Nadahnuta i dobro osmišljena interpretacija renesansne glazbe

XIII. Međunarodni festival rane glazbe Dvigrad; Noć glazbe u Zagrebu, Canite et psalite, 12. lipnja 2021.

• 
  
  Gotovo se odviknuvši od praćenja koncerata uživo u posljednjih petnaestak mjeseci, glazbena je publika s radošću dočekala ponovno druženje (doduše, pod maskama) s glazbenicima. Udruga Prosoli – Sveta glazba iz Zagreba priredila je u Župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi u Zagrebu u subotu, 12. lipnja 2021. Noć glazbe u Zagrebu. Koncert naslovljen Canite et psalite (Pjevajte i svirajte) održan je u sklopu XIII. međunarodnog festivala rane glazbe, a s programom je u Zagreb stigao dašak nekoliko godina starijeg XIX. međunarodnog festivala rane glazbe Dvigrad festival – Festival di due castelli 2021. Svečano je otvoren u petak, 11. lipnja 2021. u Domu mladih (umjesto prema najavi u Crkvi Svete Marije Snježne u Maružini, u općini Kanfanar). Dvigrad (dva grada smještena na dvije strane riječnog toka) je naselje poznato još iz doba rimske uprave u Istri, a zadnji stanovnici su ga napustili u 17. stoljeću pa je s vremenom upravno središte toga kraja postao obližnji Kanfanar.
  
  

  Ruševine i ostaci Dvigrada potaknuli su utemeljitelja festivala Alojzija Prosolija da bar nakratko oživi utihnuli grad glazbom kakvu su možda slušali ili sami izvodili njegovi žitelji. Tako je nastao festival rane glazbe čiji su koncerti često tematski određeni, pa je ove godine prvi od njih četiri posvećen velikoj obljetnici iz hrvatske književnosti – 500. obljetnici tiskanja prvog hrvatskog umjetničkog epa Judita Marka Marulića (1450-1524). Planirana su još tri koncerta i to 26. lipnja Via Crucis – s podnaslovom uskrsne sekvence Victimae Paschali Laudes čiji je autor Wipo iz Burgundije (990-1050), a nastupit će Akademski zbor Bazilike Srca Isusova Palma iz Zagreba pod ravnanjem dirigenta Franje Klinara. U drugom dijelu Dvigrad festivala u rujnu nastupit će 18. rujna talijanski Ansambl Simone Sorini Syrenarium (umjetnički voditelj Simone Sorini) s programom Dante musicus. 24. rujna hrvatski Ansambl Responsorium priprema izvedbu djela tiskanog 1620. godine u Veneciji Vesperae Beatae Mariae Virginis Francesca Sponge Uspera (1561-1641) u Rovinju – rodnome mjestu ovog skladatelja i orguljaša.

  Za festival Noć glazbe u Zagrebu, utemeljen 2009., napisao je njegov utemeljitelj Alojzije Prosoli na raskošno likovno opremljenom programu da je izvedbama rane glazbe (od srednjega vijeka do renesanse) nastojao upotpuniti koncertni repertoar budući da su izvedbe rane glazbe doista prava rijetkost. Naslov Canite et psalite koncerta festivala Noć glazbe u Zagrebu, održanog 12. lipnja, imao je dulji podnaslov – Glazba Marulićeva humanističkog obzora…po zakonu onih starih poet.
  
  Koncert je pripremio ansambl Plavca nova (nazvan po djelu Marka Marulića) čiji je umjetnički voditelj Igor Paro (viola da mano, citern) okupio nekoliko vrsnih glazbenika. To su instrumentalni solisti Edin Karamazov i Kruno Carić (renesansna lutnja), Augustin Mršić (viola da gamba) i Marko Požgaj (blok-flaute, male orguljice-portativ) te sopranistica Darija Auguštan. Kako opširno piše Igor Paro, koncert je potaknula ne samo 520. godina nastanka Marulićeva epa Judita i 500. godina njegova objavljivanja nego i njegovo zanimanje za suvremene splitske glazbenike zabilježeno u epigramima i poslanicama, po čemu bi ga se moglo smatrati začetnikom glazbene publicistike a ne samo književnosti u Hrvatskoj.

  Uz niz instrumentalnih skladbi kakve je (ili njima slične) Marulić možda i mogao slušati u Splitu, glazbenici ansambla Plavca nova odabrali su i nekoliko nastalih na pjesnikove stihove ili njegove prijevode, među kojima se svakako izdvaja prijevod pjesme Vergine bella Francesca Petrarce (1304-1374) na latinski jezik (naslov Ad Virginem beatam). Posljednja (366.) pjesma (odnosno 29. canzona) iz zbirke Il Canzoniere (Kanconijer), napisana nekoliko godina prije pjesnikove smrti, zaokružuje Petrarcino pjesništvo u kojem nakon opjevane neuzvraćene ljubavi prema voljenoj Lauri nalazi utočište u Djevici Mariji.
  
  Igor Paro bilježi na programu koncerta da je ova „(…) pjesma svojevrsno duhovno središte našeg programa – tu se objedinjuju neke od najznačajnijih smjernica Marulićeva književnog, intelektualnog i duhovnog djelovanja – ljubav prema pjesničkom djelu velikog Francesca Petrarce, njegovanje latinskog jezika koji je aktualna „lingua franca“ renesansnih humanista i sklonost ka duboko proživljenom kršćanstvu“. Za pjesmu Ad Virginem beatam odabrana je glazba Bartolomea Tromboncina (1470-1535), popularnog skladatelja frottola i duhovnih skladbi. Marulićevi stihovi pjesme Albertus cithara u kojima on „hvali sviranje splitskog lutnjista Albertija“ praćeni su glazbom bečkog lutnjista Hansa Judenküniga (1445/50-1526) koji je 1515. godine za glas i lutnju obradio četveroglasne skladbe Petrusa Tritoniusa (1465-1525) nastale na stihove pjesnika Horacija (65-8 g.pr.Kr.). Za još jedan Marulićev tekst, satirički epigram In Pamphagum malum poetam (Protiv Pamfaga, lošeg pjesnika) primijenili su članovi ansambla Plavca nova postupak kontrafakture, koristeći melodiju šaljive skladbe Loyseta Compèrea (1445-1518) koju je preuzeo i Josquin des Prèz (1440-1521). Obojica skladatelja predstavnici su posljednje generacije nizozemskih polifoničara poznatih po primjeni strogih postupaka u višeglasnom vokalnom slogu.

  Program koncerta podijelili su glazbenici u tri dijela: u prvome je naglasak na djelima koja je Marulić čitao u mladosti, a obuhvaćaju antičko pjesništvo. Uz spomenute stihove Horacija tu je skladba Dulces exuviae (Slatki plijen?) nizozemskog polifoničara Marbrianusa de Ortoa (1460-1529) nadahnuta stihovima tragičnog monologa kartažanske (od Kartaga?) kraljice Didone nakon što ju je napustio Eneja, a koje je spjevao pjesnik Vergilije (70-19 g.pr.Kr.) u djelu Eneida. Drugi dio programa obuhvatio je skladbe nadahnute stihovima Francesca Petrarce, a treći dio programa donio je skladbe temeljene na tekstovima nadahnutima pobožnošću i kršćanstvom.
  
  Uz spomenute vokalno-instrumentalne skladbe, u program su bile uvrštene i sljedeće: Voi che ascoltate i dolorosi pianti (Vi koji slušate bolni plač), čiji je autor hrvatski tiskar i skladatelj Andrea Antico – Andrija Motovunjanin (1475-nakon 1537), Chi vi dara più luce (Tko će vam dati više svijetla), čiji je autor talijanski skladatelj Francesco Varoter (1460-1502), Hor che'l ciel et la terra (Sad kad nebo i zemlja) – opet plod kontrafakture Bartolomea Tromboncina i Andree Antica. Skladbu Clamabat autem mulier (Zazvala je žena) skladao je portugalski skladatelj Pedro Escobar (1465-nakon 1535), a u nadahnutoj izvedbi skladbe O bone Jesu (O dobri Isuse) Loyseta Compèrea ostvarili su sopranistica Darija Auguštan i lutnjist Edin Karamazov bogati dinamički raspon. Skladbu In te Domine speravi (Uzdam se u te, Gospodine) napisao je Josquin des Prèz, a koncert je završio skladbom, prerađenim peteroglasnim madrigalom Andree Gabrielija (1532/33-1585) Plaču svud hodeć. To je posljednji sonet I'vo piangendo i miei passati tempi u zbirci Il Canzoniere Francesca Petrarce koji je preveo Marko Marulić na hrvatski, a kratki sadržaj objašnjen je u zbirci riječima: „Ispovijeda svoje grijehe i moli Gospodina da mu pomogne umrijeti kršćanski“. Vokalne skladbe izmjenjivale su se s instrumentalnima počevši od uvodne Bicinium 1 Josquina des Prèza, preko La stangetta Gaspara van Weerbekea (1445-1516), dvaju Ricercara Franciscusa Bossinensisa (1485-1535), Preludija 5 Pierrea Attaignanta (1494-1522), Pavane i Saltarella Della Milanese Pietra Paola Borronoa (1490-nakon 1563), La Bernardina Josquina des Prèza u obradi Francesca Spinacina (1485?-1520?) za dvije lutnje do posljednje Passamezzo i La Romanesca Hansa Newsidlera (1508-1563) i Diega Ortiza (1510-1576).

  Odabrane skladbe koncerta Noć glazbe u Zagrebu prilagodili su glazbenici ansambla Plavca nova glazbalima koja sviraju slijedeći zacijelo i svoj glazbeni senzibilitet, poznavanje rane glazbe i izvođačku praksu renesanse – 16. stoljeća. Prestižno mjesto dobila je, dakako, lutnja koja je u 16. stoljeću kao glazbalo bila dostupna i za javno i za kućno muziciranje, jer su je zbog jednostavnog načina bilježenja visina i trajanja tona mogle svirati i osobe manje upućene u teoriju glazbe i stil toga vremena. Zahvaljujući istraživanjima rane (srednjevjekovne i renesansne) glazbe u drugoj polovini 20. stoljeća repertoar rane glazbe i instrumentarij koji čine replike izvornih instrumenata znatno je obogaćen s namjerom približavanja akustičkim odrednicama starih instrumenata. To su glazbenici ansambla Plavca nova ostvarili svirajući renesansne lutnje, violu da mano, blok-flaute (različitih veličina i tonskog opsega – malu, srednju i veliku), male orgulje-portativ, violu da gamba i u nekoliko skladbi citern, žičani instrument sličan lutnji, s ravnom donjom daskom.
  
  
  
  Od uvodnog Des Prèzovog Biciniuma 1 u kojem su nastupila dvojica glazbenika – Edin Karamazov na lutnji i Igor Paro na violi da mano, izmjenjivale su se skladbe različitih instrumentalnih boja – npr. dvije lutnje, viola da mano, dvije lutnje i viola da gamba koja u plesovima Passamezzo i La Romanesca donosi glavnu tematsku građu. U skladbama u kojima je pjevala sopranistica Darija Auguštan u instrumentalnoj pratnji sudjelovali su najčešće svi glazbenici obogativši zvuk žičanih instrumenata – lutnji te viole da mano i viole da gamba, profinjenim zvukom blok-flauti i malih orgulja. U dva Ricercara za lutnju Franciscusa Bossinensisa predstavili su svoje sviračke vještine Edin Karamazov i Kruno Carić. Na isti se način može ocijeniti i sviranje ostalih instrumentalnih solista – Igora Para, Augustina Mršića i Marka Požgaja, koje se moglo dobro čuti i raspoznati u zajedničkim nastupima. Sopranistica Darija Auguštan otpjevala je sve skladbe jasnim izgovorom tekstova (na različitim jezicima) pokazavši lijep, ugodan i u svim registrima izjednačen glas. Noć glazbe u Zagrebu mogla bi uvesti ansambl Plavca nova u nove Dane glazbe (u Zagrebu) koji će publici (koje u našem gradu ima) ranu glazbu približiti dobro osmišljenom interpretacijom.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 25. lipnja 2021.

  Ansambl Plavca nova
  Edin Karamazov, lutnja
  Kruno Carić, lutnja
  Augustin Mršić, viola da gamba
  Marko Požgaj, blok-flaute, male orguljice-portativ
  Igor Paro, viola da mano
  
  Darija Auguštan, sopran
  

Piše: