Angažirano i odmjereno sviranje Beethovena i Schumanna

53. Tribina Darko Lukić: Koncert pijanista Tomislava Damjanovića, HGZ, 5. listopada 2020.

• 
  
  Mladi pijanist Tomislav Damjanović dočekao je napokon svoj solistički recital u osposobljenom Hrvatskom glazbenom zavodu. Bio je to dio Nagrade Darko Lukić koju je zavrijedio u jakoj konkurenciji na prošlogodišnjoj 52. Tribini. Prilika da se mladi glazbenici ponovno okupe iskorištena je i za naknadnu dodjelu nagrada sa 53. Tribine, koja zbog poznatih nam razloga nije mogla biti podijeljena na kraju koncertne sezone.

  Ponovimo da je ovogodišnji dobitnik trombonist Mate Đuzel, dok je diploma dodijeljena pijanistu Viktoru Čižiću. Ostale nagrade za najbolju umjetničku suradnju, nagrada Hrvatskog glazbenog zavoda i Hrvatskog društva skladatelja pripale su redom pijanistici Zrinki Ivančić Cikojević, flautistici Dijani Bistrović  i gitaristici Divni Šimatović. Svi su oni nakon dodjele malo nadopunili publiku u razrijeđenom gledalištu. Ali, budimo iskreni, i u nekim bivšim normalnim vremenima na recitalima mladih, medijski i marketingom neistaknutih glazbenika nije bilo više od obitelji i bliskih prijatelja, kolega sa studija. Svog Lukića Tomislav Damjanović je itekako zaslužio. A to je srčano i kontrolirano pokazao u okviru recitala Beethovena i Schumanna.
  
  Diplomant zagrebačke Muzičke akademije, rodom je iz Postira na Braču i usavršavao se na mnogim seminarima, a dobitnik je brojnih nagrada. U širim muzičkim krugovima zapažen je kada je kao solist sa Zagrebačkom filharmonijom još godine 2014. izveo Treći klavirski koncert Sergeja Prokofjeva, a poslije brojnih nagrada i nastupa, ističu se i oni u inozemstvu - Austriji, Njemačkoj, Liechtensteinu, Sloveniji, Italiji i Češkoj.

  
  
  Na jednodijelnom recitalu, kakav pripada pobjedniku Tribine Lukić, Damjanović se predstavio s Beethovenovom Sonatom u d-molu, op. 31 i golemim izazovom Schumannove Fantazije u C-duru, op. 17 koja se - vjerojatno ponajviše zbog njezina posljednjeg stavka koji zamire, relativno rijetko čuje uživo. Beethovenovoj Sonati, rado zvanoj Oluja, koju su svi mnogo puta slušali, Damjanović je podario strukturu ozbiljnosti, dobar odnos među stavcima. Jasna misao označena je od početka. Olujno da, ali ujedno u strogo kontroliranim uvjetima, s pažljivim odnosom prema kvaliteti zvučanja, čija oluja nikad ne prelazi u grubost. Polagani stavak vodio je na nekoliko jasnih planova i finih odnosa među njima, dok u posljednjem stavku nije upao u zamku sentimentalnosti, premda mu je podario toplinu.

  Tijekom cijelog recitala, unatoč očitom srčanom angažmanu i začudno mirnog izraza lica, nalazio je mjeru angažiranosti i jasne gradnje cjeline. Osobito je to bilo izražajno u velikoj cjelini Schumannove Fantazije, kada je sve složene elemente objedinio u veliku gradnju intenzivna, pravog romantičarskog zamaha u kojem se nisu gubili fini detalji. Izazovnim i vođenim smirajem zadnjeg stavka i njegovih proplamsaja doveo je do kraja recital koji je s puno mašte i primjerene komunikativnosti zarobio pažnju malobrojnih slušatelja i zaslužio veliki – bravo!
  
  Program:
  Ludviga van Beethoven: Sonata u d-molu, op. 31
  Robert Schumann: Fantazija u C-duru, op. 17

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 16. listopada 2020.

Piše: