Koncerti Stravinskog koji su oduševljavali zagrebačku publiku

50. obljetnica smrti Igora Stravinskog; Skladbe Igora Stravinskog u glazbenom životu Zagreba (4. dio)

• Veliki uspjeh postigli su supružnici Maja Strozzi-Pečić i Bela Pečić na koncertu 23. ožujka 1926. u Hrvatskome glazbenom zavodu na skladateljskoj večeri Igora Stravinskog na kojoj je nastupio i sam skladatelj, a koncert je popratio Lujo Šafranek-Kavić u novinama Obzor:

  „(…) Kod sinoćnjega koncerta izvodio je autor – on je ujedno odlični pianista – svoju "bachovsku" "Sonatu" (3 stavka), koja je jesenas [jesen 1925. godine] kod Festivala moderne muzike u Veneciji prouzročila toliku revoluciju kod "revolucijonara", te "Serenadu" (4 stavka). Gdja Maja de Strozzi, zaslužna propagatorka Stravinskog kod nas, pjevala je – sa poznatim svojim kvalitetama – u kompoziciji Prelude, Chant du Pecheur [Pijev ribara] et Air de Rossignol [Pjesma slavuja] teški pjevački part. (…)

  Kako je raspored bio sastavljen u liniji postepene gradacije, raslo je i oduševljenje publike, koja je dupkom napunila obe dvorane, (...) Orkan srdačnoga oduševljenoga povladjivanja prisilio je slavnog autora, koji si je ove večeri uz priznanje stekao i najtoplije simpatije, da se bezbroj puta pojavi na podiju i da sa gdjom Strozzi improvizira dodatak, popularni "Kozji dom".“
  
  

  Sonatu za klavir počeo je Igor Stravinski skladati tijekom ljeta 1924. godine boraveći u Biarritzu i Nici, a završio ju je u mjesecu listopadu. Praizveo ju je u Donaueschingenu u srpnju 1925. godine na najstarijem festivalu suvremene glazbe koji pod nazivom Donaueschinger Musiktage (Donaueschingenski dani glazbe) priređuje (u pravilu u mjesecu listopadu) od 1921. godine Gesellschaft der Musikfreunde (Društvo prijatelja glazbe), Südwestrundfunk (Jugozapadni radio) i grad Donaueschingen. Lujo Šafranek-Kavić nazvao je ovu kratku, desetominutnu Stravinskijevu klavirsku sonatu bachovskom, na što ga je možda podsjetila motoričnost bliska baroknom stilu, ali ne i izostanak tonalitetnog uporišta. Drugi, polagani stavak podsjeća (po predznacima na početku) na polagani stavak Patetične-sonate (u c-molu, op. 13) Ludwiga van Beethovena. Prvi i treći stavak doista mogu pokazati virtuoznost pijanista.
  
  

  Osim Sonate za klavir odsvirao je Igor Stravinski i Serenadu in A, četverostavačnu skladbu također skladanu 1925. godine po uzoru na noćnu glazbu iz razdoblja romantizma. Stavci nose nazive: I. Himna, II. Romanca, III. Rondoletta i IV. Cadenza finale. Oznaka in A zapravo znači ishodište različitih ljestvičnih nizova od tona a, dok se u nekim stavcima naslućuju bliskosti s drugim glazbenim krugovima i to u Himni s Baladom br. 2 u F-duru Frédérica Chopina (1810-1849), a u Završnoj kadenci s ruskom tradicijskom glazbom. Zanimljivo je da je Serenada in A, posvećena supruzi Katji, prva Stravinskijeva zvučna snimka za tvrtku Brunswick, a ostvarena je tako da je svaki stavak dvanaestominutne skladbe snimljen na jednoj strani gramofonske ploče od 78 okretaja. Obje skladbe, i Sonatu za klavir i Serenadu in A objavio je ugledni londonski izdavač muzikalija Boosey & Hawkes.

  Navodeći solo-pjesme Igora Stravinskog izvedene na koncertu 23. ožujka 1926., Lujo Šafranek-Kavić naveo je samo tri u kojima je Maja Strozzi-Pečić pjevala „teški pjevački part“, a izvedene su još i suita Faun i pastirica, La rosée sainte (Sveta ruža), Nezabudočka cvjetoček (Nezaboravno cvijeće) i Vesna. Prema podatcima o skladbama izvedenima do 1940. godine na koncertima u Hrvatskom glazbenom zavodu, još je samo nekoliko solo-pjesama Igora Stravinskog izvedeno na više koncerata, i to uglavnom po jedna. Predstavivši zagrebačke prve izvedbe dviju klavirskih skladbi Igora Stravinskog, dotaknuli smo područje instrumentalne glazbe, pa ćemo u sljedećem nastavku potražiti podatke o prvim izvedbama nekih skladbi u Zagrebu.

  Nastavlja se...

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 9. lipnja 2021.

Piše: