Raskoš rane glazbe u autentičnim ambijentima

52. Varaždinske barokne večeri, 23. rujna – 9. listopada 2022.:Teresa Duarte, sopran, Tiago Matias, lutnja, Dvorac Trakošćan, Viteška dvorana, 25. rujna; Ursa Ljuban, orgulje, Tea Kulaš, orgulje, Katedrala, Varaždin, 25. rujna; Koncert 4 akademije (Zagreb, Split, Osijek, Pula), Županijska palača, Varaždin, 26. rujna

• 

  Tradicionalno održavanje festivalskih koncerata u Viteškoj dvorani Dvorca Trakošćan, uz koje se poslužuje barokna kava – dakako espresso sa šlagom i čokoladnim violinskim ključićem, pa se te matineje uobičajilo zvati Koncertom uz baroknu kavu, jednako je omiljeno glazbenicima koji nastupaju kao i publici koja se uvijek okupi u lijepom broju a dolazi bilo iz Varaždina, Zagreba ili okolice Trakošćana. Doći u to izletničko mjesto danas, kada je umjesto nekadašnjeg jezera ispod dvorca osušeno jezersko dno obraslo travom, djeluje prilično otužno, ali to je očito neka druga a ne festivalska priča.

  Kako se ove godine obilježava 30. obljetnica uspostave diplomatskih odnosa s mnogim državama koje su 1992. godine priznale samostalnu i nezavisnu Republiku Hrvatsku, organizatori 52. Varaždinskih baroknih večeri (VBV) iskoristili su dobre veze s veleposlanstvima prijateljskih država u Zagrebu te su u okviru ovogodišnjeg festivala bila održana čak 4 koncerta i to u suradnji s Portugalom, Izraelom i Turskom. Na koncertu u Dvorcu Trakošćan 25. rujna nastupilo je dvoje portugalskih glazbenika – sopranistica Teresa Duarte i lutnjist Tiago Matias u povodu 30 godina diplomatskih odnosa Portugala i RH.

  Sopranistica Teresa Duarte školovana je u Lisabonu i Amsterdamu a u dosadašnjoj je karijeri nastupila u brojnim opernim projektima, kao i s ansamblima specijaliziranima za izvođenje barokne glazbe i obnovu europske glazbene kulture. Lutnjist Tiago Matias visoko glazbeno obrazovanje također je stekao u Lisabonu a studirao je i na Kraljevskom konzervatoriju u Madridu. Dobitnik je važnih nagrada a kao virtuoz na teorbi, lutnji, vihueli i baroknoj gitari tražen je na međunarodnom planu te nastupa i snima s mnogim poznatim ansamblima. Dakle, prema životopisima bilo je očito da su iz Portugala došli glazbenici itekako stručni i afirmirani kada je riječ o autentičnom baroknom interpretiranju.

  

  Portugalski se duo predstavio s vrlo zanimljivim i u našem dijelu Europe nepoznatim repertoarom. Svoj su program naslovili Rana glazba Irske, Portugala i Hrvatske pa je tome odgovarao i odabir skladbi, uglavnom glazbe nastale tijekom 16. i početkom 17. stoljeća. Iz repertoara kojeg se njegovalo na Pirinejskom poluotoku za vrijeme renesanse a sačuvanog u rukopisnim pjesmaricama Cancioneiro de Elvasi Cancioneiro de Paris otpjevala je Teresa Duarte umilnim i osjećajnim načinom uz delikatnu i pouzdanu suradnju lutnjista Tiaga Matiasa niz ljubavnih pjesama na španjolskom i portugalskom jeziku. Izvedena je i ljupka minijatura španjolskog skladatelja Luysa Milana, a potom smo na engleskom i keltskom jeziku čuli pjesme iz irske glazbene baštine iz pera skladatelja Turlougha O'Carolana, Rodericka Morisona i Rorya Dall O'Cahana, skladatelja i harfista zaslužnih za afirmaciju harfe u irskoj glazbenoj prošlosti, pa onda i za činjenicu da je upravo harfa glavni simbol Irske još i danas. Pokušati izgovoriti naslove izvedenih skladbi nemoguća je misija pa nema niti potrebe navoditi ih jer su poznati i bliski zacijelo samo glazbenicima iz Irske ili pak onima koji tu glazbu poznaju, vole i izvode. Na kraju koncerta, a prema želji organizatora 52. VBV da gostujući glazbenici u programe uključe djelo iz hrvatske baštine, izveli su vrlo simpatični i sposobni gosti iz Portugala napjev Zdravo Djevice iz najopsežnije hrvatske tiskane zbirke crkvenih pjesama iz 18. stoljeća Cithare octochorde pa je taj znak pažnje prema domaćinima, kao i ukupno izvedeni program, razgalio slušatelje.

  Velike orgulje varaždinske Katedrale instrument su koji omogućuje nastupe vrsnih orguljaša i izvođenje vrlo zahtjevnog programa. Gošće 52. VBV, orguljašice Ursa Ljuban (Trogir, 1990) i Tea Kulaš (Zadar, 1994) predstavljene su 25. rujna kao Interpretkinje na hrvatskoj orguljaškoj sceni varaždinskoj publici koja ove dvije visoko obrazovane orguljašice s hrvatskoga juga slabije poznaje. Diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Ursa Ljuban u razredu Marija Penzara a Tea Kulaš u razredu Ljerke Očić, uz dodatno stečenu diplomu i iz muzikologije), a potom usavršavanja u inozemstvu (Ursa Ljuban u Stuttgartu i Leipzigu, a Tea Kulaš u Grazu), kao i osvojene nagrade na hrvatskim i inozemnim natjecanjima, podaci su vrlo ozbiljnog i ambicioznog pristupa orguljanju kao profesiji. To potvrđuju i brojni nastupi, suradnje s orkestrima, kao i sudjelovanja na nizu domaćih i stranih festivala. Aktualno je Ursa Ljuban voditeljica područnog odjela splitske Glazbene škole Josip Hatze u Trogiru a Tea Kulaš osnivačica i umjetnička voditeljica Zadar Organ Festivala i Umjetničke organizacije Zara. Dakako, obje su dovoljno mlade, sposobne i angažirane pa su pred njima nedvojbeno još mnogi uspjesi, što im svakako od srca želimo.

  

  Ursa Ljuban i Tea Kulaš za orguljama na koru varaždinske Katedrale izmjenjivale su se u izvedbama odabranih naslova po principu „jedan naslov Ursa, pa jedan naslov Tea“ te  smo tako u izvedbi Urse Ljuban čuli Bachovu Toccatu i fugu u d-molu, Dorsku, BWV 538, Pavanu na stihove pjesme Salley Gardens W. B. Yeatsa Hansa-Andréa Stamma, Sonatu u F-duru Julija Balamontija i Bachov koralni preludij Schmücke Dich, o liebe Seele, BWV 654, dok je Tea Kulaš izvela Sonatu u C-duru Julija Bajamontija, Bachov koralni preludij Vater unser im Himmelreich, BWV 682 i Passacagliu, BWV 582 te Toccatu gaelicu Hansa-Andréa Stamma. Odabir djela suvremenog njemačkog orguljaša i skladatelja Stamma, rođenog 1958. godine u Leverkusenu, može se čini čudan ako imamo na umu da je nastup u okviru baroknog festivala. U životopisu ovog slobodnog umjetnika, očito orguljaškog virtuoza koji živi u rodnom gradu, piše da je objavio izuzetno uspjele i proslavljene DVD-ove s interpretacijama Bachove glazbe koje naše vrsne orguljašice očito poznaju i cijene. Osim toga, poveznica s državom-partnerom ovogodišnjih 52. VBV može biti i činjenica da Stammove skladbe kombiniraju melodijske elemente irske tradicijske glazbe s baroknim vrstama toccate i pavane. Bilo kako bilo, glazba kao i izvedbe ostavile su ugodan dojam.

  Koja je od dviju orguljašica bolja? Postavljam možda nepotrebno, možda i neumjesno pitanje. Ursa i Tea očito su prijateljice koje žele podijeliti koncertnu večer bez potrebe za natjecanjem i isticanjem. Obje su vrsne orguljašice, a publici su pružile veliku radost na kraju večeri izvedbom Fandanga, obrade posljednjeg stavka Gitarskog kvarteta u D-duru Luigija Boccherinija, sada u verziji za orgulje četveroručno. Bilo je to istinsko slavlje orguljaškog zvuka, razigranog španjolskog plesnog ritma, eksplozija veselja koja je dolazila s kora. Trebalo si je zamisliti kako dvije orguljašice sviraju četveroručno. Vjerojatno i četveronožno?

  

  Violinistici Lauri Vadjon, prvoj hrvatskoj umjetnici na baroknoj violini, jednoj od začetnica novih stilskih kretanja i autentičnog povijesnog interpretiranja barokne glazbe, koja je neosporno vodeće ime na području reprodukcije glazbe starih epoha ne samo u Hrvatskoj, a koja je od 1999. godine utemeljiteljica, ravnateljica i koncertna majstorica Hrvatskog baroknog ansambla s kojim nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu, trebat će jednom posvetiti mnogo pisanoga teksta ako se bude željelo obuhvatiti sve njezine inicijative i djelatnosti. U ovom je trenutku ipak dovoljno koncentrirati se na pothvat ostvaren 26. rujna u varaždinskoj Županijskoj palači. Pa ako je ugledna redovna profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu pomalo iritirano izašla pred publiku prije koncerta s napomenom da je dvorana Varaždinske županije krivo odabrani prostor za koncert na kojemu su trebali nastupiti studenti i studentice četiriju hrvatskih muzičkih akademija, jer da dvadesetak osoba nije moglo ući u dvoranu, uglednoj mentorici projekta i programa valja oprostiti ljutnju. Naime, koncert je bio planiran za atrij Varaždinske županije i u tom bi vanjskom prostoru bilo više raspoloživih mjesta za očito brojnu znatiželju i zainteresiranu publiku. Nažalost, loše je vrijeme spriječilo održavanje koncerta pod vedrim (!) nebom. U svakom slučaju, kada je koncert počeo, svi su pozorno slušali a možda su kroz otvorena vrata slušali i oni koji nisu našli mjesto za sjedenje.

  Laura Vadjon kao mentorica projekta istovremeno je programirala i uvježbala sudjelovanje studenata Muzičke akademije u Zagrebu, dok su mentori drugih muzičkih akademija bili profesori Wladimir Kossjanenko za Split, Ivan Šverko za Pulu i Vice Zirdum za Osijek. Program nazvan Telemannia bio je stvarno „manija“ oduševljenja glazbom Georga Philippa Telemanna.  Njemački barokni majstor, koji je bio samo 4 godine stariji od J. S. Bacha a kojega je nadživio 17 godina, za života je uživao veliku slavu budući da je za razliku od genijalnog suvremenika bio autor i tridesetak opernih naslova. Telemannov je opus doista ogroman i u naše vrijeme doživljava značajnu renesansu.   

  

  Sa studenticama i studentima Muzičke akademije u Zagrebu uvježbala je Laura Vadjon Koncert za četiri violine solo u C-duru, TWV 40:203 s interpretima Sandrom Grubišić, Jelenom Lelas, Anom Biškup i Tanjom Felja, potom kantatu Zürnenur, du alte Schlange, TWV 1:1735a koju su izveli Nikolina Hrkač, sopran, Ema Smiljanić, violina, Ana Majer, violončelo, Matej Vukić, truba i Dubravko Ćepulić Polgar, čembalo, Kvartet za flautu, obou, violinu i continuo u G-duru, TWV 43:Gž (Musique de Table) s izvođačima Anom Labazan Brajša, violina, Emom Jančetić, oboa, Arianom Gugec, flauta, Vidom Krpanom, violončelo i Benjaminom Polheom, čembalo. Bez ulaženja u pojedinosti, moguće je konstatirati odlične pripreme, disciplinu i pažljivost sviranja, a u slučaju Nikoline Hrkač valja uputiti pohvale mladoj sopranistici lijepa glasa s očito vrsnim pedagoškim vođenjem.

  Umjetničku akademiju u Splitu, koja obilježava 25. obljetnicu djelovanja, zastupalo je četvoro violista. Kako se studentica Dora Mitrović razboljela (COVID!) uskočio je profesor, u Alma Ati rođeni Wladimir Kossjanenko koji od 2008. godine djeluje kao izvanredni profesor za violu i komornu glazbu na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sa svojim studentima Mariom Bielenink, Sarom Kudrna i Josipom Veselićem izveo je Telemannov Koncert za 4 violine solo u G-duru, TWV 40:201 u obradbi za 4 viole u C-duru.

  

  Posebnost su bili nastupi studenata Muzičke akademije u Puli budući da se na toj akademiji obavlja visokoškolski studij harmonike, pa su predstavnici Petar Hlašć, Paulo Rušnov i Tea Gumbarević izveli Trio sonatu u d-molu, TWV 42:d10 u verziji za tri harmonike, a kada su na red došli predstavnici Odsjeka za glazbenu umjetnost Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Telemannov je barokni idiom u Koncertu za četiri violine solo u D-duru, TWV 40:202 zazvučao u izvedbi četvorice virtuoznih bračista Hrvoja Harkanovca, Renata Škareca, Sebastijana Kovačevića i Frana Pogrmilovića.

  Na kraju zanimljive večeri petoro polaznika Muzičke akademije u Zagrebu – Jelena Knezović, violina, Fran Bobić, violina, Asja Frank, viola, Pavle Kladarin, kontrabas i Danijela Bošnjak, čembalo, izvelo je Uvertiru-suitu Burlesque de Quixotte, za gudače i continuo u G-duru, TWV 55:G10 plodnog i moćnog majstora G. F. Telemanna.

  

  Virtuozni su bili svi, ne samo bračisti, ali Telemann bi se zacijelo začudio kada bi čuo svoju glazbu na njemu sigurno tako egzotičnim instrumentima kao što su to harmonike ili bračevi. Za kraj ostaju riječi pohvale svima, svakako i čestitke angažiranoj mentorici Lauri Vadjon, koja svoju misiju afirmiranja barokne glazbe provodi zdušno i neumorno. Bravi!

  Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak osvrta na 52. VBV

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 10. listopada 2022.

Piše: