Vrsni glazbenici iz države-partnera Slovenije

51. Varaždinske barokne večeri, 17. - 29. rujna 2021.; Osvrt na četiri koncerta održana u sklopu VBV-a od 20. do 22. rujna 2021.

• Četiri koncerta o kojima je riječ predstavila su soliste i ansambl iz Slovenije, koja je bila država-partner ovogodišnjih 51. Varaždinskih baroknih večeri, pokazavši da u našem neposrednom susjedstvu djeluju vrsni glazbenici specijalizirani za autentično izvođenje baroknog glazbenog repertoara. Takvu tvrdnju potvrđuje izvođenje mlade orguljašice Stine Strehar na orguljama varaždinske katedrale 20. rujna, muziciranje nadasve preciznog Bora Zuljana na lutnji u Crkvi sv. Florijana iste večeri, zatim nastup izrazito originalne mlade slovenske pjevačice Tanje Vogrin u Županijskoj palači 21. rujna, a koja samu sebe prati na harfi, kao i koncert slovenskog ansambla za ranu glazbu Nova Schola Labacensis, koji se predstavio u Crkvi sv. Florijana 22. rujna. Dakle, tri večeri zaredom varaždinska je publika svjedočila očito dobro uznapredovanom razvoju za stilski obaviješteno izvođenje barokne glazbe koje njeguju slovenski glazbenici i to u najvećoj mjeri školovani na inozemnim učilištima specijaliziranima za autentičnu interpretaciju i afirmiranje glazbala razdoblja.

  Na orguljama varaždinske katedrale mlada slovenska orguljašica Stina Strehar izvela je djela Nicholasa Bruhnsa, Jana Pieterszoona Sweelincka, Dietricha Buxterhudea i J. S. Bacha, pokazavši ne samo veliku nadarenost nego i znatne tehničke sposobnosti. Orguljašica rođena 1996. godine glazbeno je obrazovanje započela na Konzervatoriju za glazbu u Ljubljani, nastavila na Mozarteumu u Salzburgu, gdje je diplomirala s posebnim odlikama i trenutno završava magisterij, a dodatno se usavršavala i na Pariškom konzervatoriju, kao i na majstorskim tečajevima uglednih svjetskih orguljaša. Višestruka je dobitnica nagrada na međunarodnim i državnim natjecanjima, a prije nastupa u Varaždinu Stina Strehar rekla je: „Prvi sam put na Varaždinskim baroknim večerima i počašćena sam što sam imala priliku nastupiti ovdje“. Pa ako je i prvi put, zacijelo ne treba biti i jedini, jer svojim je muziciranjem gošća iz Slovenije osvojila simpatije varaždinske publike koja ju je ispratila dugim pljeskom.
  
  

  Nakon koncerta u Katedrali vjerni su se poklonici barokne glazbe odšetali do novouređene, prostorno male ali po baroknim ukrasima vrlo lijepe Crkve sv. Florijana, u kojoj ih je dočekao slovenski glazbenik Bor Zuljan, koji je izveo niz minijatura jednog od najpoznatijih engleskih lutnjista Johna Dowlanda. Zuljan je u francuskim novinama nazvan „revolucionarom lutnje“ jer se specijalizirao posebno za glazbu renesanse, ponovno otkrivajući zaboravljenu improvizaciju i sviračke tehnike i instrumente. Redovito nastupa diljem svijeta kao solist i u ansamblima, a često se posvećuje i komornoj glazbi svirajući u duu s afirmiranim kolegama. Bor Zuljan čest je gost međunarodnih festivala u Sloveniji i izvan svoje domovine, a gostovao je osim u europskim državama još i u SAD-u, u Kini i Alžiru. Snimio je i nagrađivane nosače zvuka za nekoliko europskih izdavačkih kuća. Repertoarom Dowlandovih skladbi koje je predstavio varaždinskoj publici pokazao je Bor Zuljan sve značajke talentiranog glazbenika koji na lutnji svira vrlo precizno, intonacijski sigurno i nadasve muzikalno oblikuje dinamiku i fraziranje na tom delikatnom instrumentu. Na kraju mu se spontano iz publike pridružila pjevačica i zajedno su izveli nekoliko dodataka iz ostavštine pjesama Johna Dowlanda za glas i lutnju, uz ostalo i Dowlandov moglo bi se reći hit – Come again, sweet love, što je izazvalo oduševljenje i želju da se čuje možda i cjelovečernji program na kojemu će lutnja biti prateća nadopuna vokalnom umijeću.

  Slovenska mezzosopranistica i harfistica Tanja Vogrin predstavnica je onog dijela specijalista za oživljavanje barokne prakse koja predstavlja pjevače koji se sami prate na nekom glazbalu. Pjevačica koja je pjevanje učila kod Dušanke Simonović, Jolande Korat, Annemarie Zeller i Johanne Borowski-Isser, a harfu kod Dalibora Bernatovića, Eve Hoffellner, Arcole Clark i Ágnes Polónyi u Sloveniji i Austriji, diplomirala je 2009. godine na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu, a kako se usmjerila na izvođenje rane glazbe, magistrirala je na uglednoj Scholi Cantorum Basiliensis u Švicarskoj. Tanja Vogrin jedna je od osnivačica Concerto di Margherita, ansambla koji djeluje u Švicarskoj, a okuplja umjetnike opredijeljene za oživljavanje izvođačke prakse samopraćenja. U Grazu predaje barokno pjevanje i baroknu harfu na Konzervatoriju J. J. Fux te vodi vokalni ansambl za ranu glazbu na Sveučilištu KUG, također u Grazu. Susret s praksom samopraćenja bio je novost i za nas u publici, a program kojim se pod nazivom Cantare suonando, dakle Pjevati svirajući predstavila Tanja Vogrin, oduševio je bogatstvom izraza, širokim dijapazonom izraženih osjećaja, kao i raznolikošću skladateljskih imena koja uglavnom poznajemo iz povijesti glazbe a da doista rijetko imamo priliku čuti njihova djela. Već sam popis skladateljskih prezimena pokazuje širinu ponude: Monteverdi, Kapsberger, Campian, Trabaci, Sigismondo d'India, Froberger, Frescobaldi, Rossi, Dowland, De Cabezon i Caccini, a kad se tek čuje sve te uhu vrlo ugodne melodije i skladne harmonije, postaje jasno s koliko pozornosti i stručnosti glazbenica Tanja Vogrin odabire repertoar. Izvedbe su bile potpuno u skladu s radošću susreta s rijetkom glazbom. Doista, Tanja Vogrin rijetko je zanimljiva solistica koja lijepo pjeva i samu sebe prati lelujavim zvucima harfe, na sveopće zadovoljstvo slušatelja. Može joj se poželjeti samo puno daljnjih nastupa i uspjeha.
  
  

  Pretežno glazbena ostvarenja 16. stoljeća, dakle zvukovlja renesansnoga sklada, bila su na programu Nove Schole Labacensis, jedinstvenog slovenskog ansambla za ranu glazbu koji čuva i nastavlja tradiciju prve takve družine koja se zvala Schola Labacensis. Specijalizacija za izvođenje europske srednjovjekovne, renesansne i barokne glazbe temeljno je opredjeljenje koje okuplja glazbenike, ali opis njihove djelatnosti upućuje i na izvedbe arapske muwashahat, grčke rembetiko i slovenske narodne glazbe. U varaždinskoj Crkvi sv. Florijana, u tom vizualno i akustički doista lijepom i intimnom duhovnom ambijentu, izveli su članovi ansambla Nova Schola Labacensis, koji vodi lutnjist Boris Šinigoj, birani raspored započet Plesom Herkulesa iz ostavštine Tielmana Susata, a nastavljen nizom anonimnih pjesama za jedan, dva ili tri glasa uz instrumentalnu pratnju, te autorskim naslovima Giacoma Gorzanisa, Giovannija Girolama Kapsbergera, Joachima van den Howea i Claudia Monteverdija, s uključivanjem skladatelja talijanskog podrijetla koji je djelovao u Istri Gabriela Pulitija. Upravo je kod Pulitija očita povezanost hrvatske i slovenske glazbene kulture krajem 16. i u prvoj polovici 17. stoljeća, budući da je to bio talijanski majstor koji je djelovao u Puli, Labinu, Pagu, Kopru i Piranu, spajajući gradove istarskog poluotoka u kulturološkom jedinstvu glazbene produkcije.
  
  
  
  
  Članovi ansambla Nova Schola Labacensis – Tadeja Pance, Urška Kastelic i Ana Novak, soprani, Blažka Gaberc, blok-flauta, Tomaž Šinigoj, viola d'amore i violina, Marko Angelski, teorba, Vasja Štukelj, mali timpani i okvirni bubanj, te već spomenuti Boris Šinigoj, teorbirana lutnja i gitara, pružili su zbilja veliki užitak odabirom glazbe, a svojim su izvedbama pokazali ozbiljnost koju posvećuju najsitnijim detaljima dugo zaboravljene a u novijim vremenima ponovno oživljavane glazbene poetike renesanse i ranoga baroka.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 11. listopada 2021.

  Koncerti u sklopu 51. Varaždinskih baroknih večeri obrađeni u tekstu:
  
  Stina Strehar, orgulje, Varaždinska katedrala, 20. rujna 2021.
  
  Bor Zuljan, lutnja i arhilutnja, Crkva sv. Florijana, Varaždin, 20. rujna 2021.
  
  Tanja Vogrin, sopran, harfa, Atrij Županijske palače, Varaždin, 21. rujna 2021.
  
  Ansambl Nova Schola Labacensis, Boris Šingoj, umjetničko vodstvo i lutnja, Crkva sv. Florijana, Varaždin, 22. rujna 2021.

Piše: