Glazbeni potpuri vrsnih gostujućih irskih umjetnika

52. Varaždinske barokne večeri, 23. rujna - 9. listopada 2022.: Svečano otvaranje, Irski barokni orkestar, Katie Bray, mezzosopran, Tom Foster, dirigent, Katedrala, Varaždin, 23. rujna; Camerata Garestin, Palača Sermage, Varaždin, 24. rujna; Ansambl Dagda, Uršulinska crkva, Varaždin, 24. rujna

• 

  Tradicionalno svečani ugođaj s izravnim televizijskim prijenosom karakteristični je ugođaj koji prati početak uglednog hrvatskog nacionalnog festivala Varaždinskih baroknih večeri (VBV). Druga je važna tradicija, koja traje od 2006. godine, organiziranje svakog godišta festivala u suradnji s pojedinom državom-partnerom. Kako je u ovoj godini država-partner VBV-a Republika Irska bilo je logično da na Svečanom otvorenju nastupe irski glazbenici a da u publici bude i veleposlanik Irske Nj. E. Ruaidhri Mark Dowling, dakako u društvu gradonačelnika grada Varaždina dr. sc. Nevena Bosilja, Zdravka Zime, izaslanika predsjednika RH Zorana Milanovića  i dr. sc. Nine Obuljen Koržinek, ministrice kulture i medija RH ujedno i u ulozi izaslanice predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića. Budući da je mjesto događanja varaždinska Katedrala koncertu su nazočila oba biskupa, biskup u miru Mons. Josip Mrzljak i aktualni varaždinski biskup Mons. Joze Radoš, te brojni uglednici i festivalu trajno vjerna varaždinska publika. Hrvatsku himnu Lijepa naša domovina izveo je novoosnovani Varaždinski vokalni ansambl.

  

  Iako je protokolarni dio s pozdravnim govorima potrajao bilo je zanimljivo čuti uz sve pohvalne riječi i srdačne pozdrave mišljenje irskog veleposlanika Nj. E. Ruaidhrija Marka Dowlinga: „Irska je počašćena što može biti ove godine zemlja partner Varaždinskim baroknim večerima jer je ovo i sjajna prilika da gradimo kulturne veze između naših dviju zemalja. Irski barokni orkestar kao i drugi glazbenici koji iz Irske stižu u Varaždin pokazat će veličinu i jačinu barokne glazbe u Irskoj. Zahvaljujem kolegama u Irskom kulturnom institutu što promiču irske glazbenike u inozemstvu. Drago mi je i što ćemo u Varaždinu imati Irish corner na Kapucinskom trgu s irskom gastronomijom, glazbom i plesom. Zahvaljujem organizatorima Varaždinskih baroknih večeri na odličnoj suradnji i što ćemo zajedno na ovom festivalu omogućiti i glazbenicima iz Hrvatske i Irske da pokažu svoj talent, vještine. Predivan Varaždin je idealno mjesto za sve nas da uživamo u baroknoj glazbi“.

  Doista, sada već bogata brojem država-partnera tradicija VBV-a pokazuje mnoge pozitivne strane takve koncepcije. Naime, uz odlične glazbenike koji dolaze iz država s kojima se surađuje važna su i znatna programska obogaćenja budući da umjetnici izvode i djela svojih baroknih skladatelja koji su u svjetskim razmjerima manje poznati i rjeđe izvođeni. Zbog kiše je zanimljiv program nazvan Irish corner bio znatno osujećen i ostvaren u manjem opsegu ali i ono što je održano pokazalo je temperament irskih glazbenika i plesačica koji su na varaždinskom Kapucinskom trgu izvodili irsku tradicionalnu glazbu i plesove, a moglo se i kušati irske kulinarske specijalitete kao i dobro poznato Guinness pivo.

  

  Program svečanog otvorenja nazvan Dublinske veze obuhvaćao je devet skladateljskih imena, a kako je među interpretima bila i britanska mezzosopranistica Katie Bray izmjenjivali su se orkestralni naslovi s arijama iz opernih i oratorijskih naslova. Na početku izveden Concerto grosso Aleksandrov pir u C-duru, HWV 318 G. F. Händela svakako je bila povijesna posveta njemačkom baroknom velikanu koji je boravio u Irskoj gdje je uz ostale izvedbe bila održana i praizvedba njegova velebnog oratorija Mesija. Samostalne orkestralne izvedbe predstavile su još skladbu Overture in the Gran Festino Nicolòa Pasqualija, jednog od mnogih talijanskih majstora koji su djelovali u Dublinu i Engleskoj, Ples furija iz Gluckove opere Orfej i Euridika, Wq. 30, Simfoniju br. 4 u C-duru Pietera van Maldere, Belgijanca koji je neko vrijeme djelovao u Dublinu, te Sinfoniju Comistu u C-duru Jana Křtitela Vañhala, kao posebni obol traženju organizatora VBV-a da na svakom koncertu bude izvedeno neko djelo iz hrvatske glazbene baštine. U sastavu Irskog baroknog orkestra glavnina članstva irski su glazbenici, uglavnom gudači, dok su puhačke dionice izvodili uglavnom hrvatski specijalisti za autentično barokno muziciranje oboist Stjepan Nodilo, trubači Krešimir Fabijanić i Zvonimir Lazar, hornist Bruno Grošić, te udaraljkaš Rupert Čunko. Dirigent Tom Foster sigurnom je rukom vodio izvedbe i irskim gudačima valja priznati znatnu virtuoznost.

  Glasovnim je sposobnostima i bravurama pozornost plijenila mezzosopranistica Katie Bray iz čijeg životopisa saznajemo da je riječ o vrlo traženoj opernoj i koncertnoj pjevačici koja nastupa na brojnim pozornicama i podijima diljem Europe, dakako i u Irskoj nacionalnoj operi u Dublinu. Njezin sonorni i vrlo pokretan glas kao i znatna doza osjećajne uživljenosti došli su do punog izražaja u arijama Tommasa Giordanija Caro mio ben i Queen Mary's Lamentation, u ariji Dopo un'orrida procella iz Vivaldijeve opere Griselda, RV 718, u antologijskoj ariji Orfeja Che faro senza Euridice iz Gluckove opere Orfej i Euridika, Wq. 30, u ariji Water parted from the sea iz opere Artaxerxes Thomasa Arnea, kao i u ariji Ombra mai fu iz Händelove opere Xerxes, HWV 40.

  

  Svečano otvorenje 52. VBV proteklo je dakle na način svojevrsnog potpurija dobro poznatih kao i rjeđe izvođenih naslova potvrđujući znatne mogućnosti glazbenika koji su predstavili državu-partnera kao i uspjelu  suradnju s hrvatskim instrumentalistima. Na izlasku iz Katedrale brojne su goste dočekali posebni dodaci, novost projekta sonifikacije Varaždinskih baroknih večeri, umjetnički audio-vizualni prikaz podataka s 50. VBV-a, multimedijski projekt autora Predraga Krobota i Roberta Gečeka, a potom kod Starog grada ples i tradicionalni zvuci irske glazbe koje su predstavili članovi irske organizacije posvećene promicanju glazbe, plesa i jezika Irske Comhaltas Ceoltoiri Éireann. Kao što je uobičajeno prvu je festivalsku večer  obogatio vatromet koji je varaždinsko nebo obasjao nadasve raznolikim šarama i svjetlostima.

  Otkako su prije 52 godine utemeljene VBV zanimanje za baroknu glazbu u Hrvatskoj itekako je poraslo. Osobiti pak procvat festival je doživio sve većom koncentracijom gostovanja solista i ansambala koji se posvećuju autentičnom izvođenju baroknog repertoara, dakle što vjernijem poštivanju stilskih značajki karakterističnih za glazbenu praksu u 17. i prvoj polovici 18. stoljeća. To je dakako rezultiralo studijem izvođenja na glazbalima korištenima u baroknom razdoblju i u Hrvatskoj, te osnivanjem ansambala specijaliziranih za interpretiranje barokne glazbe, iako organizirani studij za izvođenje rane glazbe još ne postoji na srednjoškolskoj a niti na visokoškolskoj razini. Jedan od prvih takvih ansambala bio je ansambl Camerata Garestin utemeljen 2008. godine na poticaj varaždinskog violončelista Krešimira Lazara, uz suosnivače sopranisticu Ivanu Lazar, flautista Danija Bošnjaka i orguljaša Krešimira Hasa.

  

  Camerata Garestin česti je gost VBV-a a ove je godine nastup održan 24. rujna u Palači Sermage. U sastavu Ivana Lazar i Josipa Bilić, soprani, Berislav Puškarić, bas, Dani Bošnjak, flauta, Krešimir Lazar, violončelo i Krešimir Has, pozitiv predstavljen je program na kojemu su bile sonate Tomasa Cecchinija, dakle od Sonate prime do Sonate settime, sedam instrumentalnih sonata, s kojima su se izmjenjivale vokalno-instrumentalne skladbe iz zbirki Kleine geistliche Konzerte njemačkog baroknog majstora Heinricha Schütza. Prema godinama života i stvaralaštva Schütz pripada razdoblju ranog baroka, a činjenica da je glazbu učio u Veneciji kao đak na početku 17. stoljeća najvećeg autoriteta kakav je bio Giovanni Gabrieli, ogleda se kao temeljna značajka njegova stila. Pisani za glasove uz pratnju bassa continua, dakle okupljajući manji broj interpreta,  Schützovi su Mali duhovni koncerti kao uglazbljena biblijskih tekstova, a budući da nastali u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata koji je harao Zapadnom Europom, bili omiljeni repertoar izvođen ne samo u crkvama već i na dvorovima, u školama  te građanskim i seoskim kućama, svugdje gdje je bilo moguće okupiti sposobne izvođače i vrijeme posvetiti duhovnim meditacijama uz visoko vrijednu glazbu.

  Sopranistica Ivana Lazar već se mnogo puta dokazala kao nadasve sposobna interpretkinja baroknog repertoara. Izvodeći Schützove duhovne skladbe dosegla je novu razinu naglašenog senzibiliteta u donošenju ne samo stilski istančanih interpretacija glasom koji je kontroliran u svim položajima, intonacijski pouzdan i dinamički pažljivo dociran, već napose u načinu izvođenja kojim otkriva duboko razumijeva duhovnih tekstova i njihovih poruka. Tome se dobro uklapila mlada nada Josipa Bilić svojim zvonkim sopranom iako još s nedovoljno razrađenim izgovorom, dok je iskusni bas Berislav Puškarić plijenio pozornost osobito ugodnom bojom glasa i tehničkom sigurnošću.

  

  Kao osobito dojmljivi primjer Schützove skladateljske genijalnosti ističem tek naslov Wann unsere Augen schlafen ein, SWV 316 u kojemu su Ivana Lazar i Berislav Puškarić ostvarili predivno jedinstvo glazbe i teksta, poruku poduprtu baroknim figuralizmom, kojim je ranobarokni majstor glazbenim sredstvima ostvario ugođaj istinske vjere karakteristične za oblik duhovnog moteta. U cjelini publika je u intimnom prostoru Palače Sermage vidno uživala u muziciranju odlično pripremljenih članova Camerate Garestin,  čije su jednako instrumentalne izvedbe Cecchinijevih sonata, koje se smatra najranijim primjerima instrumentalne glazbe skladane na hrvatskome tlu, kao i duboko proživljene vokalno-instrumentalne interpretacije Schützovih duhovnih moteta, oplemenile festivalsku subotnju matineju. Sukladno razini izvedbi i pljesak je bio dugotrajan i srdačan.

  Istog drugog festivalskog dana 52. VBV  održan je u večernjem terminu u Uršulinskoj crkvi nastup irskog Ansambla Dagda kao tradicionalni koncert koji podržava Klub mecena VBV-a. Činjenica da u Varaždinu postoji grupa građana okupljenih u Klubu mecena VBV-a vrlo je pozitivni znak podrške festivalu a članovi Kluba uz godišnje uplate stalni su i posjetitelji koncerata.

  Ansambl Dagda utemeljile su u irskom gradu Corku 2014. godine violinistica Caitríona O'Mahony i čelistica Norah O'Leary sa željom izvođenja djela iz 17. stoljeća i to osobito onih koja su pisale skladateljice. Program kojega su sopranistica Clodagh Kinsella, Caitríona O'Mahony i Leonie Curtin, barokne violine, Norah O'Leary, barokno violončelo i Kieran Finnegan, čembalo pripremile za Varaždin nazvale su Velika glazbena turneja. Doista, bilo je to putovanje Europom u vremenu u kojemu su nastajala  djela baroknog stila počevši od našeg Ivana Šibenčanina  čiji su Responsorio di S. Antonio di Padova sve članice poletno izvele na početku večeri.

  

  Irci se dakako ponose svojim piscem Jonathanom Swiftom  (Dublin, 1667. – Dublin, 1745.) koji je svijetu podario antologijski fiktivni satirični putopis Gulliverova putovanja objavljen 1726. godine. Očito je djelom bio oduševljen i njemački barokni majstor Georg Philipp Telemann koji je samo dvije godine nakon izlaska Swiftova romana skladao Suitu za dvije violine „Gulliverova putovanja“,  TWV 40:108. Violinistica Caitríona O'Mahony vrlo je živo i simpatično opisala svaki stavak Telemannove suite a onda su obje violinistice u poletnom tempu, virtuozno i sigurno brojne zainteresirane slušatelje provele kroz glazbene opise peterostavačne suite.

  Na programu Ansambla Dagda bilo je nekoliko skladatelja čija djela manje poznajemo a čiji životopisi svjedoče kozmopolitizam i mobilnost glazbenika u razdoblju baroka. Tako je bila izvedena šarmantna Ciaccona op. 2 za barokno violončelo i čembalo Pietra Castruccija, talijanskog violinista kojega je Händel pozvao u svoj operni orkestar u London, potom T'amo tanto, arija za sopran iz zbirke The Musical Entertainer engleskog izdavača Georgea Bickhama, izvorno arija iz opere Artaseria talijanskog skladatelja koji je djelovao u Londonu Attilija Ariostija, te umilna, tipično irska melodija pjevana na keltskom Eileen Aroon Matthewa Dubourga, engleskog glazbenika koji je živio u Irskoj a povijest ga je zabilježila kao prvoga koji je ravnao praizvedbom Händelova Mesije održane u  Mr Neale's Music Hall u Dublinu 13. travnja 1742. godine.

  

  Talijanski violinist, skladatelj i teoretičar glazbe Francesco Geminiani bio je još jedan od Talijana koji se proslavio u Londonu. a boravio je i u Dublinu.  Njegova četverostavačna tipično barokna Sonata u d-molu op. 1 br. 2 s vrlo duhovitim fugatom u drugom stavku bila je prigoda za predstavljanje instrumentalistica iz Ansambla Dagda, a na kraju dobro nam poznata živahna arija Rejoice greatly iz antologijskog oratorija Mesija  kao i melodijski raspjevana cavatina Tomassa Giordana Caro mio ben bile su prigode za slušanje umilnog soprana Clodagh Kinsella. Na burni pljesak glazbenice su odgovorile ponavljanjem cavatine Caro mio ben.

  Osim doista lijepe glazbe mogli smo mnogo naučiti i o migracijama glazbenika u vrijeme baroka pa tako i upoznati djelovanje skladatelje poput velikog njemačkog genija G. F. Händela zaslužnog za stvaranje oratorija na engleskom jeziku, kao i talijanskog majsotra T. Giordana koji se u Dublinu zalagao za izvedbe opera na engleskom jeziku. Obojica su itekako obogatili irski glazbeni život razdoblja kojemu su posvećene VBV a na kojima ove godine posebno oduševljavaju glazbenici iz države-partnera Republike Irske.

  Pročitajte sljedeći nastavak ostvrta na 52. VBV

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 6. listopada 2022.

Piše: