Bogat festivalski program na zadovoljstvo brojne publike

51. Varaždinske barokne večeri, 17. - 29. rujna 2021.; Osvrt na šest koncerata održanih u sklopu VBV-a od 23. do 26. rujna 2021.

• 
  
  Od četvrtka 23. do nedjelje 26. rujna održano je u okviru 51. Varaždinskih baroknih večeri (VBV) šest koncerata u varaždinskim prostorima i nekoliko izvan Varaždina na kojima su nastupili hrvatski, slovenski i mađarski glazbenici, čime su potvrđene bitne značajke ovog jedinstvenog, stilski definiranog, nacionalnog a međunarodno priznatog i afirmiranog glazbenog festivala, jedinog u kontinentalnoj Hrvatskoj.

  Ansambl Responsorium, koji je 23. rujna nastupio izvan Varaždina i to u Župnoj crkvi Djevice Marije Kraljice svete Krunice u Novom Marofu, imao je na repertoaru Vesperae Beatae Mariae Virginis Francesca Uspera, dakle glazbu koja pripada hrvatskoj baroknoj baštini. Slovenski Ensemble Ingenium, kao predstavnik države-partnera Republike Slovenije, izvodio je iste večeri 23. rujna u varaždinskoj Uršulinskoj crkvi motete Gabriela Plavca, Isaaca Poscha i Vinka Jelića, objedinivši tako baštinu nastalu na slovenskom tlu s ostavštinom hrvatskog baroknog skladatelja koji je djelovao u Francuskoj. Gosti iz Mađarske – Bacchus Consort, u Velikoj su koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu 24. rujna oduševljavali glazbom iz Južne Amerike (Peru, Bolivija, Venezuela) koja je u 18. stoljeća nastajala u spoju domicilne narodne glazbe s utjecajima europskog baroknog idioma koje su donosili jezuitski misionari. Ansambl Early Delight oduševio je na matineji u Dvorcu Trakošćan 25. rujna pomno biranim popjevkama iz repertoara engleskih kasnorenesansnih i ranobaroknih majstora. Hrvatski barokni ansambl pak izveo je 25. i 26. rujna u Crkvi sv. Nikole svih šest Brandenburških koncerata J. S. Bacha. Uz ove koncerte koji su ulazili u festivalsku konkurenciju za nagrade, slušala sam i koncert 26. rujna u Belcu.
  
  

  Dakle, dokazana je usmjerenost varaždinskih svečanosti barokne glazbe na hrvatsku baštinu, uključivanje nacionalne baštine države-partnera, proširivanje repertoara na glazbu iz vremena baroka skladanu izvan europskih okvira, kao i trajno posvećivanje pozornosti djelima najvećih glazbenih genija koji su stvarali u razdoblju 17. i prve polovice 18. stoljeća. Ovakva koncentracija svih stilskih i programskih opredjeljenja za varaždinski festival nije rijetkost, ali je u konkretnom slučaju itekako očita.

  Ansambl Responsorium, u kojemu su pjevači Roman Melisch, cantus, Jacopo Facchini, altus, Riccardo Pisani, tenor, Marco Saccardin, quintus, Darko Soler, bassus, s instrumentalnim sastavom u kojemu su Silvio Richter, violina, Adám Jakab, alt trombon, Tin Cugelj, tenor trombon i umjetničko vodstvo, Maximilien Brisson, bas trombon, Augustin Mršić, viola da gamba i Mario Penzar, organi di legno, predstavio je izbor iz ostavštine jednog od najistaknutijih hrvatskih skladatelja iz razdoblja ranog baroka koji je najvjerojatnije rođen u Poreču a djelovao je u Veneciji. Otkrića njegovih rukopisa zahvaljujemo istraživačkom maru muzikologa dr. sc. Ennija Stipčevića koji je o skladatelju imena Francesco Sponga-Usper objavio monografiju još 2008. godine (MIC, Zagreb). Uz Usperove psalme iz njegove zbirke Salmi vespertini iz 1627., ricercare i misne stavke iz 1614. godine, uvježbao je Ansambl Responsorium i nekoliko ricercara Vinka Jelića, hrvatskog ranobaroknog skladatelja rođenog u Rijeci, te Toccatu secondu iz 1598. Claudia Merula i skladbu Sancta Maria, concerto à 5 iz Apparato musicale Amantea Franzonija iz 1613. godine. S uvodnim koralom Deus in adjutorium program je naslovljen kao Vesperae Beatae Mariae Virginis, dakle Večernje Blažene Djevice Marije.
  
  

  Međunarodnog sastava, Ansambl Responsorium prvom je javnom izvedbom odabranog programa potvrdio svoju usmjerenost na istraživanje i stilski povijesno utemeljeno izvođenje ranobarokne glazbe. Kvintet muških solista raspolaže neophodnim rasponom glasova – od visokih tonova kontratenora (cantusa) do sonornih tonova basa, a instrumentalisti muziciraju na replikama povijesnih glazbala, što sve pogoduje ostvarivanju izvorne zvukovnosti koja upravo nastupom u crkvenom prostoru dobiva i potreban akustički podatan vanjski okvir.

  Zvukovnost baroknih trombona, viole da gambe i baroknih orgulja po definiciji je prigušenija od modernih instrumenata, a pjev vrsno stilski obučenih vokalista jednako ostaje u nešto tišim dinamikama. Sve u svemu, cjelina odabranog programa dužinom trajanja neminovno dovodi do izvjesnog zasićenja, budući da je uho današnjeg slušatelja nedvojbeno naviknuto na veće dinamičke raspone i veću melodijsko-harmonijsku raznolikost. Pa ipak, Ansamblu Responsorium valja odati priznanje za vjerodostojnost i poštivanje izvođačkih zakonitosti u odnosu na ranobarokni repertoar i njegovu povijesno osviještenu interpretaciju.

  Slovenski sastav koji se posvećuje izvođenju barokne glazbe a djeluje pod nazivom Ingenium Ensemble predstavio se u sastavu Blanka Čakš i Petra Frece, cantus, Blaž Strmole, tenor, altus, Domen Anžlovar, tenor, altus, Matjaž Strmole, bassus, tenor, Ambrož Rener, bassus, Domen Marinčić, viola da gamba, čembalo i Tomaž Sevšek, pozitiv. Na programu njihova koncerta u Urušulinskoj crkvi 23. rujna bile su skladbe Gabriela Plavca Gaudeamus omnes Domino à 8, Dic Maria quidvidisti à 4, Ave mundi spes Maria à 4, Salve Regina super Qualvive à 6 i Magnificat super Aspice Domine à 8, potom Isaaca Poscha Ego dormio, Cantate Domino, Vulnerasti cor meum, Exsultate Deo i Quemadmodum desiderat, zatim Vinka Jelića Benedicam Dominum, Dominus Deusmeus i Audivi vocem, nadalje intabulacije skladbi Georga Prennera Ave verum corpus i Conceptio est hodie te Jacobusa Hanlda-Gallusa O beata Trinitas cae qualis una Deitas i diminucija glazbe Julija Skjavetića Era il bel viso.
  
  
  
  S gledišta muzikoloških istraživanja, očite su poveznice između hrvatske i slovenske povijesti glazbe budući da nalazimo skladatelje nacionalnog podrijetla koji su djelovali u inozemstvu a vrlo su često pripadali crkvenim redovima. Slovenska glazbena historiografija bilježi tako skladatelje za koje bismo suvremenim rječnikom rekli da su bili u emigraciji, zacijelo zbog boljih životnih uvjeta ali i većih mogućnosti za stvaralački rad. Takav je primjerice Gabriel Plavec Carniolus iz Kranjske, koji je djelovao u njemačkom gradu Mainzu, dok je Austrijanac podrijetlom Isaac Posch djelovao na području današnje Slovenije. Usporedivo je to sa životopisom Riječanina Vinka Jelića koji je djelovao u Francuskoj, dok je Šibenčanin Julije Skjavetić ostao u domovini. Iako je dakle u okvirima svjetske muzikologije riječ o tzv. malim majstorima, njihova glazba odaje vrsno poznavanje stilskih odrednica ranoga baroka i svojim su motetima znatno obogaćivali ne samo sredine u kojima su djelovali, nego su i ostavili vrijedne rukopise nadahnute duhovne glazbe u svjetskim okvirima.

  Sekstet pjevača i dvoje instrumentalista okupljenih u Ingenium Ensembleu interpretacijama su isticali upravo vrijednosti odabranih skladbi, ali i svoje nadasve dojmljive izvođačke sposobnosti. Odlični glasovi svih šestoro pjevača, koji su se izmjenjivali u manjim grupama, uz preciznu pratnju pozitiva i viole da gambe ili čembala ostvarili su koncertnu cjelinu visoke razine izvođačkog umijeća, pjevačke virtuoznosti i ukupne stilske vjerodostojnosti. Izvođenjem pak intabulacija i diminucija dodana je osobita, baroknom razdoblju prispodobiva stilska nadopuna koja je uz nadasve dojmljive vokalne izvedbe upotpunila i oplemenila program. Sve navedene pohvale osigurale su gostima iz Ljubljane festivalsku Nagradu Ivan Lukačić, koju im je dodijelio žiri u sastavu dr. sc. Zdenka Weber, predsjednica, s članovima, profesorima na Glazbenoj školi u Varaždinu – dr. sc. Davorom Brđanovićem, Natašom Maričić, Dadom Ruža i Predragom Šantekom.
  
  

  Pitoresknost i šarolikost odjeće kao i instrumentarija kojima se mađarski ansambl Bacchus Consort predstavio na koncertu 24. rujna u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu već su vizualno zaintrigirali publiku. Naime, riječ je o glazbenicima okupljenima od 2014. godine sa željom izvođenja renesansne i ranobarokne glazbe uz uvođenje elemenata narodne glazbe, izvodeći tako program koji je u svoje vrijeme mogao zabaviti slušatelje – od taverni u kojima se okupljao puk sve do aristokratskih dvorova s nešto sofisticiranijim ukusom. A razigrani i raspjevani mađarski glazbenici tumače nadalje da je na srednjovjekovnim svečanostima i društvenim događanjima bilo itekako rasprostranjeno ispijanje dobroga vina, kušanje probrane hrane i slušanje žive glazbe, tako da je bog vina Bakho bio inspiracija za imenovanje njihovog sastava.

  Povijest kolonizacije Južne Amerike u uskoj je vezi s evangelizacijom koju su provodili misionari. Bez ulaženja u sve elemente tih dugih procesa koji su rezultirali mnogim pozitivnim ali i vrlo negativnim posljedicama, činjenica je svakako da je i glazba imala svoje mjesto u edukaciji i kristijanizaciji lokalnog stanovništva. Na tim se tragovima temelji program kojim se na 51. VBV predstavio Ansambl Bacchus čiji su članovi, pjevači Judit Andrejszki, Sára Bolykii György Geiger s Andreom Molnár, blok flauta, Eszter Gaál, violina, Zsófia Szabó, violina i viola da gamba, Zsolt Szabó, violone, Balász Laczkó-Pető, udaraljke, Artúr Schallinger-Foidl, gitara, viola da gamba i umjetničko vodstvo, toliko oduševljeni živošću južnoameričkih ritmova i pjevnošću melodija, koje u glasovima spojenima i praćenima europskoj glazbenoj kulturi primjerenim instrumentima ostvaruju ipak pomalo začudne rezultate, da ne posustaju u dobrom raspoloženju i želji da svoju radost dijele s nazočnim slušateljstvom. Imena južnoameričkih skladatelja i zapisi njihove glazbe nađeni su u peruanskim, bolivijskim i venezuelanskim zbirkama.

  

  Koliko je pak sve to doista autentično, koliko je vjerodostojno i koliko odgovara praksi vremena na koje se referira, dakle na 18. stoljeće u jezuitskim misijama u Južnoj Americi, za ovu prigodu doista zanemarujem. Trebalo bi više vremena za udubljivanje u problematiku, ali ipak navodim samo jedan podatak. Naime, kada sam 2020. godine bila na hodočašću Majci Božjoj od Guadalupe u Meksiku imala sam priliku u prilično udaljenim mjestima od Mexico Citya, dakle glavnoga grada, vidjeti predivne, zlatom bogato ukrašene i u europskom baroknom stilu velebno izgrađene crkve koje potječu upravo iz vremena 18. stoljeća i španjolske kolonizacije južnoameričkih krajeva. Pa kako postoje zapisi o izvođenju glazbe španjolskih baroknih skladatelja u tim dijelovima globusa, moguća su i povezivanja s folklorom primarne populacije koja je preuzimala utjecaje iz Europe kao što je preuzimala i vjeru i druge društvene običaje.

  Doista, postoje u španjolskoj muzikologiji istraživanja i tog dijela prošlosti i baštine, pa ako je prema doktoru muzikologije sa Sveučilišta u Granadi Javieru Marín-Lópezu (rođen 1977.), riječ je o folklornoj glazbi 18. stoljeća „koja je u biti hibrid europske tradicije i tradicijske glazbe s područja Anda“. Mladi znanstvenik to područje očito dobro poznaje budući da je doktorirao na temu o glazbi u meksičkoj Katedrali, pa se zadovoljimo za ovu priliku tim tumačenjem. Zanimljivo je da se tom repertoaru posvećuju i mađarski glazbenici, iako smo već slična iskustva upravo na VBV imali kada je država-partner bila Kraljevina Španjolska. Ali, zašto ne? Jer, svi smo se dobro zabavili – oni na podiju kao i mi u publici, sve misleći na vrijeme baroka!
  
  

  Ansambl Early Delight osnovan je 2019. godine i u njemu su okupljeni sopranistica Anabela Barić, kontratenor Franko Klisović, blok-flautist i oboist Stjepan Nobilo, lutnjist i teorbist Izidor Erazem Grafenauer i Fran Petrač, koji svira violone. Imena su poznata iz skupina mladih hrvatskih glazbenika koji se posvećuju izvođenju rane glazbe, a činjenica da se žele baviti posebno glazbom britanskih, pa i hrvatskih skladatelja 16. i 17. stoljeća, očito ih zbližava u zajedničkim ukusima.

  Pod nazivom programa San glazbene noći nanizali su Anabela Barić i Franko Klisović s prijateljima doista umilne, slatke i osjećajne pjesme Johna Dowlanda – neodoljivu Come Again, Sweet Love iz 1597. godine također, potom dirljive arije iz opera Vilinska kraljica i Kralj Arthur Henrya Purcella, te uz instrumentalne sonate Giovannija Battiste Fontanea i Tomasa Cecchinija, još i The Grace's Dance iz opere Venera i Adonis Johna Blowa. Cjelina programa, koji je trajao nešto više od sat vremena, bila je doista snovita i puna posebne ugode i dražesti. Čistoća glasova i virtuoznost, jednako pjevačka kao i sviračka, temelji su na kojima novi mladi sastav zacijelo može graditi dalje. A nama koji smo tog subotnjeg jutra 25. rujna bili u Dvorcu Trakošćan, izuzetno se dopao taj mladenački glazbeni san, samo u konkretnom slučaju ipak jutarnji!
  
  

  U sada već 22. godini djelovanja dobio je Hrvatski barokni ansambl, čija je utemeljiteljica svakako najuglednija hrvatska violinistica specijalizirana za povijesno osviješteno izvođenje barokne glazbe Laura Vadjon, profesorica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, glazbenica sa znatnom međunarodnom reputacijom, priliku da na dva koncerta izvede svih šest Brandenburških koncerata J. S. Bacha. U festivalskim okvirima, ne samo u našoj maloj Hrvatskoj nego i mnogo šire na sličnim stilski definiranim manifestacijama, nedvojbeno velika prilika i ne mali privilegij. Dakle, 25. i 26. rujna u Crkvi sv. Nikole okupilo se slušateljstvo željno Bachove glazbe i vjerno svojem festivalu.
  
  Nažalost, doista nažalost, već smo u prvom koncertu bili razočarani jer su prirodni rogovi zvučali nedopustivo falš i Brandenburški koncert br. 1 za 2 horne da caccia, 3 oboe, piccolo violinu, gudače i basso continuo u F-duru, BWV u ovoj izvedbi svakako ćemo zaboraviti. Istina je da corno da caccia nije lako svirati intonacijski čisto, ali onda se mora uzeti svirače koji to znaju i mogu. Ovako, sav je daljnji trud pa i sviranje koje može proći jednostavno diskvalificirao nastup HRBA-e jer na međunarodni festival ugleda kakav su godinama gradile VBV ne dolazi se sa studentima koji su u fazi učenja. Kako drugu večer nisam mogla zbog koncerta u Belcu doći na nastavak Brandenburške fešte, ne mogu osobno svjedočiti, ali pričalo se kako je nastup sopranistice Nikoline Hrkač u izvedbi Bachove kantate Jauchzet Gott in allen Landen, BWV 51, bio za svaku pohvalu.
  
  
  
  Sa svoje strane pohvale mogu uputiti mladoj varaždinskoj sopranistici koja studira na Sveučilištu u Beču – Luciji Spevec i lutnjistu Igoru Paru, koje sam slušala u predivnoj baroknoj Crkvi svete Marije Snježne u Belcu 26. rujna. Ambijent jedne od najljepših baroknih crkava u Hrvatskoj i program Lute Songs & Tonos Humanos, u okviru kojega su Lucija Spevec, zvonkim i gipkim sopranom, praćena na lutnji u rukama iskusnog Igora Para, izveli skladbe Johna Dowlanda, Orlanda Gibbonsa, Roberta Johnsona, Joséa Marina, Jean-Baptistea Lullya i Gaspara Sanza, izmjenjujući se u duu ili pak lutnja solo, učinili su koncert posebnim draguljem festivala. Pružiti priliku mladima, pa makar i izvan festivalske konkurencije za nagrade već kao nadopunu manifestaciji, koja tako postaje total baroque, očito je hvale vrijedno.
  
  Lucija Spevec svoje je debitantsko sudjelovanje potvrdila s čak tri nastupa i to u Gornjem Knegincu, Vinici i u navedenom Belcu, a prilike za nastupe izvan Varaždina imali su još i sopranistica Marta Lončar s lutnjistom Diegom Leverićem (Nedelišće, Križevci), orguljašica Stina Strehar (Varaždinske Toplice),  Bacchus Consort (Ludbreg), Marko Đurakić, orgulje i Ana Fortuna, sopran (Miholec, u suradnji sa Ciklusom Heferer), Ansambl Early Delight (Šmarje pri Jelšah, Slovenija, Krapina) i sopranistica Kristina Owais s orguljašem Nikolom Cerovečkim (Sveti Juraj na Bregu, Krapina). Dokazano umjetnički ravnatelj Davor Bobić, koji je na 51. VBV imao i dvije praizvedbe – prvu na varaždinskoj tržnici i drugu skladbom nazvanom Hymnus Owais, koncertima izvan Varaždina čini dobro glazbenicima ali i manjim sredinama, u čije crkve dovodi odlične mlade umjetnike i vrhunsku baroknu glazbu. Tako su svi sretni i zadovoljni.

  

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 11. listopada 2021.

  Koncerti u sklopu 51. Varaždinskih baroknih večeri obrađeni u tekstu:

  Ansambl Responsorium, Župna crkva Djevice Marije Kraljice svete Krunice, Remetinec - Novi Marof, 23. rujna 2021.
  
  Ingenium Ensemble, Uršulinska crkva, Varaždin, 23. rujna 2021.

  Bacchus Consort, Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu, 24. rujna 2021.
  
  Ansambl Early Delight, Koncert uz baroknu kavu, Dvorac Trakošćan, 25. rujna 2021.

  Hrvatski barokni ansambl, Avec plusieurs instrumenta, Laura Vadjon, umjetničko vodstvo, 25. rujna 2021.
  

  Lucija Spevec, sopran, Igor Paro, lutnja, barokna gitara, Crkva Svete Marije Snježne, Belec, 26. rujna 2021.

Piše: