Težnja ka programskoj autentičnosti uz respektabilnu izvođačku razinu

73. Dubrovačke ljetne igre: Dubrovnik na glazbenoj hridi, Điva Franetović Kušelj, flauta, Dubravka Šeparović Mušović, mezzosopran, Tomislav Fačini, dirigent; Koncert zatvaranja 73. Dubrovačkih ljetnih igara, Simfonijski orkestar HRT-a, Adela Zaharia, sopran, Filip Filipović, tenor, Ivan Repušić, dirigent

• 
  Koncert zatvaranja 73. Dubrovačkih ljetnih igara, Simfonijski orkestar HRT-a, Filip Filipović, tenor, Adela Zaharia, sopran
  
  Završnim koncertom (25. kolovoza 2022.) uz Simfonijski orkestar HRT-a, a pod vodstvom renomiranog dirigenta Ivana Repušića i nastupom solista – pjevačke dive Adele Zaharije i sjajnog mladog tenora Filipa Filipovića, Dubrovačke ljetne igre glamurozno su zaključile svoja umjetnička događanja.

  Ovoj gala-završnici prethodio je koncert (22. kolovoza 2022.) službenog dijela programa nazvan Dubrovnik na glazbenoj hridi – projekt koji se događa od 2018., a pokrenuo ga je dirigent i savjetnik za glazbu Igara Tomislav Fačini. Glazbena hrid jednim koncertom okupi ponajbolje dubrovačke glazbenike i soliste u komorni ansambl, prema potrebi koncepta programa, a u njega se redovito uvrsti bar jedno djelo dubrovačkog skladatelja. Ovakvo uključivanje glazbene sredine u kojoj se Igre događaju važna je inkluzivna isprepletenost dubrovačkih glazbenika i međunarodnog festivala na višoj, respektabilnoj performativnoj letvici i pozitivan način kako glazbeni dio Igara diše pulsom Dubrovnika.

  Ove godine Hrid je predstavila dvije solistice – Đivu Franetović Kušelj, flautisticu, te stalnu gošću ovog projekta i miljenicu dubrovačkog podija Dubravku Šeparović Mušović, mezzosopranisticu.

  
  Dubrovnik na glazbenoj hridi, Điva Franetović Kušelj, flauta

  Program je bio odlično sastavljen. Kammermusik br 1 Paula Hindemitha izvedena je prvi put 1922. godine i izazvala pravu kontroverzu među slušateljima. Strukturirana kao concerto grosso, u njoj se na najbolji mogući način očituje Hindemithov groteskni i inovativni duh. Sastav instrumenata za skladbu neuobičajen je – puhački kvartet, gudački kvartet, klavir i jedan ne-salonski instrument – sirena za uzbunu. Svirači su ovaj zahtjevan notni tekst izveli vrlo solidno, a povremena nekoherentnost i intonativna pokliznuća mogu se pripisati nedovoljnoj praksi sviranja ovakvih djela i nesigurnosti koju ono izaziva.

  Petra Osghijana, Hrid dubrovačkog skladatelja predstavila je djelom u prvoj autorovoj verziji Suite concertante za flautu solo i gudače. Flautistica Đive Franetović Kušelj predano je pripremila svoju dionicu, pazeći minuciozno na svaki protok glazbe, unoseći u neoklasičan skladateljski zapis mediteransku mirnu melankoliju. Izvedbu je donekle kvalitativno disbalansirao prateći gudački sastav, ne davajući potpuni angažman, pa je ovo Osghijanovo mladenačko djelo ostalo interpretacijski nedorečeno.  

  
  Dubrovnik na glazbenoj hridi, Tomislav Fačini, dirigent
  
  Moja majka guska Maurica Ravela pisana je originalno za klavirski duo, a godinu dana nakon nastanka sam autor ga je orkestrirao. U vrlo uspješnom aranžmanu Tomislava Fačinija orkestar se uvukao u bajkovit svijet glazbene priče i prenio nam nježnost Ravelovog glazbenog ozračja.  

  U Sedam španjolskih pučkih pjesama Manuel de Falla spaja tradicijsku španjolsku glazbu i neoklasični stil. Mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović unijela je neuobičajenu samozatajnost u užaren glazbeni svijet španjolske tradicijske pjesme, pa nas je zapljusnuo dojam izvjesnog interpretativnog eksperimenta, u kojem nam je nešto od sadržaja promaklo. Iako je dikcija solistice bila nejasna, a moramo naglasiti da je riječ u pjesmama isto toliko važna koliko i pjev, njena scenska uvjerljivost i emocionalna angažiranost uzbudila je publiku koja ju je nagradila gromoglasnim pljeskom.

  
  Dubrovnik na glazbenoj hridi, Dubravka Šeparović Mušović, mezzosopran, Lovro Merčep, saksofon

  Projekt Dubrovnik na glazbenoj hridi zanimljiv je i vrijedan projekt. Za ovakva djela i programe okupiti glazbenike koji rijetko sviraju djela modernističkog i suvremenog sloga ili ne sviraju zajedno kontinuirano, je i rizik. Jer, iako je svaki ponaosob član sastava odličan i pouzdan svirač, ne znači da će zajedno funkcionirati dobro. Možda bi trebalo iskoristiti glazbenike u Dubrovniku i napraviti festival u festivalu s više ovakvih koncerata, kako bi se dobila tražena homogenost. Ovakvim projektima glazbeni dio Igara dobiva svoju autentičnost i smislenost događanja baš u Dubrovniku. Sve ostalo je kopiranje bilo kojeg festivalskog programa u svijetu i slaganje tzv. koncepta bez koncepta.

  Dubrovačke ljetne igre ove godine nisu ponudile očekivanu festivalsku kvalitetu. Iako je bilo vrijednih koncerata, oni su se izgubili u cjelokupnom dojmu programskog siromaštva i beznačajnosti. Nadajmo se da će se sljedeće godine vodstvo Igara puno ozbiljnije angažirati i ponuditi publici uzbudljiviji i vidljiviji profil glazbenog koncepta Igara.
  
  
  Koncert zatvaranja 73. Dubrovačkih ljetnih igara, Simfonijski orkestar HRT-a, Ivan Repušić, dirigent, Adela Zaharia, sopran, Filip Filipović, tenor

  © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 5. rujna 2022.

Piše: