drukčije nazvati ako ne božanski nadahnutom, vodio izvedbu u svakom detalju dokazujući duboko razumijevanje jednako vrlo kompleksnog glazbenog ustroja, solističkih recitativa i arija, meditativnih zborskih korala i orkestralnih nadopuna, ali i ono dodatno, teološko razumijevanje teksta i radnje koju evocira i kojoj svjedoči. Jer, evocirati emocionalni naboj Bachove genijalnosti u glazbenoj deskripciji biblijskoga teksta, bogatstvo kromatike kojom Bach podcrtava primjerice značenja riječi poput „smrt“ ili „vješanja na križ“, ozvučiti mnoge karakteristične barokne figuralizme, uopće cjelinu tako kompleksne vokalno-instrumentalne tvorevine kao što je to partitura Muke po Mateju, sposoban je glazbenički, umjetnički, ljudski, pa i vjernički cjelovito najbolje dokučiti dirigent koji raspolaže svim elementima od iskrene empatije do uvjerljive dirigentske geste i dakako neophodne karizme.

  Odluka za dodjelu Nagrade Jurica Murai za najbolju umjetničku interpretaciju bila je jednoglasna. Predsjednica Žirija Varaždinskih baroknih večeri: dr. sc. Zdenka Weber.“

  

  Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak osvrta na 52. VBV

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 24. listopada 2022.

Piše: