Glazbom za očuvanje kulturne baštine

29. svečanosti Pasionske baštine: Nikolina Pinko Behrends, sopran, Ana Kirchmayer Wonnemann, violina, Eva Kirchmayer Bilić, orgulje, Crkva sv. Jeronima, 29. lipnja 2020.

• 
  
  Ovogodišnje 29. svečanosti Pasionske baštine, zbog proglašenja pandemije zbog ugroze koronavirusa, održane su tek u lipnju i to u skraćenom trajanju. Tako je od 21. do 29. lipnja održano sedam koncerata u zagrebačkim crkvama i to u Crkvi sv. Petra (Gudački kvartet Sebastian, 21. lipnja), Crkvi Uzvišenja Svetog Križa (Vokalni ansambl KUD-a Klek iz Ogulina, 24. lipnja), Crkvi Bezgrješnog Srca Marijina (Željka Martić, sopran, Neda Martić, mezzosopran, Mirta Kudrna, orgulje), Crkvi sv. Antuna Padovanskog (Zagrebačka klapa, 26. lipnja), Crkvi sv. Blaža (Akademski zbor Cappella Odak, Mario Penzar, orgulje, Jasenka Ostojić, dirigentica, 27. lipnja), Crkvi Bezgrješnog Srca Marijina (Zagrebački kvartet, 28. lipnja) i u Crkvi sv. Jeronima (Nikolina Pinko Behrends, sopran, Ana Kirchmayer Wonnemann, violina, Eva Kirchmayer Bilić, orgulje, 29. lipnja). U Muzeju Mimara bila je 22. lipnja predstavljena virtualna izložba Pasionskih motiva Nika Ančića (dostupna na web-stranicama Muzeja Mimara i Udruge Pasionska baština) a u Dvorani Jure Petričevića Matice hrvatske moglo se u podne 29. lipnja čuti Liriku Velikog petka u odabiru Đure Vidmarovića, predsjednika Društva hrvatskih književnika. Nastavak ovogodišnjih 29. svečanosti Pasionske baštine predviđen je za listopad i studeni.

  
  
  U opisu Udruge Pasionska baština, koja program temelji na očuvanju hrvatske kulturne baštine na svim područjima umjetničke tvorbe - dakle književnosti, glazbe, graditeljstva, kiparstva i slikarstva,  istaknuto je da se „o svemu nabrojenom ne govori kroz teološku interpretaciju ni kroz sudjelovanje u Sakramentu. Riječ je o sudioništvu u umjetničkim prikazbama, o oživljavanju duhovne i kulturne baštine, o sjećanju na tradicionalne vrijednosti što ih je stvorio i još ih uvijek stvara hrvatski čovjek tijekom svoje povijesti. Ipak, to nipošto ne znači da pred otajstvom naravi potresne žrtve Spasiteljeve zaboravljamo stih himna: Tantum ergo, Sacramentum, veneremur cernui (Divnoj dakle Tajni ovoj, klanjamo se smjerno mi).“

  Posljednji u nizu lipanjskih koncerata održan 29. lipnja sastavila je vrsna pijanistica i ovom prigodom orguljašica mr. art. Eva Kirchmayer Bilić, umjetnička savjetnica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, izuzetno aktivna glazbenica koja je klavir diplomirala u razredu Stjepana Radića a kao najmlađi student-laik orgulje studirala na Institutu za crkvenu glazbu u razredu s. Imakulate Malinka. Objasnila je odabir skladateljskih imena činjenicom da je riječ o djelima „hrvatskih skladatelja, velikim dijelom svećenika i redovnika/redovnica, žrtava komunističkog sustava, koji su zbog svoga poslanja i služenja Crkvi i Domovini, proganjani, zatvarani, ubijani, a potom prešućivani, zaboravljeni, zanemareni.“

  
  
  U jednosatnom trajanju koncerta, odlično uvježbane i angažirane glazbenice Nikolina Pinko Behrends, sopran, Ana Kirchmayer Wonnemann, violina i Eva Kirchmayer Bilić, orgulje, superiorno su interpretirale birani program vokalnih i orguljskih minijatura, predstavivši skladbe koje su uglavnom otete zaboravu tek unatrag dvadesetak godina zahvaljujući požrtvovnim i temeljitim istraživanjima muzikologinje dr. Marije Riman koja je bila glavna istraživačica u projektu Hrvatska glazbena baština te se u okviru magisterija i doktorata bavila nalaženjem glazbenih djela manje poznatih i nepoznatih hrvatskih skladatelja.

  Izvješće o koncertu naslovljenom Christus vincit, preuzevši naslov ofertorija za orgulje iz pera o. Miroslava Grđana skladanog 1938. godine, a na kojemu su u Zagrebu ponovno nastupile dvije glazbenice koje su obje diplomirale na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji ali ih je životni put odveo u inozemstvo pa sopranistica Nikolina Pinko Behrends djeluje u Švicarskoj a violinistica Ana Kirchmayer Wonnemann u Njemačkoj, ne dopušta opširna citiranja životopisa skladatelja i skladateljica čija su djela bila na programu. Pa ipak, pijanistica i ovaj put orguljašica Eva Kirchmayer Bilić, koja se kontinuirano bavi i glazbenom publicistikom i za glazbu je zadužena urednica u kulturnom tjedniku Hrvatsko slovo, pripremila je vrlo edukativne tekstove koje smo dobili mailom, a djelomično su objavljeni u na koncertu dobivenom programskom listiću, pa je bilo moguće saznati osnovne podatke o životopisima autora glazbe. Jer, ako se ne bavimo podrobnije crkvenom glazbom, skladateljska imena čija smo djela slušali ipak su uglavnom nepoznata i hrvatska im opća glazbena historiografija u razdoblju iza Drugog svjetskog rata do sada nije posvećivala veću pozornost.

  
  
  Zvonki sopran Nikoline Pinko Behrends popijevkom Ja vjerujem za glas i orgulje, iz ostavštine o. Kamila Kolba na stihove dr. Velimira Deželića skladanom 1924. godine, koju je pjevačica izvela ispred glavnog oltara uz pratnju pomoćnih orgulja, uveo je u program u kojemu su se izmjenjivali vokalno-instrumentalni naslovi  s djelima za orgulje solo. Nadasve impresivni ambijent Crkve sv. Jeronima, s doduše prorijeđenim ali zato vrlo pozornim slušateljstvom, odzvanjao je - pogotovo kada su se tri umjetnice preselile na kor s kojega su zazvučale velike orgulje, glazbom koju je skupno moguće nazvati pravim biserjem duhovnog repertoara.

  Popijevke, koje se tekstualno pretežno obraćaju Djevici Mariji i na osobne načine ju zazivlju pozdravom Ave Maria, primjeri su romantično intonirane osjećajne glazbene izražajnosti. Toj tematici pripada umilna Gotovčeva Ave Maria za glas, violinu i orgulje iz 1931. godine, kao i harmonijski bogato iscizelirana Ave Maria Dore pl. Pejačević, također za jednako sastavljeni trio, iz 1908. godine. Doista, upravo je Dorina nadarena skladateljska osobnost potvrdila da su i žene dale vrijedne doprinose manje poznatom duhovnom repertoaru, iz kojega je bila zastupljena i skladba s. Lujze Kozinović Kraljici mira u obradbi za glas, violinu i orgulje. Naime, dokumentirano visokoškolski obrazovana redovnica, pripadnica cecilijanskog pokreta i regens cori u samostanu Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu, koja je diplomirala orgulje, kompoziciju i solo pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, ime je koje svi mi muzikolozi školovani u propalom sistemu bivše države tek sada susrećemo, a koje očito potpisuje vrlo bogati opus prvenstveno crkvene glazbe.

  Doista, izuzetno nadareni i inventivni skladatelji, o. Kamilo Kolb, a čuli smo njegov orguljski preludij Ufanje i vlč. Matija Ivšić, koji je 1933. uglazbio stihove vlč. dr. Svetozara Rittiga u Pjesmi Majci Božjoj Bistričkoj, koji su robijali u Staroj Gradiški, ili pak o. Anselmo Canjuga, koji je u tom zloglasnom zatvoru preminuo, skladavši u neljudskim uvjetima u godinama od 1947. do 1952. svoje Logorske skladbe za orgulje, ciklus iz kojega je Eva Kirchmayer Bilić izvela Preludij u B-duru, hrvatski su majstori čija glazba konačno doživljava primjereno novo rođenje. Bili su to, kao i o. Bernardin Sokol, autor Due pezzi per organo, diptiha iz kojega smo čuli Andante religioso, op. 10 i popijevke za glas, violinu i orgulje Ave Maria iz 1925., a koji je ubijen 1944. negdje između Orebića i Badije, te o. Miroslav Grđan, nestao u vrtlogu smrti na Bleiburgu, a po čijem su orguljskom ofertoriju Christus vincit, objavljenom u francuskom gradu Metzu 1938. godine, ugledne glazbenice naslovile svoj koncert,  svećenici s darom za pisanje glazbe u slavu  Svevišnjega, ali nažalost nepoćudni zloćudnom jednoumlju vremena i po svojoj službi i uvjerenju suprotstavljeni okolnostima u kojima su živjeli.

  Tri skladateljska imena s programa: Boris Papandopulo - autor Tužaljke za violinu i klavir, izuzetno melankolične glazbe koju smo čuli u obradbi za orgulje, Anđelko Klobučar - čiji je Otče naš,  glazbeno razmatranje na glagoljaški napjev iz Žmanja na Dugom otoku, Nikolina Pinko Behrends izvela bez pratnje noseći svijeću koju je položila na bočni oltar Djevice Marije, polučivši osobito emotivno snažan dojam, te dr. Hubert Pettan - čiji je život također bio otežan zbog njegova uvjerenja, što mu je osujetilo napredovanje u zvanju, a čiju je popijevku Pokajnica, za glas i klavir, op. 70 iz 1977. godine (u obradbi za orgulje) sopranistica otpjevala puninom glasa pouzdanih visina, poznatija su u javnom koncertnom životu ali čije će, nadati se  jednoga dana ispisane biografije, zacijelo otkriti mnoge pojedinosti o teškim uvjetima u kojima su živjeli i skladali, pogotovo kada je riječ o duhovnoj glazbi u njihovim opusima.

  
  
  Koncert su dvije osobito nadarene sestre Kirchmayer i prijateljica im Nikolina Pinko, povezane zacijelo još iz vremena studija, zaključile obradom za violinu, glas i orgulje pjesme Zdravo Majko, Djevice vlč. Albe Vidakovića, svećenika koji je kao diplomant kompozicije i gregorijanskog korala na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu, gdje se školovao od 1937. do 1941. godine, te potom kao srednjoškolski i visokoškolski nastavnik (Bogoslovni fakultet) na poziciji predstojnika Instituta za crkvenu glazbu koji je utemeljio, te kao urednik časopisa Sveta Cecilija, zadužio hrvatsku kulturnu baštinu duhovne, crkvene provenijencije na sasvim izuzetan način. Djelujući kao zborovođa zagrebačke Prvostolnice i kao znanstvenik muzikolog, koji je uz ostalo sređivao i glazbene arhive, vlč. Albe Vidaković važno je ime hrvatske glazbene prošlosti čija je sakralna glazba vrijedna sastavnica repertoara koji u uvjetima slobodne i nezavisne hrvatske države konačno dobiva svoje pravo mjesto a za koje se upravo svečanosti Pasionske baštine i glazbenici koji u njima sudjeluju osobito zalažu. Jer, nemar valja ispraviti i zaboraviti, a krivima pokušati oprostiti.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 3. srpnja 2020.

Piše: