Emocionalna angažiranost izvođača i kvalitetna programska koncepcija

Dubrovački simfonijski orkestar, In memoriam Pavle Dešpalj, Danijel Detoni, klavir, Branimir Pustički, violončelo, Goran Tudor, saksofon, Ivan Hut, dirigent, Knežev dvor

• 
  
  Iako su gotovo sva djela maestra Pavla Dešpalja nastala u studentskim danima kompozicije, začudno je kojom  su vještinom napisana i s kojim emocionalnim nabojem. Njegov muzički timbar ostao je samo naizgled u akademski hermetičkom pismu, jer je svojim studentskim zadacima donio snažnu mladalačku osobnost i itekako u okviru same tradicionalne strukture preispitivao zvukovnost i tadašnji suvremeni skladateljski diskurs. Buntovništvo i česta forsirana artificijelnost postmodernizma nije dotakla njegov  neveliki opus, pa je  svoj integritet sačuvao od tadašnjih avangardnih kretanja. To nije ni u jednom segmentu njegovog stvaralaštva donijelo indolenciju ili manju uzbudljivost. Eventualni nedostatak tada imperativne (ne)upitne progresije kompenzira promišljanjem i savršenim balansom između emocija i intelekta.  Ostat ćemo u neznanju na koji način bi se dalje njegov glazbeni jezik razvijao, s obzirom na to da je nakon studija započeo uspješnu međunarodnu karijeru dirigenta.

  Dubrovački simfonijski orkestar, dirigent Ivan Hut i tri solista – pijanist Danijel Detoni, violončelist Branimir Pustički i saksofonist Goran Tudor, cjelovečernji program koncerta u Kneževu dvoru (17.6.2022.) posvetili su djelima Pavla Dešpalja. Najvećim dijelom zaslugom dirigenta Huta osmišljeni omaž nije bila puka formalna gesta. Emocionalna angažiranost svih izvođača bila je vidna, s obzirom na to da je maestro Dešpalj ostavio tokom života snažan utjecaj na sve sudionike ovog koncerta (uključujući i spisateljicu ovog članka, kojoj je maestro kao solistici višekratno dirigirao u koncertima s orkestrom), prvenstveno svojim nenametljivim, uvijek tako samorazumljivim glazbenim autoritetom.

  

  Uokvirena između dva ljupka kraća komada Čežnja i Omaggio a Bellini, Passacaglia i fuga za klavir i orkestar bile su točka glazbenog vrenja prvog dijela koncerta. Inspiriran kompleksnom partiturom, pijanist Danijel Detoni je u njoj pronašao svoj integrirani izraz i poistovjetio svoj nutarnji svijet sa skladateljevim. Iako napisana puno prije Detonijevog rođenja, vremenski procijep nije bio zapreka savršenom krugu koji se zatvara između skladatelja, skladbe, interpretatora i publike, i činilo se kako je ovo djelo napisano baš za ovog solistu svirača.

  Sudeći po Koncertu za violončelo, a i svakom solo nastupu violončela u okviru orkestralne partiture,  Dešpalju je taj instrument medij preko kojeg najbolje izražava svoj eros, svu invenciju i puninu muzičkog jezika. Namećući jedino svoj kultivirani i profinjeni nastup, čelist Branimir Pustički podredio je svoj izraz skladateljevom notnom zapisu i s velikom pažnjom krotio svoj ton, ravnotežu i fraziranje, nikad ne izlazeći iz okvira minucioznog tumačenja djela.

  Gordan Tudor, kojeg poznajemo kao odličnog saksofonistu ali i kao izvrsnog skladatelja, svakim svojim predstavljanjem na dubrovačkog glazbenoj sceni potvrđuje nadahnutu sposobnost raznovrsnog preskakanja prepona i zamki, a ovoga puta u Dešpaljevom djelu. Njegovoj fantaziji nema predaha i sumnje, a petarpanovska svježina leta nad zahtjevnom partiturom donijela je lakoću razumijevanja i neupitnu zanimljivost.

  I na kraju moramo spomenuti kako je koncert bio posveta umjetniku, skladatelju, dirigentu, akademiku i profesoru koji je svojim životom, svojom mudrom samozatajnošću i plemenitom, pažljivom finoćom permanentno vraćao dostojanstvo u glazbu i za glazbu. Velika je šteta što ova koncepcija i ovaj koncert nije uvršten u program ovogodišnjih Ljetnih igara, jer je po svojoj kvaliteti i po svom značaju za hrvatsku kulturu puno adekvatniji od nekih programa koje ćemo čuti na festivalu.

  © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 29. lipnja 2022.

  Izvođači:
  Dubrovački simfonijski orkestar
  Ivan Hut, dirigent
  Branimir Pustički, violončelo
  Daniel Detoni, klavir
  Gordan Tudor, saksofon
  
  Program:
  P. Dešpalj: Čežnja
  Fuga i passacaglia za klavir i gudače
  Koncert za violončelo
  Koncert za saksofon i gudače
  Omaggio a Bellini

Piše: