Reprezentativan nastup

Crvena oktava Zagrebačke filharmonije: Filharmonijski orkestar iz Brna, dir. Petr Altrichter, solist: Pavel Kašpar, klavir, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 17. listopada 2008.

• 
  Istodobno dok je Zagrebačka filharmonija na kraju svoje trodnevne slavonske turneje nakon Osijeka i Đakova nastupala u Vukovaru, u Lisinskom je 17. listopada u ciklusu Crvene oktave gostovao Filharmonijski orkestar iz Brna. Filharmoničari iz Brna jedan su od najboljih čeških orkestara, a utemeljeni su 1956. spajanjem Radijskog i Simfonijskog orkestra grada. Zovu ga i Janačekovim orkestrom, jer je Janaček živio i radio u Brnu, pa je domicilni orkestar često izvodio njegovu glazbu u domovini i inozemstvu, te snimio cjelovit opus skladateljevih simfonija i kantata. Nastup tog orkestra u Zagrebu rezultat je razmjene koju je dogovorio maestro Vjekoslav Šutej, tako da će Zagrebačka filharmonija uzvratiti gostovanje koncertima u Brnu i Pragu 2010.
  
  Filharmoničari iz Brna surađivali su s mnogim uglednim češkim i stranim dirigentima, a od 2002. šef-dirigent je maestro Petr Altrichter, koji je nakon osvojenog drugog mjesta na uglednom natjecanju u Besançonu ostvario međunarodnu karijeru. Posebno se zalaže za promoviranje čeških skladatelja, pa je tako i nastup u Zagrebu počeo poletnom, energičnom i zvučnom uvertirom Karneval Antonina Dvořáka, a završio najpopularnijom i najizvođenijom od šest simfonija Bohuslava Martinůa, 4. simfonijom, nastalom u vrijeme njegova boravka u Americi. Pomna izvedba tog djela bila je ujedno vrhunac večeri, koju je nešto prorijeđena publika srdačno ispratila, a nakon euforičnog dodatka s Dvořákovim Slavenskim plesom gosti su ispraćeni ovacijama.
  
  Središnja točka večeri bio je 2. koncert za glasovir i orkestar u f-molu Frédérica Chopina, u kojem je solističku dionicu izveo češki pijanist mlađe generacije Pavel Kašpar. Umjetnik kojem se ne može osporiti virtuoznost i profinjeno oblikovanje tona, ipak je razočarao interpretacijom koja nije bila dovoljno uravnotežena: naime, lirskim i pijevnim kantilenama i iznenađujućim detaljima suprotstavio je ritmički površne brze pasaže, koje rušile skladni protok, a to se odrazilo i u dodatku – virtuoznoj Sonati u b-molu Domenica Scarlattija, koja je preletjela dvoranom prebrzo, s tehničkim vratolomijama, a ne glazbom u prvome planu.
  
  Dirigent Petr Altrichter ostvario je pažljivu pratnju koja je uspjela slijediti i na neki način čak podilaziti solistovim ekshibicijama, a u preostalom dijelu programa pokazao je, unatoč velikoj i prenaglašenoj gesti učinkovitost te ostvario reprezentativan nastup solidnih Filharmoničara iz Brna.

  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 19. listopada 2008.

Piše: