Očuvanje tradicije održavanja Dana Josipa Kašmana

Dani Josipa Kašmana 2021., Marija Kuhar Šoša, sopran, Vedrana Šimić, sopran, Martina Menegoni, mezzosopran, Matija Meić, bariton, Darijan Ivezić, glasovir, Ljetno kino Mali Lošinj, 14. srpnja 2021.

• Pod nazivom Opera pod lošinjskim nebom, 14. srpnja u Ljetnom kinu u Malom Lošinju održani koncert bio je tek simbolični nastavak manifestacije Dani Josipa Kašmana, koju unazad deset godina organizira Pučko otvoreno učilište u Malom Lošinju. Nama s dužim pamćenjem svakako su u sjećanju koncerti koje je organizirala nažalost preminula prof. Gordana-Maja Antoninić uz Zagrebački operni studio, čiji je umjetnički ravnatelj bio maestro Antun Petrušić, kasnije i mr. Eva Kirchmayer Bilić, te ugledni operni umjetnik Giorgio Surian. Ovoga je ljeta „knjiga spala na tri slova“ i moguće je žaliti da nije učinjen veći napor i da manifestacija nije imala dulje trajanje i veći broj događanja. Ali, ipak je održana!

  Dakako, najlakše je sve pripisati otežavajućim okolnostima koje je nametnula pandemija COVID-19, tako da je moguće izraziti zadovoljstvo da je ipak ostvaren barem jedan koncert kad već organizator nije uložio veći napor. Tako je, zahvaljujući trudu pijanista i dirigenta Darijana Ivezića, ostvaren barem nastup četvoro odličnih opernih umjetnika, čime je opravdan naziv koncerta, tradicija manifestacije posvećene velikanu rođenom u Malom Lošinju nije prekinuta, te valja jedino očekivati iduće ljeto s nadom da će Dani Josipa Kašmana dobiti veći značaj, okupiti veći broj koncerata i postići veću javnu afirmaciju.

  Jer, ako je u Malom Lošinju izgrađen muzej koji čuva kip grčkog ljepotana Apoksiomena, ipak slučajno pronađenog u lošinjskom podmorju, te se diči tim postignućem i trajno poziva na razgledavanje doista lijepo uređenog prostora, posvećivanje veće pozornosti Lošinjaninu Josipu Kašmanu bilo bi itekako opravdano. Naime, taj svjetski proslavljeni bariton zacijelo je logičniji zaštitni znak grada u kojemu je rođen i kao takav bi trebao i morao biti brend čija bi popularizacija itekako pridonosila atraktivnosti kulturne ponude otoka Lošinja. Samo, to bi očito trebali spoznati i prihvatiti lokalni dužnosnici koji se rado pokazuju na otvorenju Osorskih glazbenih večeri a da klasičnoj, umjetničkoj glazbi za vrijeme trajanja festivala u slikovitom Osoru, koji također pripada lošinjskoj lokalnoj samoupravi, zapravo ne posvećuju osobito zanimanje. No u Malom Lošinju zacijelo ipak postoje kulturi privrženi građani i nadajmo se da će se stvari poboljšati.

  A tko je bio Josip Kašman? Najjednostavnije rečeno, riječ je o pandanu opernoj umjetnici Milki Trnini, koja u hrvatskoj glazbenoj historiografiji, ali i u svijesti kraja u kojemu je rođena, ipak ima više sreće. Tako Trnina danas ima vrlo opsežnu monografiju koja prati njezin životni put i pjevačku karijeru (izdavač Općina Križ), a i nagrada i diploma Hrvatskog društva glazbenih umjetnika već desetljećima nosi njezino ime. Zahvaljujući toj brizi, postoje ulice Milke Trnine u mnogim gradovima, škole nose njezino ime, pa iako ne postoje snimke njezina glasa, ime joj je mnogo šire poznato od imena Josipa Kašmana.

  Svakako valja zahvaliti autorici Mariji Barbieri koja je na portalu www.opera.hr - Josip Kašman (Giuseppe Kaschmann) objavila podulji životopis opernog pjevača rođenog u Malom Lošinju 14. srpnja 1850. i preminulog u Rimu 7. veljače 1925. godine. Uz taj tekst, moguće je dakako osnovne podatke o Kašmanu, tom „kralju baritona“, pronaći u Hrvatskoj enciklopediji, kao i na Wikipediji. Dakle, kada se pročita samo navedene navode, nemoguće je ne shvatiti veličinu operne karijere četrnaestog djeteta iz lošinjske obitelji Kašman koji se proslavio na najvećim svjetskim pozornicama. Činjenica pak da ga je svojatala talijanska operna povijest odavno je napušteni podatak. Uključivanje Josipa Kašmana u hrvatsku suvremenu glazbenu kulturu, pa i svojevrsnu dobrodošlu kulturnu ponudu u turističkom angažmanu koji upravo Mali Lošinj uvrštava među najomiljenija ljetovališta, bio bi prema tome trajni zadatak njegova rodnog kraja, ali i napora oko hrvatske kulturne promocije na području glazbe mnogo šire.

  
  
  U tekstu Marije Barbieri izričito stoji da se Josip Kašman smatrao Hrvatom, jer je nakon više od trideset godina izbivanja iz domovine pisao besprijekornim hrvatskim jezikom, o čemu svjedoči pismo u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU-a. A kad se 1909. vratio u Zagreb, rekao je: „Živila moja mila domovina Hrvatska!“. Svjedočanstvo njegova učitelja i dirigenta u Zagrebu Ivana pl. Zajca, koji mu je posvetio glavne likove u operama a koje je Kašman praizveo, najbolje govori o njegovom školovanju i prvim pjevačkim uspjesima: „Boljeg, marljivijeg i savjesnijeg pjevača nisam nikada imao pod svojom upravom. Bio je uvijek dobar, mio i do krajnosti ljubazan drug. Učio je uloge zamjernom lakoćom. U svom radu bio je uvijek poslušan i u tančine savjestan. Na prvom pokusu upućivao bih ga, kao mladog pjevača, kako mora pjevati, kako imade svojim glasom pojedinu notu izvesti. Kašman je sve lako i brzo shvaćao, a kad bi slijedeći dan došao na pokus, to je svoju ulogu pjevao skroz točno do preciznosti prama uputama, što sam mu ih dan prije podao. U kratko da kažem: boljeg, savjesnijeg i genijalnijeg pjevača nisam nikada imao.“

  Ali, neka za ovu prigodu to bude dovoljno podataka o značaju Josipa Kašmana. Sreća je i valja zahvaliti poduzetnom korepetitoru i dirigentu Darijanu Iveziću, koji je nakon rada u Operi HNK u Zagrebu od 2019. godine angažiran kao korepetitor i dirigent u uglednom Staatstheater am Gärnterplatz u Münchenu, za trud oko okupljanja doista odličnih opernih umjetnika koji su 14. srpnja, na Kašmanov rođendan, nastupili u Malom Lošinju.

  
  
  Dvije sopranistice Marija Kuhar Šoša i Vedrana Šimić, mezzosopranistica Martina Menegoni i bariton Matija Meić, četvoro umjetnika sa zavidnim karijerama na hrvatskim i inozemnim opernim pozornicama, uz klavirsku pratnju Darijana Ivezića, koji se publici obraćao zanimljivom konferansom, izvelo je vrlo zahtjevan slijed opernih arija i dueta, oduševivši ljepotom izbora glazbe i svojim pjevačkim kvalitetama. Lirski sopran Marije Kuhar Šoša i dramski sopran Vedrane Šimić, kao i punoća mezzosoprana Martine Menegoni i toplina zvonkog baritona Matije Meića vodili su ne odviše brojnu ali zato nadasve zahvalnu publiku svijetom Verdijevih, Mascagnijevih, Puccinijevih, Ponchiellijevih, Saint-Saënsovih i Bizetovih arija i dueta dokazujući kako bi upravo Marija Kuhar Šoša, Vedrana Šimić, Martina Menegoni i Matija Meić mogli plijeniti pozornost u cjelovitim predstavama kao Gilda, Mimi, Michaela, Santuzza, Magda, Gioconda, Dalila, Carmen ili pak Rigoletto ili Escamillo. Bilo je to izvođenje najpoznatijih arija i dueta, sve do terceta Frasquite, Mércèdes i Carmen, kojim su vrsni i predani pjevači ispunili večer dobro poznatom glazbom onima koji opere prate i poznaju, a svakako uhu ugodnom onima koji nemaju mogućnosti posjećivati operne predstave uživo.
  
  

  Zahvaljujući pak sudjelovanju danas već međunarodno afirmiranog hrvatskog baritona Matije Meića, koji je otpjevao upravo fragmente iz repertoara koji je na svjetskim pozornicama proslavio Josipa Kašmana, mogla je lokalna publika dobiti, nadajmo se, dodatni poticaj za veći angažman oko organizacije i osmišljavanja Dana Josipa Kašmana u Malom Lošinju. A njihov davni sugrađanin i danas djelatni hrvatski operni umjetnici i umjetnice to svakako zavrjeđuju. Do idućeg ljeta, dakle!

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 27. kolovoza 2021.

Piše: