Potreba za novim, sveobuhvatnim preispitivanjima početaka Zagrebačke Filharmonije
Povijesni osvrt povodom 150. obljetnice postojanja Zagrebačke filharmonije (5.dio)
-
Sagledaju li se društvene i političke prilike u Hrvatskoj početkom 70-ih godina 20. stoljeća, može se reći da su se ideje Hrvatskog proljeća odrazile i na kulturnim pothvatima. Godine 1973. objavljena je Antologija hrvatske glazbe u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske i Poduzeća za izradu gramofonskih ploča Jugoton. Urednik antologije snimljene na 12 LP-ploča bio je od 1970. Milivoj Körbler - skladatelj, dirigent, pijanist, trubljač i aranžer (Zagreb, 3. 5. 1930. - 1. 2. 1971.), a rad na antologiji dovršila je nakon njegove smrti supruga Judita. Bilo je to reprezentativno izdanje o deset stoljeća hrvatske glazbene kulture, a objavljeno je u vrijeme kad je Matica hrvatska (utemeljena 1842.) prisilno prestala s radom 11. siječnja 1972. Tome je prethodio niz događaja: godine 1967. sastavljena je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u kojoj su istaknuti književnici i kulturni djelatnici otvoreno progovorili o toj problematici, što je dovelo do raskida Novosadskog dogovora o jeziku 16. travnja 1971. i odgovora vlasti na taj zaključak.
Istog dana izašao je prvi od trideset i tri broja Hrvatskog tjednika, Matičinih novina za kulturna i društvena pitanja, čiji su glavni urednici bili Igor Zidić i Vlado Gotovac. Po objavljivanju zadnjeg broja 3. prosinca 1971. uslijedili su ostavka uredništva Hrvatskog tjednika, kolektivna ostavka članova Izvršnog odbora Matice hrvatske te kolektivna ostavka članova Upravnog odbora i Predsjedništva Matice hrvatske. Prostorije Matice hrvatske i arhiv preuzela je policija, dio pokretne imovine je otuđen, a dio predan na čuvanje Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Rad Matice hrvatske obnovljen je 1990. godine, dok je njezin Nakladni zavod nastavio nakladničku djelatnost i nakon prestanka djelovanja Matice hrvatske. Jedan od važnih projekata Matice hrvatske, nakladnički niz Pet stoljeća hrvatske književnosti pokrenut 1962. godine, nastavljen je 1990. Objavljena su mnoga djela različitih književnih vrsta nastala tijekom pet stoljeća, a izdanja su utemeljena na sustavno provedenim filološkim i povijesnim istraživanjima, što potvrđuju predgovori i bibliografija.
Proučavanje problematike hrvatskoga jezika i književnosti ima dulju povijest nego što ju ima istraživanje povijesti hrvatske glazbe. Stoga je iznimno značajan projekt Antologija hrvatske glazbe s pregledom glazbenih događanja od 11. stoljeća, o čemu je u opširnom prilogu gramofonskim pločama u tekstu naslovljenom Deset stoljeća hrvatske glazbe pisao muzikolog dr. Krešimir Kovačević. Povijesno-muzikološka istraživanja bila su u 19. i 20. stoljeću u dosta velikom raskoraku u odnosu na istraživanja u književnosti i likovnim umjetnostima u Hrvatskoj, pa su znatniji pomaci zamjetni nakon utemeljenja Historijskog odsjeka (1948.) i Odsjeka za muzikologiju (1970.) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i početka sustavnog školovanja povjesničara glazbe i muzikologa.Hrvatska glazba od 11. do prve polovine 19. stoljeća predstavljena je na prve tri LP-ploče Antologije hrvatske glazbe. Na četvrtoj su snimljene skladbe Ivana pl. Zajca i skladbe četvero skladatelja tzv. prijelazne generacije - Blagoja Berse (1873-1934), Franje Dugana st. (1874-1948), Josipa Hatzea (1869-1959) i Dore Pejačević (1885-1923), čime je učinjen iskorak u 20. stoljeće i njegovu bogatu glazbenu ostavštinu. Skladbe za orkestar snimili su uglavnom Simfonijski orkestar HRT (utemeljen 1931.) i Zagrebačka filharmonija, potvrđujući jedan od možda najvažnijih zadataka obaju orkestara – promicanje hrvatske glazbe.
Upravo izvedbe i praizvedbe skladbi hrvatskih skladatelja kao i izvedbe skladbi slavenskih skladatelja trajno su prisutne u repertoaru Zagrebačke filharmonije već od njezina prvog koncerta kao Filharmonije kazališnog orkestra, priređenog 7. studenoga 1919. u velikoj dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda pod ravnanjem dirigenta Milana Sachsa (1884-1968). U kronologiji koncerata u Zagrebu u monografiji Zagrebačka filharmonija (1996.) pogrešno su na str. 97 (u rukopisu str. 96) navedeni podaci za prvi koncert i njegovu reprizu 13. studenoga 1919., jer su razdvojeni nadnevci. Prema tome se može se zaključiti da je na prvom koncertu izvedena samo Uvertira operi Porin Vatroslava Lisinskog, a na drugome koncertu tri sljedeće skladbe: Simfonija br. 5 (9) Iz Novoga svijeta Antonina Dvořaka, Simfonijska pjesma Šeherezada, op. 35 Nikolaja Rimski-Korsakova i Simfonijska pjesma Šarka iz ciklusa Moja domovina Bedřicha Smetane.U monografiji Zagrebačka filharmonija je kao urednik naveden Dubravko Detoni iako je njegov prilog uglavnom bio sveden na nesuglasice oko konačne verzije teksta, što je dovelo i do spomenutih i sličnih izmjena u tablicama autorice Snježane Miklaušić-Ćeran, potpisane koautorice Alme Zubović i prešućenoga koautora Branka Ćerana. Povod za objavljivanje monografije bila je već spomenuta 125. obljetnica Zagrebačke filharmonije postavljena prema hipotezi dr. Krešimira Kovačevića bez – do danas – pomno utvrđenih činjenica. U središnjem i do danas, čini se, najopširnijem objavljenom tekstu o Zagrebačkoj filharmoniji - naslovljenom Nastajanje i put jednog orkestra, nastojala je autorica (Snježana Miklaušić-Ćeran) ublažiti već prihvaćenu tezu (od strane uprave Zagrebačke filharmonije) o 1871. godini kao godini utemeljenja (profesionalnog?) simfonijskog orkestra u Zagrebu. Na temelju osobno provedenih istraživanja periodike i podataka o koncertnom životu u Zagrebu između 1869. i 1919. godine, predložila je autorica sljedeću podjelu orkestralnoga muziciranja na pet vremenskih odsjeka:
1. razdoblje započinje 25. veljače 1871. održavanjem prvog Quodlibeta kazališnog orkestra i traje do 31. prosinca 1895.;
2. razdoblje započinje 1. siječnja 1896. održavanjem prvoga simfonijskog koncerta kazališnog orkestra i traje do kraja listopada 1919.;
3. razdoblje započinje u studenom 1919. osnivanjem udruge Filharmonija kazališnog orkestra (od 1920. Zagrebačka filharmonija) i traje do ožujka 1948.;
4. razdoblje započinje u travnju 1948. godine osnivanjem Državnoga simfonijskog orkestra kao profesionalnog orkestra s materijalnom potporom osiguranom iz državnog (do 31. ožujka 1955.) odnosno gradskog proračuna (od 1. travnja 1955.), kad orkestar dobiva današnje ime Zagrebačka filharmonija i
5. razdoblje koje počinje sezonom 1990/91. u kojem se nastavlja koncertna djelatnost u samostalnoj Republici Hrvatskoj.
Svaka podjela temelji se na količini istraženih dokumenata i obrađenih podataka te može doživjeti promjene ukoliko na to upute novi dostupni i vrednovani izvori istraživanja. Tijekom istraživanja provedenih za potrebe izrade monografije o Zagrebačkoj filharmoniji obrađeni su svi koncertni (nepotpuno sačuvani) programi iz arhiva matične ustanove do 1996. godine, dio koncertnih programa iz Arhiva Hrvatskoga glazbenog zavoda i podaci iz nekoliko naslova novina iz fundusa Nacionalne i sveučilišne knjižnice i Knjižnica grada Zagreba, koji su se pokazali dragocjenim vrelom podataka upravo za otkrivanje prvih koncertnih sezona i repertoara. Dokumentacija Zagrebačke filharmonije nije u potpunosti sačuvana, što dodatno otežava rasvjetljavanje pravih početaka njezina djelovanja.
Kao mogući kriteriji vremenske razdiobe djelatnosti nekog orkestra sigurno mogu poslužiti podaci o dirigentima i repertoaru koji se izvodio. Na taj način predstavljena je kroz deset zaokruženih vremenskih odsjeka opširna povijest Bečke filharmonije, objavljena 1992. godine povodom 150. obljetnice njezina utemeljenja. Slično bi se moglo obraditi povijest Zagrebačke filharmonije u okviru nekog novog projekta u kojem bi sudjelovali kolege-muzikolozi, ali i bibliotekari. Naime, u izradi kronologije koncerata korištena su pravila za izradu abecednoga kataloga, jer je trebalo na jedinstveni način, tj. prema pravilima kataložnog centra u Hrvatskoj Nacionalne i sveučilišne knjižnice uvrstiti naslove skladbi zabilježene različitim jezicima ili pismima. Možda je mišljenje mnogih kolegica i kolega stručnjaka-muzikologa da je autorica pokušala dokazati utemeljenost podatka o 1871. godini kao sigurnome početku djelovanja Zagrebačke filharmonije izazvalo njihovu slabiju podršku ili čak pogrešno shvaćanje dosega obavljenog istraživanja. Stoga je 50. obljetnica postojanja Odsjeka za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu prava prilika za preispitivanje dostupnih izvora i razrješenje nedoumice o starosti Zagrebačke filharmonije.© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 25. ožujka 2020.