Uskrsna i korizmena glazba

Povijest izvedbi duhovne glazbe u Zagrebu u 19. i početkom 20. stoljeća, (1. dio)

• 
  
  Raspored liturgijske godine oblikovao je i javna glazbena događanja u 19. stoljeću (ne samo) u Zagrebu pa je tijekom četrdeset dana korizme, u vrijeme priprema za blagdan Kristova Uskrsnuća, priređivano manje glazbenih priredbi. Tihe su postale koncertne dvorane i drugi prostori nakon karnevalskih povorki i plesnih vjenčića održanih do početka korizme. U Velikome tjednu utihnjuju na tri dana crkvena zvona i sva glazba skladana za liturgijske obrede. Iako se već tridesetak godina u samostalnoj Republici Hrvatskoj održavaju u mnogim koncertnim dvoranama i crkvama Uskrsni koncerti, ove godine će i Uskrs u Hrvatskoj (i u velikom dijelu svijeta) biti bez glazbe i vjernika na misama u crkvama zbog epidemije Covid-19, a u Zagrebu i zbog potresa. Uskrs, najveći crkveni blagdan, potvrda je vjere i zalog iskupljenja čovječanstva, pa se Crkva u Velikom tjednu prisjeća Kristove muke i Uskrsnuća kako su ju opisali evanđelisti Marko, Matija, Luka i Ivan. Ti događaji potaknuli su mnoge skladatelje da ih ozvuče u velikim vokalno-instrumentalnim skladbama, a od 1992. godine Muka Kristova približena je publici kroz (tradicijske i autorske) umjetničke sadržaje u okviru Udruge Pasionska baština.

  Isus Krist, sin Božji, proživio je na ovome svijetu trideset i tri godine tumačeći vjeru u jednog Boga, vječnog Oca i vječni život nakon završetka ovozemaljskog – smrti tijela.  Novo vjersko učenje kršćana bilo je neprihvatljivo stavu vlasti u Rimskome carstvu i teško je istiskivalo politeizam. Zbog toga je Isus bio „uhvaćen, suđen, mučen, na križ raspet, umro i pokopan. Treći dan uskrsnuo od mrtvih i uzašao na nebo Ocu, stvoritelju neba i zemlje“ neke su od riječi koje vjernici ponavljaju skrušeno se moleći. Nakon Kristova Uskrsnuća i Uzašašća na nebo nastavili su brojni sljedbenici, prije svega njegovih jedanaest apostola, tumačiti novo vjersko učenje o jednakosti svih ljudi pred Bogom i pravednom sudu pred kojim će jednoga dana biti vrednovana učinjena djela pojedinaca i određena primjerena nagrada ili kazna za vječni život. Unatoč progonima i mučenjima kršćana i zatiranju nove vjere, rimski car Konstantin I. Veliki 313. godine Milanskim ediktom priznao je kršćanstvo kao službenu vjeru. Europa je prihvaćala kršćanstvo i njegovu crkvu, čiji je kalendarij i redoslijed liturgijskih obreda uz glazbu odredio papa Grgur I. Veliki početkom 7. stoljeća n. e.

  
  
  Liturgijski obredi uključuju glazbu. Prvi oblik koral (jednoglasno pjevanje bez pratnje instrumenata) obogaćivano je novim oblicima i načinima izvedbe. Mnogi skladatelji su se ubilježili u dugi popis autora crkvene glazbe. Ima skladbi koje se ne mogu istrgnuti iz konteksta liturgijskih obreda, a neke iskoračuju iz crkvenog zdanja i postaju dijelom koncertnog repertoara. Nedoumica u odnosu na ostanak glazbe u crkvenim obredima otklonjena je tijekom Tridentskoga koncila (1545-1563) kad je 6-eroglasna a cappella Missa Papae Marceli Giovannija Pierluigija da Palestrine (1525-1594) uvjerila visoke crkvene dostojanstvenike da je glazba pisana u tome stilu – iako različita od korala – primjerena crkvenom obredniku.
  
  Slučajno otkriće Muke po Mateju Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750) i nakon jednog stoljeća ponovna izvedba u Berlinu 1829. godine i zanimanje za ranu glazbu potaknuli su tijekom 19. stoljeća povijesno-muzikološka istraživanja koja su europskoj javnosti podastrla niz zaboravljenih skladateljskih imena i skladbi različite namjene. Istraživanja gregorijanskoga korala i njegova nova kritička izdanja zamijenila su starija čiji je priređivač, čini se, bio i Palestrina. Otkrivanje starih majstora i njihovih djela te njihove izvedbe, stanoviti historicizam, nisu u segmentu glazbene umjetnosti toliko dopirali do Hrvatske, pa se tek u 20. stoljeću bilježi veće zanimanje za duhovnu odnosno crkvenu glazbu, kao i za glazbeno naslijeđe vlastitoga naroda. U zagrebačkoj katedrali izvedena je u Velikom tjednu 1929. godine Muka i smrt Kristuševa (Muka y szmert Kristusseva po svetih Evangelistah Matheu, y Janussu popiszana) Zakarije Pervizovića (1639-?). Muku iz 1683. godine obradio je dr. Božidar Širola (1889-1956), a 1930. izvedena je na Društvenom koncertu Hrvatskoga glazbenog zavoda. Pjevali su Viktor Benković i Josip Križaj uz zbor Hrvatskoga pjevačkog društva Kolo i orkestar Muzičke akademije; dirigirali su Fran Lhotka (1883-1962) i Boris Papandopulo (1906-1991), a za orguljama je bio Franjo Dugan st. (1874-1948).

  
  
  Kad je riječ o repertoarnim rijetkostima u Zagrebu, kao što su oratoriji, pasije, kantate i slične skladbe liturgijskog sadržaja, teško je razdvojiti izvedbe u crkvi od koncertnih nastupa. Još je to teže učiniti za grad skromnih glazbenih mogućnosti kakav je Zagreb bio u 19. stoljeću. U katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije pjevali su koralisti, dok su u drugim zagrebačkim crkvama nastupali na svečanim misama ili prigodom drugih liturgijskih obreda glazbenici-amateri i profesionalci vezani uz druge ustanove, orkestre ili amaterska pjevačka društva. Metodologija istraživanja i obrade podataka upućuju na raščlanjenje izvedbi u crkvama od izvedbi u koncertnim dvoranama. Mali broj povijesnih izvora potvrđuje veoma mali broj izvedbi koje se može podvesti pod odrednicu Korizmeni i Uskrsni koncerti, pa je zanimljivost podataka o izvedbama, a ne spomenuta podjela, upućivala na izbor događaja i sačuvanih zapisa.

  Nepresušnim izvorom podataka ostali su novine i časopisi s člancima potpisanih ili nepotpisanih autora. Vremenski okvir istraživanja korizmenih i uskrsnih koncerata se može postaviti od godine 1826. kad u Zagrebu počinje izlaziti časopis Luna. Agramer Zeitschrift. Iako se može provesti sve do današnjih dana. moglo bi se zaustaviti u 1918. godini. Tad je, po završetka Prvoga svjetskog rata, Hrvatska ušla u novu političku zajednicu Južnih Slavena nakon raspada Austro-ugarske monrhije. Njeno iščezavanje značilo je i iščezavanje austrijskog duha koji je na osobit način strujao stoljećima u nasljednim zemljama i podsjećao na određeni način života. Pruža se mogućnost uvida u izvođačke dosege ove glazbene sredine kroz stotinjak godina. Omeđenost (gubitak?) izvora uvijek upućuju na pitanje: je li to doista sve i što je ostalo zauvijek skriveno? U odnosu na određenje glazbenih razdoblja, nije neopravdano proširiti istraživanje sve do 1918. godine, temeljeći na tezi njemačkog muzikologa Carla Dahlhausa (1928-1989) koji je glazbu 19. stoljeća postavio u vremenski okvir između 1814. i 1914. godine, sagledavši stilsko jedinstvo i nove tendencije započete s Drugom bečkom školom.

  Kristovo Uskrsnuće proslavlja se u nedjelju, a nakon bdijenja uz svijeće u prethodnoj noći pjeva se Exultet (Zahvala uskrsnoj svijeći). Muzikologinja Katarina Livljanić sustavno je istražila glazbene značajke napjeva Exultet i osobitosti zagrebačkog obreda u zapisima iz zagrebačkih liturgijskih kodeksa (od 11. do 15. stoljeća). U novinama iz 19. stoljeća nema podataka o tom napjevu pjevanom tijekom procesija, iako se napjev zadržao bez obzira na ukidanje zagrebačkog obreda godine 1788.

  Podaci o koncertima i glazbenim izvedbama u crkvi nisu bili uvijek precizno navedeni u novinama. Da bi se mogli nedvojbeno povezati s priredbama u korizmi i na Uskrs, izrađena je tablica s nadnevcima Uskrsa od 1826. do 1920. godine (kratice u tablici znače: God.-Godina; Nad.-Nadnevak):

  God.	Nad.	God.	Nad.	God.	Nad.	God.	Nad.	God.	Nad.
  1826.	03.26.	1845.	03.23.	1864.	03.27.	1883.	03.25.	1902.	03.30
  1827.	04.15.	1846.	04.12.	1865.	04.16.	1884.	04.13.	1903.	04.12.
  1828.	04.06.	1847.	04.04.	1866.	04.01.	1885.	04.05.	1904.	04.03.
  1829.	04.19.	1848.	04.23.	1867.	04.21.	1886.	04.24.	1905.	04.23.
  1830.	04.11.	1849.	04.08.	1868.	04.12.	1887.	04.10.	1906.	04.15.
  1831.	04.03.	1850.	03.31.	1869.	03.28.	1888.	04.01.	1907.	03.31.
  1832.	04.22.	1851.	04.20.	1870.	04.17.	1889.	04.21.	1908.	04.19.
  1833.	04.07.	1852.	04.11.	1871.	04.09.	1890.	04.06.	1909.	04.11.
  1834.	03.30.	1853.	03.27.	1872.	03.31.	1891.	03.23.	1910.	03.27.
  1835.	04.19.	1854.	04.16.	1873.	04.13.	1892.	04.17.	1911.	04.16.
  1836.	04.03.	1855.	04.08.	1874.	04.05.	1893.	04.02.	1912.	04.07.
  1837.	03.26.	1856.	03.23.	1875.	03.28.	1894.	03.25.	1913.	03.23.
  1838.	04.15.	1857.	04.12.	1876.	04.16.	1895.	04.14.	1914.	04.12.
  1839.	13.31.	1858.	04.04.	1877.	04.01.	1896.	04.05.	1915.	04.04.
  1840.	04.19.	1859.	04.24.	1878.	04.21.	1897.	04.18.	1916.	04.23.
  1841.	04.11.	1860.	04.08.	1879.	04.13.	1898.	04.10.	1917.	04.08.
  1842.	03.27.	1861-	03.31.	1880.	03.28.	1899.	04.02.	1918.	03.31.
  1843.	04.16.	1862.	04.20.	1881.	04.17.	1900.	04.15.	1919.	04.20.
  1844.	04.07.	1863.	04.05.	1882.	04.09.	1901.	04.07.	1920.	04.04.

   © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 14. travnja 2020.
  
  Nastavlja se...

Piše: