Korizmene glazbe svečanosti na najvišoj razini

31. svečanosti Pasionske baštine, 4. ožujka - 13. travnja 2022.: Osvrt na koncerte održane 19. ožujka 2022. u Crkvi sv. Blaža u Zagrebu, 10. travnja 2022. u Crkvi Marije Kraljice Apostola u Zaprešić te 13. travnja 2022. u Crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu

• Muka kao nepresušno nadahnuće kulture
  
  Cantores sancti Marci, Monika Cerovčec, sopran, Monika Leskovar, violončelo, Jurica Petar Petrač, dirigent, 31. Pasionska baština, Crkva sv. Blaža, Zagreb, 19. ožujka 2022.
  
  
  
  Tradicionalne svečanosti duhovne glazbe, festival Pasionska baština, ove je godine programski osmislila novoizabrana predsjednica Udruge Pasionska baština mr. art Eva Kirchmayer Bilić, pijanistica, umjetnička savjetnica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, pa stoga ne čudi da je glavnina vrlo bogatog programa održanog od 4. ožujka do 13. travnja bila posvećena glazbenim sadržajima. Iz završne zahvale predsjednice citiramo: „Ovogodišnje 31. Svečanosti Pasionske baštine održale su se od 4. ožujka (prvi korizmeni petak), te sadržavale čak 29 programa, od kojih 19 glazbenih (umjetničkih, amaterskih, tradicijskih/pučkih), tri izložbe, tri književna susreta i dva okrugla stola.

  Na programima je sudjelovalo više od 400 izvođača, te gotovo tisuću posjetitelja. Mrežne stranice Pasionske baštine, kao i one na društvenim mrežama, bile su redovito ažurirane, te su dosegnule gotovo 16 tisuća pregleda. Zbog poznatih okolnosti vezano uz obnovu crkvi i orgulja u središtu Zagreba, ovogodišnje 31. Svečanosti Pasionske baštine održale su se u crkvama u širem području Grada Zagreba, te u Velikoj Gorici, Zaprešiću, uz nastup u Sarajevu (BIH). Posebnu zahvalu upućujemo svim župnicima koji su vrata svojih crkvi otvorili programima Pasionske baštine, te se angažirali oko pripreme, organizacije i izvedbe koncertnih programa.“
  
  

  Činjenica da Udruga Pasionska baština djeluje već 31 godinu pod geslom Muka kao nepresušno nadahnuće kulture uključuje činjenicu, kako ističu organizatori svečanosti, da je „Kristova Muka i Uskrsnuće stožerna vrijednost koja je oblikovala ono što zovemo zapadno-europskom kulturom, inkulturiravši se u sve pore privatnog i javnog života.“ Takvo programsko usmjerenje oblikovalo je i ove godine sadržajnu stranu odabranih programa koji su donijeli doista vrlo bogat izbor iz hrvatske i iz svjetske riznice umjetničkih djela inspiriranih Kristovom mukom i uskrsnućem, riječju sadržajima vezanima uz vrijeme Korizme i Velikoga tjedna. 

  Dakako, zbog brojnosti ponuđenih programa, prvenstveno brojnih glazbenih programa, nije bilo moguće odazvati se na sve koncerte. U skladu s osobnim mogućnostima autorice napisa, ipak je ispunjena želja da se barem dijelom posveti pozornost tako velikom broju nastupa zagrebačkih i šire hrvatskih amaterskih zborova, kao i profesionalnih glazbenika.

  
  
  Koncert održan 19. ožujka u zagrebačkoj Crkvi sv. Blaža bio je naslovljen Pietá a nastupio je Oratorijski zbor Crkve sv. Marka Cantores sancti Marci pod ravnanjem svojeg voditelja Jurice Petra Petrača, uz sudjelovanje violončelistice Monike Leskovar i sopranistice Monike Cerovčec. Već je naslov koncerta upućivao na sadržaj fokusiran na prizor Blažene Djevice Marije koja u krilu drži tijelo sina, s križa skinutog preminulog Krista. Prizor je to ovjekovječen u mnogim djelima različitih umjetničkih izraza, a iz glazbenog su repertoara za evokaciju prizora Majke s mrtvim tijelom Krista podno križa odabrane dvije skladbe J. S. Bacha – četveroglasni korali Pred tobom padam nice i Komm süßer Tod, komm selge Ruh, BWV 478 u obradi norveškog skladatelja Knuta Nystedta, potom dvije skladbe britanskog skladatelja Johna Tavernera Svyati za violončelo i zbor i The lament of the Mother of God za sopran i zbor, te na kraju Stabat mater, op. 111 Knuta Nystedta za violončelo i zbor.

  Uz sve pohvale za promišljenu dramaturgiju koncertnog nastupa zbora koji počinje pjevom prvog Bachova korala iza leđa brojne okupljene publike u klupama i bočno se raspodijelivši polako dolazi pred oltar, kao i sve pohvale tehnički i umjetnički odličnoj violončelistici Moniki Leskovar i sigurnom, zvonkom pjevu sopranistice Monike Cerovčec, osobite pohvale valja uputiti dirigentu Jurici Petru Petraču za odabir programa. Naime, fokusiranje na tematiku Bogorodice s izranjavanim mrtvim sinom u krilu gotovo da je tražilo glazbene izraze karakterističnije za suvremenu produkciju. Tako je Jurica Petar Petrač pronašao u glazbenim ostvarenjima skladatelja Johna Tavernera (1944-2013) i njegovim skladbama iz 1995. i 1987. godine, te Knuta Nystedat (1915-2014), i njegovoj  Stabat mater iz 1987. godine upravo neophodnu bolnu izražajnost glazbenoga jezika oslobođene disonance. Životopisi Tavernera i Nystedta otkrivaju usku povezanost s vjerom kao pogledom na postojanje. Osobito je za Tavernera, kao na pravoslavlje preobraćenog vjernika, to uvjerenje imalo važan utjecaj. Stoga i ne čude njihovi odabiri tema i tekstova koje su kao skladatelji odabirali i koje su glazbeno evocirali. Iako mi nije poznato jesu li djela ove dvojice skladatelja već izvođena u Zagrebu, susret s tom glazbom koja u potpunosti korespondira s tragikom Golgote bio je otkriće i prigoda za poniranje u duhovnost svakom kršćaninu bliske simbolike Golgote i Velikog petka.
  
  Stala plačuć tužna mati

  Ženski zbor vokalnih sastava Siska i Petrinje, Zagrebački omladinski komorni orkestar, Margareta Klobučar, sopran, Tihana Herceg-Ivšić, mezzosopran, Jelena Blašković, zborovođa, Franjo Bilić, dirigent, 31. Pasionska baština, Crkva Marije Kraljice Apostola, Zaprešić, 10. travnja 2022.
  
  

  Odlazak u Zaprešić na Cvjetnicu bio je prigoda za slušanje antologijskog ostvarenja Giovannija Battiste Pergolesija Stabat mater dolorosa, djela koje je u ovoj Korizmi odzvanjalo iz mnogih sakralnih prostora u izvedbama brojnih glazbenika. U sklopu 31. Pasionske baštine u modernoj građevini zaprešićke Crkve Marije Kraljice Apostola nastupio je Ženski zbor vokalnih sastava Siska i Petrinje, projekt sisačkih pjevačica koje uvježbava Jelena Blašković i Zagrebački omladinski komorni orkestar (ZOKOR), a solističke su dionice izvodile sopranistica Margareta Klobučar i mezzosopranistica Tihana Herceg-Ivšić. Za orguljama je bila Katarina Javora a izvedbom je ravnao mladi dirigent Franjo Bilić.

  Sedam stavaka Pergolesijeve kantate za sola, zbor, gudače i bassocontinuo Stabat mater dolorosa sedam je slika plačuće Majke pod križem. Na tekstove katoličkog himna na latinskom jeziku ostvario je skladatelj baroknom idiomatikom tragiku Marijine žalosti za vrijeme Isusove muke pa je i u pogledu interpretacije te glazbe neophodna meditativna ozbiljnost. Kako je Ženski zbor sastavljen uglavnom od pjevačica kojima pjevanje nije profesija, moguće je pohvaliti njihovu predanost, iako zvučna slika nije u svim pojedinostima bila idealna.
  
  
  
  
  Predanost postavljenom zadatku bila je zamjetna i kod mladih gudača okupljenih u ZOKOR-u ali i njihovom je sviranju moguće nalaziti manjkavosti i poneku nesigurnost. Dakako, profesionalnost solistica, međunarodno afirmirane sopranistice Margarete Klobučar, koja je kao Siščanka očito rado nastupila sa svojim sugrađankama, te mezzosopranistice s bogatom opernom prošlosti Tihane Herceg-Ivšić, aktualno profesorice pjevanja u Glazbenoj školi Fran Lhotka u Sisku, izdizala se u tehničkom i napose interpretacijskom pogledu. Vodeći izvedbu sigurnim pokretima, Franjo Bilić postigao je cjelinu dirljive izražajnosti, što je slušatelje potaklo na dugi i burni pljesak. Dodatak, ponovljeni Amen, bio je ne samo poklon zadovoljnoj publici nego i dobrodošao završni akord uspješne koncertne večeri.
  
  Križni put hrvatskih skladatelja
  
  Akademski zbor Bazilike Srca Isusova u Zagrebu Palma, Hrvoje Trinki, orgulje, Franjo Klinar, dirigent, 31. Pasionska baština, Crkva Bezgrešnog Srca Marijina, Jordanovac, 13. travnja 2022.
  
  
  
  Zagrebački mješoviti zbor Palma jedan je od najuspješnijih zagrebačkih crkvenih zborova koji se nerijetko ogleda na koncertnim podijima kao i u natjecateljskim konkurencijama, osvajajući važne nagrade u domovini i inozemstvu. Poznato je da je njihov dom – Bazilika Presvetoga Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici, teško oštećen u potresima pa je za nastup u okviru 31. korizmenih svečanosti rješenje pružilo gostoprimstvo u Crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu. Bio je to posljednji koncert ovogodišnjeg festivala, 31. Pasionske baštine, budući da je već započeo Veliki tjedan i crkva se pripremala za posljednje dane Muke Kristove i dočekivanje radosti Uskrsa.

  Pod naslovom Križni put hrvatskih skladatelja poveo je stalni dirigent Palme Franjo Klinar sa zborom smještenim na koru uz orgulje brojne okupljene slušatelje, od kojih su mnogi vjerno pratili svečanosti duhovne glazbe hodočasteći zagrebačkim crkvama, na glazbeno putovanje postajama Križnog puta. Vjernicima dobro poznat obred Križnog puta, tužni put koji prati Kristovu muku od Pilatove osude kroz 14 postaja sve do smrti na križu, osmišljen je slijedom od 14 glazbenih točaka u kojima su se izmjenjivale zborske skladbe hrvatskih autora sa slobodnim improvizacijama orguljaša Hrvoja Trinke.
  
  

  Na početku je bila skladba Suscipe Domine 2016. godine preminulog uglednog orguljaša i skladatelja Anđelka Klobučara, potom Crux fidelis Ante Knešaureka, skladatelja, profesora i glavnog orguljaša Bazilike, te praizvedba nove partiture Simo hodi človek Ivana Josipa Skendera, posvećene Palmi, budući da je skladatelj bio i dirigent zbora. Na osnovana gregorijanskog korala skladao je Skender silabičkim pristupom tekstu dojmljivu i misaonu zborsku pjesmu. Slijedila je prva improvizacija Hrvoja Trinke koja je, kao i još tri potonje, pokazivala težnju spiritualnosti i mirnom poniranju u tajnu Muke, dakle bez vanjskih virtuoznih efekata i bilo kakve bravure.

  Od autorskih su skladbi izvedene još Cuminvocarem Vatroslava Lisinskog sa sopranisticom Nelom Katalenić Klinar u pouzdano otpjevanoj solističkoj dionici, Skenderov zbor De profundis, praizvedena je folklorno inspirirana skladba Poslušajte ljudi Franje Klinara, skladba za sopran i zbor Zdravo tijelo Šime Marovića, još jedno djelo Ante Knešaureka Ecce lignum crucis, a kraj je bio prepušten provjerenim ostvarenjima velikana hrvatske duhovne glazbe i to uglazbljenoj molitvi Oče naš Franje pl. Lučića i Molitvi Fanje Dugana. Zboraše Palme čulo se u prostranoj crkvi vrlo dobro, iako je akustika prostora prepreka jasnoći i razumljivosti izgovora.
  
  

  Više od mjesec dana korizmenih glazbenih svečanosti bila je doista izuzetna prilika za nastupe mnogih glazbenica i glazbenika, pjevačica i pjevača, bilo amatera ili pak profesionalaca, svih umjetnika koji u duhovnoj glazbi nalaze dodatno nadahnuće za bavljenje umjetnošću zvučanja. Uostalom, poznata je krilatica da se „pjevanjem dvostruko moli“. U publici, iako su koncerti održavani u sakralnim prostorima, vjerojatno nisu bili isključivo vjernici. Glazba nedvojbeno može biti duševna hrana, ali ona je i duhovno obogaćenje i estetski užitak. U tako bogatom programu kakav su pripremili organizatori i predsjednica Udruge Pasionska baština mag. art Eva Kirchmayer Bilić, koja je prije svakog koncerta dala uvodnu riječ, po njegovu završetku uručivala cvjetiće izvođačima, a osigurala je za svaki koncert i ukusne informativne programske listiće s rasporedom djela i njihovim kratkim opisima kao i sa životopisima interpreta, zacijelo je svatko mogao pronaći ono što ga najviše ispunjava. Jednako oni koji su pjevali i svirali pred oltarima kao i uvijek brojni posjetitelji u crkvenim klupama.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 20. travnja 2022.

Piše: