Emocionalni zapis jednog sjećanja i jedne boli

5. Dubrovačko glazbeno proljeće, 29. travnja - 17. lipnja 2022., Dubrovački simfonijski orkestar, Vid Veljak, violončelo, Marc Tardue, dirigent, Atrij Kneževa dvora

• 
  
  Uhodanom rutom Dubrovački simfonijski orkestar slaže svoje sezone i festivale i glavna je okosnica dubrovačkog glazbenog života, usprkos činjenici da se sirotinjski sele koncerti iz prostora u prostor, u pomanjkanju vlastitog. Grad je pokrenuo određene inicijative po tom pitanju, ali svi ti procesi su nasumični i tromi. Razloga je više, a jedan je i taj što od baštine i kulture ubiru se veliki novci, ali se i u nju ne vraća, ne ulaže dovoljno. Podkapacitiranost razumijevanja što kultura i umjetnost jest, kako funkcionira i koji joj je istinski značaj, u gradu kulture – kako volimo sebi tepati, opstaje kao uobičajena paradigma. Nadati se boljemu.

  S obzirom na to da publiku sačinjavaju većinom gosti u svom turističkom pohodu, pohvalno je da u program, ukoliko mu to dozvoli koncepcija, orkestar uvrštava djela hrvatskih skladatelja. Tim više je pohvalno ako potiče i izvodi praizvedbe, kao što je bio slučaj na koncertu održanom u okviru Dubrovačkog glazbenog proljeća (27. svibnja) u atriju Kneževa dvora.

  Koncert za violončelo i orkestar etabliranog i višestruko nagrađivanog hrvatskog skladatelja Davora Bobića starije srednje generacije emocionalni je zapis jednog sjećanja i jedne boli. Podijeljen u dva stavka – Sjećanje na Kijev i Bezdan, već je nazivima ukazao da se radi o recentno nastalom djelu, s obzirom na tragediju koja se događa u Ukrajini. Bobić je kijevski student i sa sobom nosi memoriju mjesta, genius loci što ga prati kao sjena u njegovim djelima, a kroz glazbene motive ustrajno nosi breme i ljepotu jednog davno upijenog kulturnog narativa. Solist na violončelu u usponu karijere, talentirani Vid Veljak, odgovorio je suvereno svim izazovima novonastalog djela, upravo i posvećenog njemu, iako u drugom stavku gubi ulogu soliste tonskim stapanjem sa zvukom cjelokupnog orkestra. Je li specifična akustika Dvora pridonijela tom stapanju ili je skladatelj upravo tako strukturirao djelo, podcrtavajući onaj sloj bezdana u kojem se individualnost gubi i pred njim smo svi jednaki, teško je reći. Izazov je interpretirati novo djelo,  interpretirati ga u određenoj akustici, a još teže evaluirati dok nije steklo svoj vlastiti uzlet i mjesto u percepciji publike. Žalobnost i tmaste, užasnute boje Bobićeve partiture ukazuju na pokušaj utiskivanja na notni papir jednog mladenačkog, sjetnog sjećanja, jednog tmurnog i bijesnog bezdana u kojem se koti tako nepravedna stvarnost.

  Praizvedbu su na programu uokvirila dva djela – amblemska simfonija Luke Sorkočevića br. 3 u D-duru, čiji se drugi stavak koristi pri svakoj reportaži ili dokumentarnom filmu o Dubrovniku, i Simfonija br. 4 u A-duru, op. 90 – Talijanska F. B. Mendelssohna.

  

  Iako se oba djela nalaze desetljećima na repertoaru orkestra, evidentno je bilo da je dirigent Marc Tardue, čest gost na dubrovačkoj pozornici, donio određenu svježinu u Mendelssohnovoj simfoniji. Orkestar je pod njegovim preciznim i pasioniranim uzmahom dobro reagirao, dok je pak Sorkočević započeo  nedostatkom inspiracije, pomalo istrošeno i vrlo nervoznog, oštrog tona. Drugi stavak nas je uvukao ponovo u sklad i mediteransku čulnost, kao priprema za prozračnost trećeg stavka.

  © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 30. svibnja 2022.

  Koncert održan: 27. svibnja 2022.
  
  Program:

  L. Sorkočević: Simfonija br. 3 u D duru
  D. Bobić: Koncertza čello, praizvedba
  F.B Mendelssohn: Simfonija br. 4 u A duru, Talijanska

Piše: