Energična sinteza stilova i guruovska uvjerljivost

73. Dubrovačke ljetne igre, Cory Henry, klavijature i vokal

• 

  „Jednostavno rečeno, dobitnik nagrade Grammy, skladatelj, producent, multiinstrumentalist i svestrani majstor klavijature Cory Henry budućnost je glazbe“ – tako počinje predstavljanje u programskoj knjižici koncerta kojeg smo slušali na sceni parka Gradac (17. srpnja 2022.). Sam kraj citirane rečenice ne bi smio biti olako shvaćen. Koncert je bio antipodalna točka svim koncertima na Ljetnim igrama, pa se nametalo razmišljanje što je to budućnost glazbe, koje glazbe i kojeg sadržaja.

  Cory Henry sintetizira nasljeđe afroameričke tradicijske glazbe – bluesa, soula, jazza, funka, fusiona popa i novih žanrova. I to nije ništa neobično. Potražite li informacije o bilo kojem bendu koji nije rigidno naslonjen na jednu formu i stil, ili pročitate muzikološke analize djela skladatelja klasične provenijencije, uočava se velik broj takvih glazbenih klastera. Sinteza stilova je trend kojim se služe današnji glazbenici, svjesno ili podsvjesno (zar nije već sve unaprijed na neki način citat?). Pitanje je dokad će, u najširem mogućem smislu, suvremena glazba moći nositi na svojim ramenima taj teret i kad će se tako složen sistem početi raspadati. Generiranje nekog potpuno novog stila iz današnje perspektive u kojem nam je vizionarski horizont zaslijepljen s mnoštvo filtera gotovo je nemoguć.

  

  Danas ono što preuzima nekad osnovne elemente muzike – ritam, melodija, harmonija, jest aranžman. Kad bismo izdvojili samo Henryevu improvizaciju na klavijaturama, bilo bi to najbliže jazzu, dok funk ritam basovske dionice daje potpuno drugu dimenziju. Ipak, nismo se mogli oteti dojmu da je gospel ono što je najviše dominiralo koncertom. Energija kojom Cory Henry isijava, njegova uvjerljivost da podigne ljude na noge i raspleše ih, bila je ona guruovska, energija koja mijenja stanje svijesti. Njegov propovjedački žar spojen s nesputanom izvedbom nikoga nije mogao ostaviti hladnim. „Glazba je univerzalni jezik, glazba nas ujedinjuje. Drži nas zajedno”, obratio se Henry auditorijumu. „Glazba je ljekovita, čini me sretnim kad sam tužan, a kad sam sretan, još sretnijim.”

  Publika je kao u vjerskom transu pratila njegove riječi, glazbu, reagirala na njegove pjevačke improvizacije, plesala, pljeskala i pjevala. Atmosferu do usijanja dovela je pjesma Holy Ghost u trajanju više od deset minuta.  

  

  Bilo bi nepravedno ne spomenuti članove njegovog benda, sjajne i kreativne glazbenike –klavijaturista Nicholasa Semrada, basistu Josha Easlya, bubnjara TaRona Locketta i prateće vokale Matiju Washington i Leneshu Randolph. I kao glazbena pozadina Henryevu nastupu i u solističkim dionicama pokazali su nevjerojatan dar nesputanosti. Neposrednost, od koje je klasična muzika često lišena, spojena s velikom kontrolom svega što se događa na sceni, ono je na čemu počiva temelj Henryeve glazbene sljedbe.

  Ovaj koncert bio je posljednji na europskoj turneji.

  © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 26. srpnja 2022.

  Izvođači:
  
  Cory Henry, glavni vokal
  TaRon Lockett, bubnjevi
  Nicholas Semrad, klavijature
  Josh Easley, bas
  Matia Washington, vokal
  Lenesha Randolph, vokal

Piše: