Izvedba dostojna prigode prisjećanja na maestra Kranjčevića

50. Varaždinske barokne večeri; Povijesni pregled Varaždinskih baroknih večeri i osvrt na završni koncert u spomen na maestra Vladimira Kranjčevića

• Pripremajući za programsku knjižicu ovogodišnjih jubilarnih, 50. Varaždinskih baroknih večeri biografije izvođača na koncertima, zabilježila je muzikologinja Nataša Maričić uz program nastupa učenika Glazbene škole Varaždin sljedeće: „Jedinstveni je to slučaj u svijetu da mladi talentirani učenici imaju tu čast da „zatvore“ ovako značajan i renomirani festival.“ Doduše, ove godine njihov koncert održan 26. rujna nije bio završno festivalsko događanje, nego je to bio koncert održan u nedjelju, 27. rujna u Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, naslovljen In memoriam Mo. Vladimir Kranjčević. Tijekom gotovo pet desetljeća povezivalo se ime maestra Vladimira Kranjčevića uz jedinstven glazbeni festival u Varaždinu, jer od prve godine – 1971. bio je član Organizacijskog odbora, predsjednik Programskog odbora, umjetnički ravnatelj te od 1993. godine ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri. Iako ga je na tome mjestu naslijedio 2006. godine skladatelj i pedagog Davor Bobić nastavivši uspješno voditi usko profilirani glazbeni festival, Vladimir Kranjčević je i dalje surađivao kao dirigent ne dočekavši, nažalost, 50. festival. Obraćajući se koncertnoj publici, Davor Bobić je u tiskanome programu koncerta opisao biranim riječima životni put Vladimira Kranjčevića (21. 11. 1936. - 9. 2. 2020.) i djelovanje utkano u glazbeni život u Hrvatskoj.

  Zamisao o osnivanju glazbenog festivala u Varaždinu, u gradu barokne arhitekture i tradicije glazbenoga školovanja, ponikla je još davne 1968. godine prigodom proslave 140. obljetnice osnivanja Muzičke škole Varaždin. Mnogima se učinilo da bi bilo dobro u nazivu povezati ta dva umjetnička područja, pa je predložen naziv Barokne večeri, dakako, glazbene. Samo tri godine kasnije održan je od 1. do 3. listopada 1971. festival Varaždinske barokne večeri, a u njegovoj su pripremi sudjelovali ugledni varaždinski pedagozi i glazbenici: ravnatelj Muzičke škole Marijan Zuber, operne solistice Ruža Pospiš-Baldani i Nada Puttar-Gold, pijanist Jurica Murai, a veliki prilog dao je Vladimir Kranjčević, tada ravnatelj Muzičke škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu.
  
  
  
  Već niz godina nastupom učenika Glazbene škole Varaždin završavaju Varaždinske barokne večeri, a te davne 1971. godine na prvim baroknim večerima velik dio programa izveli su upravo učenici, i to zbor Muzičke škole Varaždin pod ravnanjem Marijana Zubera te mješoviti zbor i orkestar Muzičke škole Vatroslav Lisinski pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića. Na sva tri koncerta – 1. listopada u Velikoj koncertnoj dvorani Kazališta, 2. listopada u Starome gradu i 3. listopada u Isusovačkoj crkvi (današnjoj katedrali) nastupili su vokalni i instrumentalni solisti – među kojima i nekadašnji učenici Muzičke škole Varaždin, u Kazalištu zbor sadašnjih učenika varaždinske Muzičke škole, a u Isusovačkoj crkvi učenici zagrebačke Muzičke škole Vatroslav Lisinski, zaključivši mini-festival dijelom večernje molitve časoslova, novozavjetnoga hvalospjeva Isusove majke Marije Magnificat Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750). Solističke dionice pjevali su Nevenka Petković-Sobjeslavski (sopran), Marijana Radev i Nada Puttar-Gold (alt), Krunoslav Cigoj (tenor) i Marijan Jurišić (bas, student Muzičke akademije).

  Festival s programom barokne, uglavnom duhovne glazbe, počeo je skromno svoje bivanje u jednoj godini obilježenoj prijelomnim političkim previranjima u Hrvatskoj, a održan je pod pokroviteljstvom predsjednika Republičke konferencije SSRN (Socijalističkog saveza radnog naroda) SR Hrvatske Stjepana Ivića. Smije li se zaključiti da su obnašatelji političkih funkcija u gradu Varaždinu s povjerenjem poduprli pothvat svojih glazbenika u želji da se njihov grad duge tradicije glazbenoga školovanja i koncertiranja profiliranim festivalskim programom uključi u glazbeni život Hrvatske (Europe)? Glazbeno društvo (Musik=Verein) utemeljeno je u Varaždinu krajem 1827. godine, nekoliko mjeseci nakon utemeljenja glazbenoga društva u Zagrebu, a glazbena škola već sljedeće 1828. godine, odnosno godinu dana prije zagrebačke glazbene škole. Procjenjujući vrijednost pothvata varaždinskih glazbenika, Nenad Turkalj zaključio je u najavi Varaždinskih baroknih večeri u novinama Večernji list: „Varaždin je učinio dobro što je odabrao nešto specifično, sukladno duhovnom profilu svog ambijenta: aktivno bavljenje glazbom baroka, razdoblja za koje suvremeni glazbeni svijet posljednjih desetljeća ponovo otkriva iznenađujuće afinitete, posebno je opravdano u gradu, u kojemu djeluje jedna od najboljih muzičkih škola Hrvatske.“
  
  Nabrajajući različite prostore održavanja koncerata u Varaždinu, u nastavku članka Nenad Turkalj natuknuo je mogućnost održavanja i kazališnog festivala što bi, prema njegovim razmišljanjima, moglo ovisiti prije svega o uspjehu prve festivalske godine. Varaždinske barokne večeri programski slijede do danas svoju prvobitnu koncepciju, pri čemu treba istaknuti i održavanje više muzikoloških skupova s ciljem promicanja hrvatske barokne (i pretklasične) glazbene baštine, što je potvrdio i koncert održan 25. rujna ove godine s duhovnim skladbama Vinka Jelića Audivi vocem.

  
  
  U osvrtu na sva tri koncerta iz 1971. godine napisala je u novinama Vjesnik glazbena kritičarka Jagoda Martinčević: „Ukupno sagledavši, program Baroknih večeri ispunio je očekivanja dovoljna za start jednoj posve prihvatljivoj novoj glazbenoj manifestaciji kojoj uz, dakako, sustavan daljnji plan rada predstoji lijepa budućnost.“ A pedeset godišta Varaždinskih baroknih večeri doista je vrijedna obljetnica festivala koji nije imao prekide niti za trajanja Domovinskoga rata, pa ni ove godine u vrijeme pandemije virusa Covid-19. Program su ostvarili hrvatski glazbenici, pokazavši dosluh u tumačenju baroknoga glazbenog repertoara u Europi (u svijetu) i dosege glazbenoga školovanja na našim visokoškolskim ustanovama.
  
  Na završnom koncertu 50. Varaždinskih baroknih večeri prije Bachove skladbe Magnificat izvedena je skladba Te Deum Marc-Antoinea Charpentiera (1636-1704), čiji je blještavi Preludij poznat širokoj publici kao signal radio- ili televizijskih-prijenosa europskih postaja. Kao autori starokršćanskoga him(a)na Tebe Boga hvalimo iz 4. (5.?) stoljeća spominju se mnogi crkveni dostojanstvenici ili pisci kao sv. Hilarije (biskup iz Poitiersa), Nicezije (biskup iz Triera), sv. Ambrozije (biskup iz Milana) i sv. Augustin (biskup, teolog, crkveni pisac). Himan Te Deum pjeva se u liturgijskim obredima na kraju kao zahvalnica, pa je i odabirom Charpentierove skladbe iskazana zahvala za pola stoljeća trajanja Varaždinskih baroknih večeri, u što je bio utkan i veliki prilog maestra Vladimira Kranjčevića.

  
  
  I opet se mogu uočiti neke poveznice između prvih i ovogodišnjih Varaždinskih baroknih večeri. Pred ansamblom učenika glazbene škole, već renomiranih i budućih vokalnih solista (što su kasnije potvrdili Krunoslav Cigoj i Marijan Jurišić) stajao je Vladimir Kranjčević, mladi dirigent koji je – unatoč ne predugom dirigentskom iskustvu – uspio sigurnom gestom ostvariti uspjelu, u nekim detaljima slabije razrađenu interpretaciju Bachova Magnificata. Pred ansamblom koji je nastupio u varaždinskoj katedrali 27. rujna 2020. stajao je također mladi dirigent Jurica Petar Petrač (po prilici istih godina kao i maestro Kranjčević 1971.). Suradnici su mu bili Oratorijski zbor Crkve sv. Marka Cantores Sancti Marci, čiji je dirigent od 2011. godine i Hrvatski barokni ansambl koji već puna dva desetljeća stilski primjereno tumači barokne partiture. Vokalni solisti bili su sopranistice (s diplomom Muzičke akademije) Anabela Barić i Monika Cerovčec te studenti Franko Klisović (kontratenor u zamjeni za alt), Emanuel Tomljenović (tenor) i Marin Čargo (bas, diplomirao solo-pjevanje dan ranije).
  
  Sjaj dvjema poznatim baroknim skladbama Charpentiera i Bacha daju barokne trube (bez ventila) na kojima su Krešimir Fabijanić, Vedran Kocelj i Zvonimir Lazar pokazali vještinu sviranja veoma zahtjevnih dionica. Oratorijski zbor Cantores Sancti Marci osnovan je 1988. godine na poticaj glazbenika Nevena Valenta. Kao nasljednik crkvenoga zbora osnovanog 1920. godine nastavlja tradiciju crkvenoga pjevanja u najstarijoj zagrebačkoj župnoj crkvi, a nastupa na koncertima i festivalima. Vodili su ga mnogi poznati hrvatski skladatelji i dirigenti, među kojima i Vladimir Kranjčević, čije se umijeće rada s amaterskim zborovima možda najviše povezuje uz Akademski zbor Ivan Goran Kovačić.
  
  
  
  U glazbenom životu Zagreba poznata je višedesetljetna sprega tog zbora sa Zagrebačkom filharmonijom odnosno zajednički nastupi amaterskih i profesionalnih glazbenika, što se moglo pratiti i na koncertu u Varaždinu. Vođen promišljeno i stručno (s gledišta vokalne tehnike), Oratorijski zbor Cantores Sancti Marci bez vidljivih napora i teškoća svladao je sve zamke zborskih dionica uz sigurnu intonaciju, izvrsnu dikciju latinskog teksta i lijepo oblikovane dinamičke razine. Kvintet vokalnih solista – bez obzira na uglavnom solističke nastupe, pokazao se glasovno ujednačen i interpretativno dorastao virtuoznim zahtjevima dionica. Uz dobro potvrđene interpretatorice barokne glazbe Anabelu Barić i Moniku Cerovčec, trojica mladih vokalnih solista mogli bi stasati u tumače baroknih skladbi, što je već u više prigoda dokazao jedan od rijetkih kontratenora u Hrvatskoj Franko Klisović.
  
  Određujući instrumentaciju pojedinih odlomaka svoga Magnificata prema smislu (i ugođaju) teksta, Bach je kadikad sveo ansambl na obvezatni basso continuo i drvene puhačke instrumente – barokne flaute i oboe, postižući posebne boje u stapanju s odabranim pjevačkim glasovima. Uz manji gudački sastav koji je predvodila koncertna majstorica Laura Vadjon nastupili su solisti na flautama Mauro Colantonio i Metod Sironić i na oboama Stjepan Nodilo i Jelena Ilčić. Svečani ugođaj skladbi pojačao je profinjenim nastupima na timpanima Fran Krsto Šercar, a dionicu continua uvjerljivo i nenametljivo je izveo orguljaš Pavao Mašić.
  
  
  
  Pripremajući ovaj koncert, dirigent Jurica Petar Petrač pomno je proučio predloške probranoj glazbenoj publici prilično dobro poznatih skladbi. Izvedbu dostojnu prigode prisjećanja na maestra Vladimira Kranjčevića vodio je sigurno, ne skrivajući u nekim trenucima uzbuđenje, pa čak možda i odgovornost koja ovaj koncert nije postavila u kategoriju rutinski odrađenih. Možda i ovog mladog dirigenta očekuje u budućnosti slično putovanje po Varaždinskim baroknim večerima koje su proslavile pet desetljeća održavanja, a koliko će ih se još održati pribilježit će neki budući glazbeni pisci i muzikolozi.
  
  Program:
  Marc-Antoine Charpentier
  Te Deum u D-duru, H.146
  Prelude – Marche en rondeau
  Te Deum laudamus, bas solo
  Te aeternum Patrem, zbor i solisti (2 soprana, alt, tenor)
  Pleni sunt coeli et terra, zbor
  Te per orbem  terrarum, tercet (alt, tenor, bas)
  Tu devicto mortis aculeo, zbor i bas solo
  Judex crederis, bas solo
  Te ergo quaesumus, sopran solo
  Aeterna fac cum sanctis, zbor
  Dignare, Domine, duet (sopran, bas)
  Fiat misericordia tua, tercet (2 soprana, bas)
  In te, Domine, speravi, zbor i tercet (alt, tenor, bas)

  Johann Sebastian Bach
  Magnificat u D-duru, BWV 243
  Magnificat, zbor
  Et exultavit, arija (sopran)
  Quia respexit, arija (sopran)
  Omnes, zbor
  Quia fecit, arija (bas)
  Et misericordia, duet (alt, tenor)
  Fecit potentiam, zbor
  Desposuit potentes, arija (tenor)
  Esurientes implevit bonis, arija (alt)
  Suscepit Israel, tercet (2 soprana, alt)
  Sicut locutus est, zbor
  Gloria Patri, zbor

  Izvođači:
  Oratorijski zbor crkve sv. Marka u Zagrebu
  Hrvatski barokni ansambl
  
  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 21. listopada 2020.

Piše: