Nadahnuta izvedba istinskih zagovornika rane glazbe

Drugi dio 19. Međunarodnog Dvigrad-festivala: Ansambl Responsorium u Crkvi sv. Eufemije u Rovinju, 24. rujna 2021.

• 
  
  Drugi dio 19. međunarodnog Dvigrad-festivala nastavljen je u prvim jesenskim danima u Rovinju u petak, 24. rujna 2021. u Crkvi sv. Eufemije nastupom hrvatskog Ansambla Responsorium. Prema planu umjetničkog voditelja Alojzija Prosolija, trebao se tu održati završni, četvrti koncert s izvedbom djela Vesperae Beatae Mariae Virginis tiskanog u Veneciji 1620. godine skladatelja i orguljaša Francesca Sponge Uspera (1561-1641). Potekao je iz stare rovinjske obitelji Sponga (kako se potpisivao do 1614. godine, kada je uzeo prezime svog venecijanskog pokrovitelja Lodovica Uspera) pa neki izvori navode Rovinj kao njegovo rodno mjesto, a drugi navode Poreč. Nastup gostiju iz Italije – Ansambla Simone Sorini Syrenarium čiji je umjetnički voditelj Simone Sorini s programom Dante musicus, planiran za 18. rujna 2021., odgođen je zbog nevolja koje je izazvala pandemija Covid-19, za neki od budućih Dvigrad-festivala. Organizatori nisu odustali od četiri planirana koncerta pa je dogovoren nastup troje umjetnika: Lucije Spevec (sopran), Marka Požgaja (blokflaute) i Igora Para (lutnja). Svečani koncert zatvaranja 2. listopada 2021. u Crkvi Gospe od Zdravlja u Brajkovićima, naslovljen Lute Songs & Pohvali perivoj, imao je na programu skladbe engleskih skladatelja 16. stoljeća za glas i lutnju te Kamene natpise Hektorovićeva Tvrdalja pretočene u glazbu.
  
  

  Tijekom osamnaest godina postojanja, Dvigrad-festival je doista očuvao obilježja međunarodne manifestacije, a nije ga u potpunosti izgubio ni ove godine iako je na koncertima nastupilo manje glazbenika iz inozemstva. To obilježje dao mu je upravo nastup Ansambla Responsorium, čije je sjedište u Zagrebu ali u ostvarenju svojih projekata redovito surađuje s priznatim svjetskim izvođačima rane glazbe. Na koncertu u Rovinju nastupili su vokalni solisti: kontratenor (cantus) Roman Melish, Ukrajinac koji djeluje u Švicarskoj, te Talijani Jacopo Facchini (altus), Riccardo Pisani (tenor) i Marco Saccardin (quintus-bariton). Inozemni instrumentalni solisti bili su Adam Jakob (alt-trombon), Kanađanin Maximilien Brisson (bas-trombon), dok je umjetnički voditelj Tin Cugelj (tenor-trombon) zagrebačku adresu prije četiri godine zamijenio novom u Ljubljani. U Ansamblu Responsorium muzicirali su još i zagrebački glazbenici Darko Solter (bas), Silvio Richter (barokna violina), Augustin Mršić (viola da gamba) i Mario Penzar (čembalo). Svi ovi glazbenici okupljali su se u prostorijama Hrvatskoga kulturnog društva Napredak u Zagrebu, uvježbavajući za praizvedbu djelo Vesperae Beatae Mariae Virginis Francesca Sponge Uspera. Praizvedba je održana u četvrtak, 23. rujna 2021. u župnoj crkvi Djevice Marije Kraljice svete Krunice u Remetincu u Novome Marofu u okviru 51. Varaždinskih baroknih večeri, pa je izvedba u Rovinju bila drugo predstavljanje Usperove skladbe u javnosti.

  U velikoj Crkvi sv. Eufemije publika je, prema riječima samih glazbenika, mogla doživjeti u punoj ljepoti izvedbu djela Vesperae Beatae Mariae Virginis Francesca Sponge Uspera. Jesu li njegovi sugrađani i suvremenici mogli čuti djelo ranoga 17. stoljeća nije moguće potvrditi, ali je sigurno da je današnjoj publici predstavljeno zahvaljujući dobroj akustici velike barokne crkve građene između 1725. i 1736. godine, nakon što su porušene čak četiri male crkvice (sv. Jurja, sv. Uršule, sv. Mihovila i sv. Roka). Crkva sv. Eufemije jedna je od najbolje sačuvanih baroknih crkava u Istri, a nalazi se na visokom brežuljku s kojeg seže pogled na otoke sv. Andrija i sv. Katarina. Najstarija crkva na tome mjestu iz 7. stoljeća bila je nazvana po sv. Jurju, tadašnjem zaštitniku Rovinja. Godine 950. je na istome mjestu dovršena trobrodna bazilika posvećena sv. Eufemiji i sv. Jurju, jer je stara crkva postala premala nakon događaja koji je uvelike promijenio život stanovnika grada Rovinja.

  Prema predaji je nakon velikog nevremena u zoru 13. srpnja 800. godine do obale ispred Rovinja doplutao mramorni sarkofag koji su mnogi stanovnici bezuspješno pokušavali odvući do crkvice sv. Jurja. Uspjelo je to dječaku koji je, po zagovoru sv. Eufemije, sarkofag dopremio sa svoje dvije kravice na brežuljak. Stanovnici Rovinja su to shvatili kao čudo pa su počevši štovati sv. Eufemiju kao zaštitnicu grada a za svetkovinu odredili 16. rujna, dan kad je mučenički umrla 304. godine (u dobi od samo petnaest godina). Povijesni izvori kazuju da Eufemija potječe iz ugledne obitelji iz grada Kalcedona blizu Carigrada. Kao i mnogi kršćani u vrijeme cara Dioklecijana (244-311), nakon što se nije odrekla vjere okrutno je mučena. Kršćani su sačuvali njeno tijelo, a na njenom je grobu izgrađena crkva. Kad su 620. godine grad osvojili Perzijanci, relikvije sv. Eufemije u mramornom sarkofagu prenesene su u Carigrad, od kamo je on 800. godine, nakon neuspjelih pokušaja uništavanja, dospio u more okončavši svoje lutanje na obali kod Rovinja.
  
  

  Koncert Ansambla Responsorium u Crkvi sv. Eufemije obogatio je repertoar hrvatske glazbe 17. stoljeća još jednom duhovnom skladbom čija je izvedba, dakako, primjerena crkvenom prostoru. Posvetivši se istraživanju i interpretaciji vokalnog i instrumentalnog repertoara 17. stoljeća s naglaskom na hrvatsku glazbenu baštinu, članovi Ansambla Responsorium priredili su za izvedbu, sukladno načelima povijesno utemeljene izvođačke prakse rane glazbe, skladbu Vesperae Beatae Mariae Virginis Francesca Sponge Uspera. Nema mnogo podataka o njegovu školovanju u Istri, ali je nakon nekoliko godina provedenih u katedrali u Kopru prije 1585. godine stigao u Veneciju, gdje se može pratiti njegovo djelovanje u brojnim crkvama i bratovštinama. Možda je uspio neko kraće vrijeme učiti glazbu kod skladatelja i orguljaša Crkve sv. Marka Andree Gabrielia (1532-1585), a vjerojatno je da je dobro poznavao opus Claudija Monteverdija (1567-1643) koji je od 1613. do smrti bio kapelnik u Crkvi sv. Marka nakon što je napustio dvor u Mantovi. Iako iskusan skladatelj, Usper u svojim skladbama – prema prosudbama poznavatelja glazbe 17. stoljeća – nije uspio dostići razinu mnogo poznatijih suvremenika.

  Vesperae Beatae Mariae Virginis (Večernje) dio su posljednje Usperove zbirke Salmi vespertini objavljene u Veneciji 1627. godine. Prema Vesperama Claudija Monteverdija, dodanima Missi in illo tempore (tiskano 1610.) koje je Usper mogao čuti u Veneciji, oblikovali su članovi Ansambla Responsorium program slobodnije, uvrstivši ne samo skladbe Uspera i ne samo iz jedne njegove zbirke, nego skladbe više skladatelja. Iz Usperove zbirke Salmi vespertini odabrani su psalmi Dixit Dominus à 8, Laudate pueri à 8, Laetatus sum à 5, Nisi Dominus à 5 i Lauda Jerusalem à 5. Iz druge Usperove zbirke Messa, e salmi da concertarsi nell'organo (Venecija, 1614.) odabrani su psalmi Beatus vir primi toni, Pulchra es à 6, Vulnerasti cor meum à 6 i završni Magnificat à 8. Iz zbirke Apparato musicale (Venecija, 1613.) Amantea Franzonija (fl. 605-630) uvršten je u program duhovni koncert Sancta Maria à 5. Uvodno je u Vesperae otpjevan koralni napjev Deus in adjutorium, a psalme su razdvajale kraće instrumentalne skladbe: Ricercar Ottavo (violina, tri trombona, čembalo) iz zbirke Ricercari et arie francesi (Venecija, 1595.) Francesca Sponge Uspera, Ricercar secondo (violina, dva trombona, čembalo) i Ricercar quarto (violina, trombon, čembalo) iz zbirke Parnassia militia (Strasbourg, 1622.) Vinka Jelića (1596-1636?) te Toccata seconda (čembalo) iz zbirke Toccate d'intavolatura d'organo. Libro primo (Rim, 1598.) Claudija Merula (1533-1604), čije su odlike polaganiji tempo i tonovi duljeg trajanja.
  
  

  Smisao teksta često je presudan za oblikovanje vokalnih dionica, što se održava u silabičkom odnosu riječi i tona ili melodiji bogatoj ukrasima što je bliže novobaroknom koncertantnom stilu. Način vođenja glasova uglavnom se može odrediti kao homofoni uz diskretnu imitaciju u kraćim odlomcima skladbi. Čembalo, kao prepoznatljivi nositelj harmonijske sastavnice u dionici continua, izostavljen je u skladbama Sancta Maria à 5 obrađenoj za cantus, tri trombona i violu da gamba i Pulchra es à 6 u obradi za vokalne soliste i dva trombona. U nekim su skladbama nastupili svi, u nekima samo neki vokalni i instrumentalni solisti, što je skladbama dalo različite zvukovne boje, pogotovo u slučaju udvajanja dionica. U ranobaroknoj glazbi nisu još uvijek potpuno određeni izvođački sastavi a ni načini (tempa?) izvedbe. Međutim, u svojoj posljednjoj zbirci Usper daje nešto određenije upute za izvođenje s obzirom na način, dok za instrumentarij kaže da se prilagodi praksi uobičajenoj u Veneciji. Stoga je, kako kaže umjetnički voditelj Tin Cugelj, bilo potrebno potražiti rješenja u djelu Syntagma musicum (3. svezak, 1619.) teoretičara Michaela Praetoriusa (1571-1621), dok literatura kasnoga 16. i ranog 17. stoljeća otkriva rješenja ornamentacije, što je i primijenjeno u realizaciji projekta.

  Vesperae Beatae Mariae Virginis Francesca Sponge Uspera kao cjelina (sastavljena od skladbi više skladatelja) odaje ugođaj smirenosti, za što su zaslužna polaganija tempa u kojima je došla do izražaja savršena dikcija vokalnih solista. Kao vrsni pjevači, osobito gosti, temeljito školovani za izvedbu rane glazbe, pjevali su svoje dionice s pravom lakoćom, intonativno sigurno i glasovno izjednačeno u zadanom tonskom opsegu. Tromboni su kao instrumenti, za razliku od mnogih drugih, svoj konačni oblik dobili već u 16. stoljeću, a kakve su mogućnosti sviranja rane glazbe pokazala su sva tri solista svirajući svoje dionice također intonativno besprijekorno i dinamički prilagođeno ukupnom zvuku ansambla. Dionicu violine svirao je Silvio Richter tehnički sigurno, a Augustin Mršić je, izvodeći najdublju dionicu bassa continua, kao i u skladbama u kojima je imao gotovo ulogu solista, pokazao velike izražajne mogućnosti (sedmožičane) viole da gamba. Pouzdan oslonac dao je Mario Penzar na čembalu kao interpret dionice bassa continua i kao solist u skladbi Toccata seconda Claudija Merula.
  
  

  Skladno i muzikalno muziciranje članova Ansambla Responsorium u Crkvi sv. Eufemije lako je osvajalo brojnu publiku koja je pratila prelijevanje različitih boja glasova i instrumenata u ne preširokom, ali dobro profiliranom rasponu dinamike. Kao istinski zagovornici povijesno osviještenih izvedbi rane glazbe svirali su članovi Ansambla Responsorium na replikama povijesnih instrumenata iz 16. i 17. stoljeća, izrađenima u europskim radionicama početkom 21. stoljeća i ugođenima srednjotonski (a¹ na 440 Hz). Vesperae Beatae Mariae Virginis odnosno u podnaslovu Večernjice Blažene Djevice Marije u Veneciji oko 1630. Francesca Sponge Uspera, zahvaljujući stručno utemeljenoj obradi i nadahnutoj izvedbi Ansambla Responsorium, upotpunjuju mozaik hrvatske ranobarokne glazbene baštine. Sigurno bi trebale ući u koncertni život i nekih drugih gradova u Hrvatskoj, bez obzira na to imaju li ili nemaju festivale rane glazbe kao što su Varaždinske barokne večeri u Varaždinu ili Dvigrad-festival nazvan po davno razrušenom gradu, koji traži stalno nova mjesta i prostore za jedinstvene i vrijedne programe.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 6. listopada 2021.

Piše: